Otkako je Uefa na početku sezone 1992./1993. uvela novi koncept najjačeg europskog natjecanja pod novim imenom "Liga prvaka" puno se toga promijenilo, što u konceptu kvalificiranja momčadi, što u samom konceptu natjecanja. Broj klubova se počeo rapidno širiti pa smo tako došli do brojke 32, a za razliku od vremena kad su natjecanje osvajali Nottingham Forrest, Steaua, Crvena zvezda, Benfica i ostali ovdje je do trofeja mogla doći samo najveća europska krema. Nema dvojbe, Liga prvaka je bila pun pogodak i na tronu Europe nam je dala samo one najbolje, uz poneko rijetko iznenađenje. No, tko su zapravo najbolji nogometni klubovi na europskom (samim time i svjetskom) tlu u posljednjih 27 godina otkako je prvi prvak, Marseille, proglašen? Kriteriji su sljedeći: uvjerljivo je najvažnija kombinacija broja finala i naslova, uz dodatan element stvaranja povijesnih trenutaka u spomenutim finalima. Osim samog nastavka Top 10 serijala na portalu Večernjeg lista, ovo će vam poslužiti i kao dobar pregled ultimativnih utakmica natjecanja bez kojeg, ali stvarno, mi ljubitelji sporta ne bismo mogli živjeti.
Blizu top 10 ljestvice: Inter, Marseille, Porto, Valencia i Atletico Madrid.
10. Ajax (2 finala, 1 naslov)
Mlađi čitatelji će se sigurno više sjećati generacije iz sezone 2018./19. u kojoj su na leđima Dušana Tadića, Hakima Ziyecha, Frenkieja de Jonga i Matthijsa de Ligta pokorili favorite Real Madrid i Juventus pri dolasku do polufinala natjecanja. Međutim, dolazak Ajaxa u završnu fazu se u prvim godinama natjecanja u današnjem formatu nije smatrao iznenađenjem. Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća Ajax je bio jedan od giganta europskog nogometa. U svojim redovima su imali legende poput van der Saara, Seedorfa, Overmarsa, Davidsa, Rijkaarda i Kluiverta te uz takvu postavu došli do naslova 1995. godine 1:0 pobjedom protiv Milana (na putu do finala su u četvrtfinalu izbacili Hajduk), da bi godinu kasnije izgubili protiv druge talijanske momčadi sa sjevera Italije - Juventusa, i to nakon izvođenja udaraca s bijele točke.
9. Borussia Dortmund (2 finala, 1 naslov)
Iako imaju gotovo iste rezultate kao i Ajax u proteklih 27 godina, dva su imena koja milionere (da, gramatički je točno milijunaši, ali oni su milioneri) stavljaju ispred kopljanika. To su Lars Ricken i Robert Lewandowski. U povijesnom kontekstu rijetko se tko osim samih Nizozemaca sjeća Ajaxovih finala, ali zato se sigurno sjećate Rickena koji je u finalu protiv favoriziranog Juventusa pri panici i 2:1 vodstvu za Juventus ušao s klupe i za manje od minute s više od 35 metara sjajnim lobom potvrdio šokantnu i povijesnu pobjedu žuto-crnih za prvi i jedini naslov. Isto tako, tko će zaboraviti četiri pogotka još tada donekle anonimnog (u očima šire publike) Roberta Lewandowskog protiv mitskog Cristiana Ronalda i Real Madrida? Ta nezaboravna predstava stavila je Poljaka u nogometnu besmrtnost, ali i odvela Dortmund u finale protiv bundesligaškog rivala Bayerna. Momčad sa Signal Idune se u finalu dobro držala, no o tome nešto kasnije...
8. Chelsea (2 finala, 1 naslov)
Chelsea nije prečesto sudjelovao u završnici Lige prvaka, ali kad god je sudjelovao, pružao nam je trenutke za pamćenje. Točno prije 12 godina došli su u finale protiv tadašnjih najvećih rivala u rezultatskom smislu, Manchester Uniteda. Utakmica je bila solidna, ali nije ni približno bila dramatična kao infarktna završnica tijekom koje se legendarni kapetan plavaca John Terry poskliznuo pri izvođenju jedanaesterca za pobjedu u raspucavanju i tako pogodio vratnicu. United je na kraju slavio te se činilo kako vrijeme za klub sa Stamford Bridgea nikad neće doći. Četiri godine kasnije, kad ih je vodio privremeni menadžer Roberto di Matteo i kad su ih gotovo svi otpisali susreli su se s moćnom Barcelonom u polufinalu, braniteljem naslova. Nakon 0:0 u Londonu prilika je postojala, ali i dalje im nitko nije davao šanse, pogotovo nakon crvenog kartona Terryja (zbog odlične glume Alexisa Sancheza). Busquets je zabio za 1:0 i činilo se da je gotovo, da bi Ramires savršenim lobom šokirao sve i stavio plavce u prednost. Uslijedilo je poluvrijeme "Viktorije" i sjajnih obrana Petra Čecha, da bi Fernando Torres u samoj završnici poslao plavce u finale gdje su u još jednoj drami svladali Bayern na Allianz Areni nakon izvođenja jedanaesteraca (Olić promašio jedan) te došli do svojeg prvog i zasad jedinog penjanja na krov Europe.
