Svojevrsna je sreća što Roko Ukić nije član NBA kluba, već hrvatskog prvaka Cedevite, pa nije povučen s priprema kao što su to s Milošem Teodosićem učinili njegovi Clippersi. Štoviše, Roko je stalno bio uz momčad boreći se da se što prije oporavi.
Uoči sutrašnjeg polaska u Rumunjsku, gdje Hrvatska igra prvu fazu Eurobasketa, Ukić je ipak uspio odigrati jednu utakmicu.
- Bit ću dobro jer sam cijelo ljeto radio. Možda mi nedostaje utakmica, ali bi nakon prve dvije to trebalo biti u redu, pod cijenu i da ne budem posebno dobar. U skupini igramo pet utakmica i one nisu na nož pa ima vremena da se razigram kada to bude najpotrebnije.
Novi sustav – veći rizik
A to će biti u osmini finala, s kojom počinje nokaut-natjecanje.
- Koliko god se skupinu treba proći sa što više pobjeda, toliko moramo biti svjesni da će nam osmina finala odrediti cijelo prvenstvo. Možda je onaj stari sustav natjecanja, sa dva kruga skupina, bio pravedniji, a ovaj novi, s manje utakmica, donosi veći rizik. Da je stari sustav, vjerojatno nam se nikad ne bi dogodila Češka u osmini finala prošlog EP-a, no pravila su za sve ista.
Pripreme nisu bile nikad kraće, a izbornik kao da ide tragom Španjolaca koji formu dižu kroz natjecanje pa im se u prvim kolima dogodi i pokoje posrtanje. No, smiju li i unatoč tome pobjede protiv Mađarske, Rumunjske i Češke doći u pitanje?
- Najbolje ću vam odgovoriti ako vas podsjetim na sve poraze koje smo doživljavali proteklih godina (Senegal, Češka, Nigerija..., nap. a.). Slažem se da ova momčad ima kvalitetu više u odnosu na prethodne i da bismo takve utakmice trebali lakše riješiti, no i drugima se to događa. Sjetite se samo da su Španjolci na EP-u svladali Britance na jednu loptu. Da bismo mogli biti sigurni da ćemo pobijediti u te tri utakmice, moramo biti energetski dobri.
Bude li sve u redu, Hrvatska će igrati u osmini finala Eurobasketa u istoj dvorani u kojoj je 2010. igrala u osmini finala Svjetskog prvenstva i nesretno izgubila od Srbije. Pomisli li kapetan katkad na tu utakmicu?
- Kako ne. U posljednjoj sekundi našem igraču pukne mišić i padne na suparničkog igrača i napravi prekršaj. Pa to je za Monthyja Pythona, to je da se zapitate ima li Boga. Nakon takve utakmice, uvijek mislite da vam se to mora jednom vratiti, no vraga se vrati. Nikad nam se nije vratilo ništa kada smo čekali da nam se vrati. Uvijek smo to morali sami zaslužiti. Lani u Riju, Šarić je morao zalijepiti onu bananu Gasolu. Da nije, Gasol taj put ne bi promašio.
S obzirom na to da s prvacima Španjolcima naši igraju tek u trećoj utakmici, sada će biti manje prostora da ih hvataju na krivoj nozi kao u 1. kolu olimpijskog turnira u Riju.
- Bit će, no to nije izlučna utakmica. Bilo bi lijepo pobijediti ih, no treba gledati veliku sliku i krajnji cilj. Naravno da ćemo ući u igru s velikim entuzijazmom da ih pobijedimo, no neće nam ta utakmica biti najvažnija na natjecanju, ona koja bi nam trebala odrediti raspoloženje u smislu da smo najjači ako ih pobijedimo ili da ćemo potonuti ako izgubimo. Ta će nam utakmica biti pokazatelj gdje smo. Ako se ukaže prilika, zašto ne osvojiti skupinu, no ako sve krene u drugom smjeru, ne treba očajavati.
Neki Ukićevi suigrači skloni su reći da je Hrvatska sada jača nego prošlog ljeta premda nema trojice igrača koji su imali značajnu minutažu, Hezonje, Bilana i Babića, ali su tu iskusni igrači Popović, Tomas i Žorić.
Obrana je stvar petorice
- Ne bih se usudio davati takve procjene. Činjenica jest da smo dobro igrali u pripremnim utakmicama, da smo napadački bolji nego lani, ali je činjenica i da smo obrambeno za klasu lošiji nego lani. Ne treba nas to brinuti, no moramo biti svjesni toga i učiniti sve da ta obrana na Eurobasketu izgleda kao što je izgledala lani.
Je li to stvar “fizikalija” igrača koji ovo ljeto nedostaju ili homogenosti u obrani u cjelini?
- Isti igrač ovo ljeto može biti u lošijem tonusu pa će i igrati nešto slabije. Možete imati centra koji je lani vrhunski branio “pick and roll”, a sada je fizički slabije pripremljen pa cijela obrana pada. No, obrana je stvar petorice ljudi na terenu koji svi moraju imati veliku energiju, entuzijazam i želju za igru i mi u tome imamo prostora.
Prošlo su nas ljeto košarkaši oduševljavali. Najprije na turniru u Torinu, a potom i na Olimpijskim igrama. Je li Ukiću, s odmakom, to olimpijsko ljeto izgleda kao nešto nestvarno dobro ili je to naša nova stvarnost?
- Nismo mi igrali iznad svojih mogućnosti. Doduše, Bogdanović je igrao izvanserijski, no bez obzira na to što on to može, ne smijemo mu stavljati na teret da i na Eurobasketu mora postizati 25 koševa po utakmici. Što se tiče nas ostalih 11, nitko prošlo ljeto nije igrao iznad svojih mogućnosti, svi smo bili tu negdje u svom optimumu, u jednoj bismo utakmici igrali malo bolje, u drugoj lošije, no to je otprilike bilo ono što mi možemo - kazao je Ukić.
Predje to u naviku vremenom. Ziv se covek na sve navikne. Navikavaj se na poraze od Srbije. Trebace ti to.