"Afera Karabatić" potresla je globalnu sportsku javnost i nametnula pitanje – hoće li sportsko klađenje na kraju uništiti sport? Vjerojatno najbolji svjetski rukometaš današnjice, Nikola Karabatić uhićen je prije sedam dana s još nekoliko kolega zbog sumnji da su se kladili na utakmice koje su igrali. Po francuskom zakonu, ali i po logici zdrave pameti, igračima ne samo da je najstrože zabranjeno klađenje na utakmice svoga kluba već se ne smiju kladiti ni na utakmice drugih klubova u istoj ligi. No zakoni su jedno, a stvarnost na sportskim terenima nešto posve drugo.
Kladionice sponzori klubova
Kockanje i sport na prvi pogled izgledaju kao dvije odvojene industrije, ali su u posljednje vrijeme neodvojive. Da je kladioničarska industrija zavladala sportom, najbolje pokazuje činjenica da Real Madrid, klub koji ostvaruje najveći prihod u svijetu nogometa, za glavnog sponzora ima kladioničarsku kuću Bwin. I AC Milan ima istog sponzora koji mu godišnje za ime na dresu plaća 50 milijuna eura. Kladionice su zavladale sportskim arenama, njihove reklame vrte se uz terene i pozivaju publiku na klađenje, a osim brojnih klubova, njihova imena nose i cijele lige poput portugalske. Paradoksalno je i da je kladionica BetClic bila osobni sponzor Nikole Karabatića. Do prije nekoliko godina bilo je nezamislivo i da i jedan makar provincijski klub iz najmoćnijih europskih liga na dresu nosi ime neke kladionice. Klađenje je bilo sport samo za najzanesenije fanove koji su vidjeli priliku da od sporta koji prate i u njega se malo razumiju i zarade neki sitan novac. No ubrzo su u igru ušli i veliki igrači koji su razvili kladioničarske sustave i počeli okretati golemu lovu. A tamo gdje se vrti golema lova, nije daleko ni mafija.
I letimičnim pogledom na kretanje prihoda u globalnom kladioničarskom biznisu vidi se da se ovaj u početku skromni biznis u međuvremenu razvio u moćnu industriju. Zakoni su odigrali ključnu ulogu u odnosima između sporta i kockanja.
Svjetska sportska kladioničarska industrija ostvarila je u 1998. godini približno 36 milijardi dolara prihoda. Ukupan prihod u sportskom klađenju porastao je 2003. na gotovo 56 milijardi dolara. Industrija se u idućih pet godina više nego udvostručila, na 120 milijardi dolara u 2008. Otad pa do danas industrija sportskoga klađenja doživjela je gotovo nevjerojatan skok – Fifa procjenjuje da sportske kladionice danas okrenu više od 300 milijardi dolara.
Dakle, globalna industrija sportskoga klađenja velika je kao pet i pol hrvatskih BDP-a.
Ovaj podatak najbolje pokazuje zašto je kockarska industrija zavladala svijetom sporta – svoju korist u sportskom kockarskom biznisu pronašle su i države koje ubiru goleme poreze, ali i klubovi putem sponzorstava te iste industrije. Kladionice u Hrvatskoj
A kakva je situacija u Hrvatskoj? Lani su Hrvati u sportskim kladionicama ostavili 4,69 milijardi kuna, a u prvih šest mjeseci ove godine 2,64 milijarde kuna. Dakle, uplate na sportske rezultate u ovoj bi godini u Hrvatskoj mogle premašiti pet milijardi kuna! Za usporedbu, Privredna banka Zagreb sa 5,6 milijardi kuna u 2011. godini imala je manji prihod od hrvatskih kladionica.
Procjenjuje se da je u Hrvatskoj nešto manje od pola milijuna redovitih kladioničara, od čega golemu korist ima i proračun – Ministarstvo financija je u prvih šest mjeseci ove godine samo za naknade koje uplaćuju sportske kladionice uprihodilo 132 milijuna kuna. Dakle, država mjesečno u prosjeku ubire 22 milijuna kuna od klađenja, što je dovoljno za isplatu 10.000 hrvatskih prosječnih mirovina.
Tko će dobiti žuti karton?
Nekada se moglo kladiti samo na pobjedu (znak 1), neriješen rezultat (X) i poraz (2), a danas se može kladiti i na to hoće li se iznad stadiona pojaviti NLO. Proširenje ponude na klađenje samo povećava mogućnost manipulacija.
Primjerice, za posljednji El Clasico Barcelona – Real Madrid kladionica Bwin u ponudi je imala 323 mogućnosti za klađenje – od 1X2 oklada, do razrada poluvrijeme/kraj, tko će dati gol, tko će dobiti žuti karton, broj izmjena ekipe, ukupan broj izmjena, broj auta i još koječega.
– Slučaj Karabatić je klasičan primjer moralnog idiotizma. Ljudi ne shvaćaju da svoje privilegirane informacije i uloge ne smiju koristiti prema van. Da namjernim promašivanjem gola utječu na krajnji rezultat i stječu korist za sebe. To je nedopustivo – smatra profesor sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Žarko Puhovski.
Klađenja će uvijek biti jer to je u ljudskoj prirodi i Puhovski kaže da, ako se više ne budu mogli kladiti na sport, "ljudi će se kladiti na to koje će drvo u parku prvo ostati bez lišća". Klađenje bi potpuno moglo uništiti sport, a Puhovski smatra da bi rješenje mogli biti puno stroži zakoni.
– Treba uvesti puno oštrije kazne, a treba načiniti i popis ljudi u sportu i oko sporta koji se ne smiju kladiti. Nužno je stvoriti registar kladioničara i kladioničarki jer, ako sam ja Puhovski i moj sin Puhovski igra nogomet, onda se ja ne smijem kladiti – kazao je Žarko Puhovski.
Profesora sociologije hrvatskog društva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Dražena Lalića ljuti što je "slučaj Karabatić" puno više "razapet u javnosti" od afere klađenja u našemu nogometu – "slučaja Mumlek, o kojem pjevaju i ptice na grani".
– Mi smo korifeji sportskog klađenja, a tu se radi o organiziranom kriminalu. Vrhunski sport, posebice nogomet, tome je više izložen jer se jako komercijalizirao. Ako su braća Mamić hrvatski nogomet pretvorila u svoj pogon za ostvarivanje profita, zašto se onda čuditi Mumleku koji se također priklonio osnovnom razlogu, a to je ostvarena dobit – kazao je Dražen Lalić.
Lalić smatra da od ideje sporta više nije ostalo gotovo ništa.
– Čovjek koji jako mnogo zarađuje nadvladao je čovjeka koji se igra, a tu je i dugogodišnja prisutnost kladioničarske mafije. Ništa više nije ostalo od vrhunskog sporta koji je žrtva drastične komercijalizacije i globalizacije – zaključio je sociolog Dražen Lalić.
Sa sportskih terena odavno su izbačene reklame za poročna alkoholna pića i cigarete kako ne bi negativno utjecali na igrače i publiku. Kladionice su i dalje prihvatljive te ih bez problemu mogu reklamirati Ronaldo ili Mesi, a u Hrvatskoj klađenje čak nije zabranjeno ni igračima, trenerima ni sucima.
Neumjesno je pitanje da li će klađenje uništiti sport , naravno da neće . Na što bi se ljudi u tom slučaju kladili ? Ako pak mislite na sport ( prvenstveno nogomet ) kakav pamtimo od prije 20 ili 30 godina kada su igrači nižih liga molili direktora da odu s posla 2 sata ranije jer imaju utakmicu lokalnog kluba , onda je taj sport već odavno nestao . Nisu ga uništile kladionice , nego pojava da sada u istim tim lokalnim klubovima nastupaju igrači iz npr. Brazila , klici od 18 ili 19 godina , i godišnje prihoduju cca 200.000 Eur . To je uništilo nogomet . Ugovori koji se potpisuju s vrhunskim igračima u najboljim europskim klubovima na iznose od 50 , 60 , 100 miljuna Eura su također jasan indikator da je nogomet kakvog se sjećamo već odavno ''mrtav'' . Jedan takav igrač SIGURNO na travnjaku ne može klubu vratiti uloženo . Nagradno pitanje je : Kako klub vraća uloženo ?