7. Manchester United (4 finala, 2 naslova)
Budući da su mnoge momčadi s ovog popisa međusobno igrale u finalima, detalje iz tih već spomenutih finala nadalje nećemo pretjerano ponavljati, osim ako za to ima potrebe. Uz spomenutu pobjedu nakon ruleta s 11 metara protiv Chelseaja 2008. godine, crveni vragovi su osvojili još jedan naslov, a to osvajanje 1999. uistinu je bilo nešto posebno. Lako je zaboraviti da je to bila već treća utakmica Uniteda i Bayerna u toj sezoni Lige prvaka, ali samo zato što je ta treća bila za anale. Mario Basler je načeo mrežu Engleza već u 6. minuti, a momčad iz Münchena je naizgled rutinirano držala vodstvo sve do posljednjeg sučevog zvižduka. Da, sve dok se nije ukazao najbolji trener svih vremena Sir Alex Ferguson sa svojim izmjenama. U prvoj minuti sudačke nadoknade Teddy Sheringham je bacio stanovnike Manchestera u delirij. Crveni vragovi bili su oduševljeni što će ići u produžetke, ali to nije bilo ni potrebno jer je dvije minute kasnije totalni i neponovljeni preokret kompletirao današnji strateg Uniteda Ole Gunnar Solskjaer. Kakvo finale, teško je da vas ne prođe jeza nakon ovoga, čak i ako ste navijač Bayerna! U dva preostala finala United je podosta rutinirano izgubio od Barcelone, a o detaljima ćemo u nastavku teksta...
6. Liverpool (4 finala, 2 naslova)
Iako su redsi u završnicama Lige prvaka imali iste uspjehe kao i njihovi ljuti domaći rivali iz Manchestera, na ljestvicu ih ispred njih, dakako, gura ono čuveno istanbulsko finale iz 2005. godine, najbolje finale u povijesti Lige prvaka (čak i kad uračunamo period Europskog kupa). Tog 25. svibnja je Milan na Ataturku pred 69 tisuća ljudi do kraja prvog dijela, vjerojatno već i znate, pogocima Maldinija i Crespa (x2) vodio 3:0. Činilo se da je priča gotova, ali momčad Rafaela Beniteza je pokazala srce, hrabrost i determinaciju izjednačivši već do 60. minute. Iako je u tom periodu pogodak u prosjeku padao svakih deset minuta, do izvođenja jedanaesteraca su mreže mirovale. Tada se u apsolutnog junaka prometnuo sad već zaboravljeni Poljak Jerzy Dudek koji je s dva obranjena udarca s bijele točke (te "špageti nogu" prije Serginhova promašaja) odveo klub s Anfielda do prvog naslova nakon 22 godine. Dvije godine nakon im se Milan osvetio, da bi jedanaest godina nakon toga redsi pri povratku u europski vrh izgubili u bizarnom finalu protiv Reala. Ipak, godinu dana kasnije su igrači Liverpoola predvođeni Jurgenom Kloppom dobili Tottenham 2:0 u, istini za volju, jednom od najdosadnijih finala u povijesti natjecanja. Toliko dosadnom da je gladna zvijezda bila polugola navijačica Kinsey Wolanski koja je utrčala na teren i postala zvijezda društvenih mreža.
5. Juventus (6 finala, 1 naslov)
Postoje li veći nesretnici u finalu Lige prvaka od Juventusa? Odgovor je jednostavan - ne, teško je da će ikad i postojati. Stara dama je u 27 izdanja lige prvaka u gotovo svakom četvrtom bila finalist, a ima tek jedan "klempavi trofej". Riječ je o već spomenutom finalu protiv moćnog Ajaxa u kojem su ih nadjačali nakon izvođenja udaraca s bijele točke (4:2). Na isti način su izgubili jedno od pet neuspjelih finalnih pokušaja, protiv Milana 2003. godine u konkurentu za najdosadnije finale uz ono Liverpoola i Tottenhama. Uz to, porazila ih je Borussia Dortmund 1997. u spomenutom 3:1 porazu, godinu dana kasnije 1:0 Real Madrid u također poprilično dosadnom finalu poput onog protiv Milana. U suvremenom dobu porazile su ih dvije ponajbolje momčadi modernog nogometa - Barcelona s 3:1 te Real Madrid s 4:1 u finalu koje je ostalo zapamćeno po nevjerojatnim škaricama našeg Marija Mandžukića.
