Cibona i Cedevita danas igraju prvu međusobnu ovosezonsku ligašku utakmicu. Cibosi su jednu pobjedu, doduše Pirovu, već odnijeli i to u Kupu Dražena Petrovića kada su njihovi kadeti i juniori osigurali klubu prvi ovosezonski trofej pa je poraz njihovih seniora protiv cedevitaša pao u drugi plan.
Cedevita je i ovom prilikom favorit, i to u utakmici koja privlači dodatnu pozornost jer će biti pozornica za premijeru Darija Šarića u Ciboninu dresu. Sapunica je konačno okončana i Šarić će konačno zaigrati, ali s golemim utegom na leđima. Nakon toliko ispričanih bajki o njegovu talentu mnogi, a ne samo Cibonini poklonici, zacijelo očekuju i bajkovitu prezentaciju. To dakako nije fer očekivanje jer je Dario posljednju utakmicu odigrao prije gotovo tri mjeseca, a s cibosima je imao tek tri zajednička treninga.
Možda ne toliko ova međusobna utakmica, koliko one kasnije u sezoni, trebale bi biti scena za prezentaciju još jednog velikog talenta. I Cedevita svog supertalentiranog klinca ima i on je također 18-godišnjak. Riječ je o bosanskohercegovačkom reprezentativcu Jusufu Nurkiću. I dok je Šarić laka četvorka, Nurkić je pokretljivi teški centar koji oduševljava drskošću u igri.
Za razliku od Šarića, koji je počeo trenirati košarku s manje od osam godina, Nurkić se tim sportom počeo baviti tek sa 15 godina pa je Darijev tehnički rukopis atraktivniji, no vidljivo je i da je Juka dragulj. Zajedničko im je to što su razlozi zbog kojih su počeli trenirati košarku neobični. Posebno Nurkićev. Za sve je \"kriv\" njegov otac Hariz, 212 cm visoki policajac, koji je jednom na cesti razbucao 14-ero ljudi, što je u tuzlanskom kraju postala urbana legenda.
- Tatu je sačekala neka veća obitelj, no s obzirom na to da je on ostao živ i zdrav, a napadači su pretrpjeli ozljede, jedne su novine objavile priču o divu koji se obračunao sa 14 ljudi. To je tada pročitao moj sadašnji menadžer, koji je došao do tate da ga pita ima li djece koja bi mogla igrati košarku. Kada je počeo uvjeravati tatu da bih ja na račun njegovih gena mogao postati košarkaš, svi smo mislili da mu nije dobro jer ja sam tada bio bucmast i visok samo 171 cm - prisjetio se Nurkić.
- Ja sam bio toliko hiperaktivno dijete da je moja mama odlučila odvesti me na trening košarke kako bi ona u tih sat i pol imala malo mira. Sretna je okolnost bila što je u osnovnoj školi koju sam ja pohađao Škola košarke Dražena Petrovića imala svoje termine - prisjetio se Šarić svojih početaka.
Simpatični Juka priča:
- Kada je obitelj pristala da se počnem baviti košarkom, otišao sam u Sloveniju s menadžerom koji mi je našao osobnog trenera. Prvu probu u Laškom nisam prošao, no nisam odustao pa sam 2009. ipak potpisao ugovor s tim slovenskim klubom. Na žalost, oni kao da nisu vjerovali u mene, razišli smo se u vezi s mojim razvojem pa sam pronašao rješenje u Cedeviti.
U naslovu i na slici Šarić, a kad ono, tekst o Nurkiću.