Prvi put ove godine Unicef svojim projektom Muzeja realnosti sudjeluje u Festivalu svjetla, koji se održava od jučer do 20. ožujka u Zagrebu. Muzej realnosti jedinstven je koncept u svijetu, koji je pokrenuo Unicef u Hrvatskoj, a od 2015. u svoja četiri izdanja privukao je više od 30 tisuća posjetitelja. Muzej realnosti iskustvena je platforma koja otvara vrata drukčijim doživljajima stvarnosti te posjetiteljima daje priliku da na trenutak “postanu” dio života djece koja odrastaju u teškim uvjetima, suočena s brojnim izazovima i na margini društva.
Svaka čast Unicefu
Na jučerašnjem otvorenju Muzeja realnosti bio je i Slaven Bilić, naš bivši reprezentativac, izbornik, svjetski priznati trener koji je i Unicefov ambasador. Detaljno je sve razgledao, stavljao se u ulogu djece s posebnim potrebama, pogotovu one koji imaju problema s vidom...
– Svaka čast Unicefu koji nam je dao mogućnost i približio nam iskustvo te djece. Njih ne treba sažalijevati, nego im treba pomoći, to je nešto najljepše što svaki pojedinac može napraviti. Sve što se radi za djecu je najljepše, sve te akcije treba podržati, pomoći koliko možemo. I dobro je da smo to u Muzeju realnosti vidjeli i mi koji imamo sreću što imamo zdravu djecu, eto mojih petero su zdravi, hvala Bogu. Nažalost, djeca s posebnim potrebama još su uvijek na marginama društva, mora se nešto organizirati da bi oni došli na red, ali i da bi nama ta tema došla u glavu – kazao je Slaven Bilić koji je ambasador Unicefa od 2008. godine i ponosan je na to.
Bilić je raskinuo svoj ugovor u Kini, vratio se u Hrvatsku i trenutačno se ne bavi nogometom, osim kao gledatelj.
– Gledam sve što mogu, ali dobro je i bez nogometa. Treba u životu imati balans, naći ravnotežu. Nije stvar samo u tome da ja trebam obitelji i djeci, pa trebaju i oni meni. Dok sam bio u Kini, bili smo dugo razdvojeni i zbog toga sam i raskinuo ugovor, to je bio glavni razlog. Supruga nije bila tamo, jednostavno nije mogla. Naš plan je bio da idemo svi, ali nije se moglo zbog pandemije, a ne može se ni u drugoj sezoni. Ma čak i da se moglo, opet će nogomet biti organiziran igranjem u balonima pa ondje provodiš mjesec i pol ili dva i nema smisla vući obitelj.
Vidjeli smo da ste bili u Maksimiru na utakmici Dinamo – Sevilla, pa u Šibeniku, a potom na derbiju između Hajduka i Dinama.
– Bio sam u Šibeniku zbog Dejana Računice, ali i Šibenika, ipak sam i ja tamo igrao.
Nisu se dobro proveli protiv Lokomotive.
– Stvarno nisu, Lokomotiva je dobra. Iako je Šibenik mogao i bolje proći, imao je 1:0 vodstvo, priliku za 2:0, a onda se dogodi tih nekoliko minuta, primiš pogodak, dobiješ crveni karton i tu je bio kraj.
No imalo se više toga za vidjeti nego na derbiju Dinama i Hajduka, koji je nogometno bio dosta siromašan.
– Najprije valja reći da je ambijent bio fenomenalan. Nogomet koji je prikazan nije bio dostojan tog ambijenta, ali puno puta se razočaramo u derbijima. Eto, neki dan sam pratio susret Milana i Intera pa se nije moglo gledati. Očekivao sam više od našeg derbija, ali obje momčadi su bile tvrde, defenzivno su bili jako dobri. Želio sam više, naravno više od Hajduka jer to je bio pravi trenutak, to je bila utakmica u kojoj se mora napraviti sve da se pobijedi. Ne govorim sad o osvajanju prvenstva nego o toj konkretnoj utakmici, stadion je kipio, Dinamo je došao u trenutku kad nije najjači, imao je ozlijeđenih igrača i mislio sam da će Hajduk više napraviti – govori nam uz kavicu Bilić.
No valja priznati da već jako dugo nismo imali ovakav rasplet, odnosno zaplet u prvenstvu.
Ne bih sad nikog preuzeo
– Jako je zanimljivo, dobre su utakmice, liga se jako popravila i kvalitetna je. Uz to četiri momčadi imaju ne samo nadu nego realne šanse za naslov prvaka jer još ih čekaju međusobni susreti. Liga je doista zanimljiva kao rijetko kada.
Bilić je gledao i tri utakmice Dinama, a posebno mu se svidio Josip Šutalo.
– Dinamo stalno ima sjajne stopere, pogledajte samo Ćorluku, Lovrena, Gvardiola, Vidu, Jedvaja..., a sad i taj mali Šutalo. Gledao sam na televiziji prvu utakmicu Dinama u Sevilli i tada je bio odličan, pa sam išao u Maksimir vidjeti uživo kako igra protiv Seville i bio je odličan. I sad na derbiju u Splitu odigrao je pravu utakmicu. Pogriješi on, ali igra dalje kao da se ništa nije dogodilo, a to nije nimalo lako.
Kakvi su vaši planovi?
– Nemam u planu ništa do kraja sezone, a onda ćemo vidjeti. Bit će posla uvijek, ali nije to samo do pojedinca, pitanje je što će se otvoriti i na kojoj razini. U ovom se trenutku treneri ne mijenjaju, već je klubovima prekasno. A ako se to i dogodi, traže se vatrogasna rješenja do kraja sezone. A što se može napraviti, kamo god da sad odeš, bilo bi teško jer nitko ne mijenja trenere zato što je dobro. A vremena nema, dok sve pohvataš, ode vrijeme i sve se svodi na sreću. Nadam se da me sad neće zvati neki klub koji ne bih mogao odbiti – kaže Slaven Bilić.
Kamo biste najradije, ponovno u Englesku?
– U Europu, a gdje će to biti, vidjet ćemo, nešto će sigurno biti.
Dotad ste u Zagrebu ili Splitu?
– Na relaciji Zagreb – Split, djeci je škola u Zagrebu, a Split je dom, tako da se vozimo. Super je što sad imamo odlične ceste – zaključio je Slaven Bilić s kojim smo i nakon isključenja mikrofona pretresali brojne teme, pogotovu nogometne.
Svi govore nikad slabiji Dinamo, a istina je potpuno suprotna, Dinamo nikad nije bio jači, a to što nema 20 bodova više ostalih klubova je dokaz da se naša liga digla. 4 kluba na vrhu su potpuno izjednačena, dijele ih tek sitne nijanse, kiks jednog stopera ili loš dan napadača i odmah se mijenja redoslijed na tablici, čak i klubovi na dnu tablice igraju jako dobro i mogu iznenaditi ove na vrhu.