4. Bayern München (5 finala, 2 naslova)
I Nijemce se može smatrati nesretnicima finala, no ni u približnoj mjeri kao momčad iz Torina. Bayern je najveću nesreću, naravno, doživio protiv Manchester Uniteda 1999. godine, a lošu su sreću doživjeli i protiv Chelseaja 2012. na domaćem terenu (što je, dakako, rijetki presedan). Još jedno teško finale doživjeli su 2010. kad ih je u dresu Intera na Santiago Bernabeuu izdominirao Diego Milito za 2:0 Mourinhovog Intera. S druge strane, Bavarci su dva puta osjetili slast prvaka. Prvi put 2001. kad su nakon izvođenja udaraca s bijele točke pobijedili nesretnu Valenciju, a drugi put 2013. kad su Mario Mandžukić i Arjen Robben (u 89. minuti) poentirali za 2:1 pobjedu nad ligaškim rivalima Borussijom Dortmund na Wembleyu. Četvrto mjesto je sasvim prikladno za momčad koja je došla do deset polufinala, taman pola od toga do finala te gotovo pola od toga do naslova.
3. Barcelona (5 finala, 4 naslova)
Gotovo savršen skor u finalima. Barcelonu su zapravo najčešće u nokaut fazi koštali golovi u gostima, ali i sistem odigravanja dvije utakmice (sjetite se ispadanja protiv Atletica, Rome, Liverpoola..). Kad god se igrala majstorica, Blaugrana je bila na razini. Prvo su 2006. godine na krilima "anonimnog junaka" Bellettija došli do preokreta nad desetkovanim Arsenalom (crveni karton Lehmanna) i pobjede 2:1. Tri godine kasnije predvođeni Lionelom Messijem su s lakoćom svladali Manchester United rezultatom 2:0, da bi isto to učinili i dvije godine kasnije, jedino što je tada rezultat bio 3:1. Isti taj rezultat ostvarili su i u svojem posljednjem finalu (barem zasad) protiv Juventusa kad su golovima našeg Ivana Rakitića te Suareza i Neymara deklasirali defenzivno orijentirani Juventus. Nisu na drugom mjestu isključivo zbog 1994. godine..
2. Milan (6 finala, 3 naslova)
Period ikonskog Paola Maldinija ostat će zapamćen kao najbolji period u povijesti kluba. U samo 14 godina Milan je došao do čak šest finala, što je uistinu nevjerojatna statistika. Teško je sada uopće zamisliti takav period u današnjem Milanu. Uspjeh od pola-pola u finalima je solidan. Poraz protiv Marseillea 1993. je bio iznenađenje, a isto tako i onaj protiv Ajaxa 1995. godine (oba porazi od 1:0), dok je onaj protiv Liverpoola deset godina kasnije bio više iznenađujuć u smislu same utakmice, a ne u smislu statusa favorita. Što se tiče pobjeda, čak dvije su ostvarene nakon 0:0 u regularnom vremenu da bi trofej bio osiguran nakon izvođenja udaraca s bijele točke (protiv Juventusa 2003. i Liverpoola 2007.). To je bio vrhunac onog dosadnog talijanskog stila nogometa. Međutim, Milan unatoč mnogim dosadnim finalima dobiva svoje mjesto ispred Barcelone zbog jedinog međusobnog finala u kojima su rossoneri rastavili Katalonce s 4:0. Bilo je to ono nezaboravno finale prije 26 godina kad su u Ateni favoriziranu Barcu rastavili Massaro (x2), Savičević i Desailly, uz veliku pomoć našeg Zvonimira Bobana.
1. Real Madrid (6 finala, 6 naslova)
Osim Marseillea, Intera i Porta koji su nastupili samo u jednom finalu prestižnog europskog natjecanja, Real Madrid je jedina momčad sa stopostotnim učinkom u finalima Lige prvaka otkako natjecanje postoji pod tim imenom. Kraljevi su, naravno, imali i neke slabije sezone, no kad imaju bolju sezonu idu do kraja. Prije točno 20 godina debelo je nastradala Valencia (3:0), da bi dvije godine kasnije u tijesnom finalu Zinedine Zidane nezaboravnim volejem osigurao 2:1 pobjedu nad Bayerom iz Leverkusena. U modernija su doba, pak, u finalima padali znatno zvučniji protivnici. Počelo je 2014. godine kad je nakon udarca iz kuta Luke Modrića u 94. minuti poentirao Sergio Ramos za 1:1, a u produžecima su Bale, Marcelo i Ronaldo potvrdili naslov konačnim 4:1 rezultatom. Dvije godine kasnije je, također protiv Atletica, bilo 1:1, samo ovaj put nakon 120 minuta pa su kraljevi trofej osigurali udarcima s bijele točke. Tu je krenuo niz od uzastopna tri naslova. Nastavili su ga 4:1 deklasiranjem Juventusa 2017. golovima Ronalda (x2), Asensija i Casemira. Niz je završen čudnim finalom protiv Liverpoola u kojem su Madriđani slavili 3:1, a uz nevjerojatne škarice Garetha Balea utakmicu je obilježio Loris Karius koji je Realu poklonio dva pogotka, i to u pravom smislu riječi. Svi koji u komentarima govore da su Realovi europski uspjesi za "History Channel" mogu se pokriti ušima jer madridski klub je uvjerljivo najuspješniji klub suvremenog europskog nogometa.
