POGUBNOST SPORTA Vrhunski sport današnjice iznimno je opasan za zdravlje, događaju se teške tjelesne ozljede, a sportaši sve češće i umiru

Smrt na sportskom terenu

ost-nesreca-txt.jpg
import
30.12.2005.
u 19:01

Koliko god zavidjeli bogato plaćenim sportskim profesionalcima, valja znati da baviti se sportom danas znači i izlagati se i velikom riziku. Vrhunski sport današnjice zna biti poguban ne samo zbog forsiranja tijela iznad ljudskih mogućnosti nego i zbog sve agresivnijih obilježja sportova. Neki su opasni zbog goleme brzine, sudara i padova, drugi zbog primljenih udaraca, a svi su opasni ako se koristi doping. Slučaj našeg košarkaša Mateja Mamića pak pokazuje da i bavljenje prividno bezopasnim sportovima – pod geslom “brže, više, jače” – može biti fatalno.

Skijaške pogibije
Sport kojim se bavi hrvatska sportska kraljica Janica Kostelić jedan je od najopasnijih sportova današnjice. Ponajprije njegove brzinske discipline. Spust više, superveleslalom manje. Snježne su padine nekima odnijele život, druge su upropastile, odnosno učinile invalidnima. Skijaši žive na rubu jer tijelo je pri brzini teško kontrolirati, a i uvijek vreba neki komadić leda koji bi mogao skrenuti skije u ogradu ili drvo.
Posljednja zvučna skijaška žrtva bila je Regine Cavagnoud, tada aktualna svjetska prvakinja u superveleslalomu. Francuskinja se u vrijeme treninga zabila u trenera. Prije Cavagnoud, život je izgubila dvostruka svjetska prvakinja Urlike Maier. Neposredno prije no što je te 1994. slomila vrat na utrci u Garmisch-Partenkirchenu, ta je 26-godišnja Austrijanka razmišljala o povlačenju iz sportskog skijanja. Tri godine prije U. Maier na skijama je smrtno stradao njezin 20-godišnji sunarodnjak Gernot Reinstadler. Mladi je Austrijanac nakon pada pri posljednjem skoku spustaške utrke u Wengenu slomio zdjelicu i umro od teških unutarnjih ozljeda.
U posljednjih 50 godina za natjecanja ili treninga smrtno je stradalo 15 vrhunskih skijaša. No, mnogo ih je više stradalo tako da se nikad više nisu oporavili za povratak na skije. Sjajni švedski skijaš Tomas Fogdoe 1995. ostao je paraliziran nakon nezgode na treningu. Šest godina poslije bivši elitni kanadski spustaš Dave Irwin preživio je na stazi, ali je zapao u komu pa danas jedna zaklada za ozljede mozga nosi njegovo ime. Na sreću, ona je samo svjedok njegove nevjerojatne volje i duha jer se Irwin čudesno oporavio.

U ime slave i zarade
Na žalost, to nikad nije pošlo za rukom Silvanu Beltrametiju. On se brzinom od 100 kilometara na sat zabio u drvo i ostao nepokretan ispod pojasa. Na sreću, Beltrameti je čovjek snažna duha pa ga se može vidjeti u Švicarskoj kao ponosna gosta na utrkama Svjetskog kupa.
U kategoriju najopasnijih sportova svrstava se i biciklizam. U posljednje dvije godine dogodio se niz zagonetnih smrti biciklista kod kojih autopsija nije dala nikakav dopinški rezultat. Biciklizam je postao bermudski trokut vrhunskog sporta, a biciklisti više umiru od otkazivanja rada srca nego od padova. Biciklisti svoje srce izlažu takvim naporima da katkad, slikovito rečeno, sami sebe voze u smrt.

Pogubni infarkt
Između 2003. i 2005. umrli su Belgijac Sermon (infarkt u snu), Nizozemac Zanoli (infarkt), Talijan Rusconi (infarkt za proslave rođendana), Španjolac Jimenez (infarkt), Francuz Salanson (infarkt u snu), Talijan Zanette (srčani arest kod zubara). Samo je mlađahni Marco Ceriani, tek 16-godišnjak, umro u vrijeme utrke. Nakon 30 prevaljenih kilometara kolabirao je i doživio srčani infarkt. Kod bivšeg pobjednika Tour de Francea Marca Pantanija, pak, dokazano je da je razlog otkazivanja rada njegova srca bila ovisnost o drogama. Opasnost od padova pri velikim strminama na biciklističkim utrkama tako je očito postala mnogo manja od bolesti krvožilnog sustava i dopinga.
Vrlo opasne za život i zdravlje su i konjske utrke. Kada džokeji završe pod kopitima zahuktalih konja, ozljede su strašne. Motociklističke i automobilističke utrke (sjetite se pokojnog Ayrtona Senne) također uzimaju svoj danak u životima. Velik su rizik i sportsko planinarenje i ronjenje, ali i sportska gimnastika sa svojim spektakularnim elementima. Rugby, američki nogomet, i hokej po svojoj su prirodi pregrubi i u njima i najjsnažniji i najspremniji katkad stradaju.
Prepuni teških ozljeda su borilački sportovi poput ultimate fighta, tajlandskog i klasičnog boksa, koji živote i zdravlje sportaša dovode do ruba. Mirko Filipović svaki put ulazi u ring praktično noseći glavu u torbi. No, to je njegov izbor, potaknut sportskom slavom i dobrom zaradom.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije