Naši vaterpolisti redom ističu: "Očekivali smo veliku podršku u Splitu, ali ovo što smo doživjeli nadmašilo je sva naša nadanja".
I doista, splitska je publika osvojila zlato i prije nego su se osvajači medalja raspetljali u bazenu. Vaterpolu se to rijetko događa, tako puno i tako glasne publike; može se donekle navijanje u Spaladium Areni uspoređivati s navijanjem na legendarnom Alfredu Hajosu u Budimpešti, ali Splitu ipak dajemo prednost – zbog temperamenta i sudjelovanja u navijanju (pjesmi, pljeskanju, pa i zviždanju, kad zatreba) gotovo svih 9000 ljudi prisutnih u dvorani. Što stvara poseban (zaglušujući) štimung!
Publika na Europskom vaterpolskom prvenstvu u Splitu, koje je jučer na spektakularan način okončano, fenomen je koji će se dugo pamtiti i o kojem će se još dugo raspredati, pa će se o njemu možda pisati i sociološke studije.
No nešto takvo ipak se moglo i o očekivati u gradu koji je s jedne strane rodno mjesto hrvatskog vaterpola (1908. na Bačvicama je odigrana prva vaterpolska utakmica na teritoriju Hrvatske), a s druge strane, u gradu koji je gladan velikih sportskih priredbi. Hajduk je vječan, ali ne može se (u sportskom) smislu samo od njega živjeti, a i on već 17 godina čeka na hrvatski naslov.
– Split je s tribina Spaladium Arene dao sjajnu podršku našim vaterpolistima. U takvom ambijentu, u takvom ozračju, igračima je naprosto nemoguće ne dati sve od sebe. A to je, pokazali su naši momci s hrabrim srcem, jako puno – kaže Tomislav Paškvalin, naš bivši proslavljeni vaterpolist, koji se nakon svake utakmice hrvatske vrste javljao videokomentarom za naš vecernji.hr.
Popularni je Paškva odigrao mnoga natjecanja u mnogim bazenima diljem svijeta, a splitsku publiku ocjenjuje čistom peticom. Ili, ako može, s pet plus.
Jednako tako sjajan ambijent u Splitu zabilježili su i strani novinari, neki ga nazivaju "splitskim paklom", a većina njih broj gledatelja redovito zaokružuje na 10-ak tisuća. A bilo bi ih i više da kapaciteti splitske arene nisu ograničeni. Sve ulaznice za finale rasprodane su samo sat-dva nakon polufinala, a organizatori procjenjuju da su morali odbiti barem 70.000 zahtjeva za tim supervrijednim papirićem. Zbog toga se u Splitu pojavila ideja da se bazen za finale "izmjesti" na Hajdukov stadion, ali to je, naravno, bilo nemoguće učiniti. Rasklapanje i sklapanje bazena i ostale infrastrukture traje danima. No možda je to dobra ideja za budućnost...
Nije mi ovo baš jasno: u Zagrebu navijaju Hrvati a u Splitu samo Splićani?, Šta je u Spaladium bio zabranjen ulaz neSplićanima?