Vaterpolisti Srbije (ne)očekivani su finalisti Olimpijskih igara. Neočekivani svakako za srpske medije jer ih je u Pariz, kako piše Blic, ispratio samo jedan novinar. A bio je to umirovljeni kolega, vaterpolski kroničar Dejan Stevović. Kako su krenuli u turnir, naročito nakon velikih problema s Japanom i poraza od Australaca, doista se i činilo da su Srbi autsajderi. No nekako su ipak izborili četvrto mjesto u skupini i dospjeli u finale. A ondje počinje njihova turnirska renesansa.
Izabranici Uroša Stevanovića najprije u četvrtfinalu pobjeđuju Grke, a potom u polufinalu Amerikance, istu onu momčad koja je preplivala i nadigrala Hrvatsku u posljednjoj utakmici u skupini. Tako će se u finalu Hrvatskoj suprotstaviti reprezentacija koja je na posljednjim četirima olimpijskim igrama osvajala medalju. U Pekingu (2008.) i Londonu (2012.) broncu, a u Riju (2016.) i Tokiju (2021.) zlato.
VEZANI ČLANCI:
Kako Srbi vole svojatati rezultate i bivših država u čijem su sastavu bili, oni će bez problema reći da je i srebro iz Atene srpsko premda je tada finale od Mađarske izgubila reprezentacija zajedničke države Srba i Crnogoraca. Nešto slično dogodilo se i u Sydneyu 2000. kada je broncu osvojila reprezentacija koja se zvala SR Jugoslavija.
Hrvatska i Srbija (otkako se zove samo Srbija) odigrale su dosad 41 službenu utakmicu pri čemu je njih 15 završilo hrvatskom pobjedom, sedam je bilo remija, a srpska strana upisala je 19 pobjeda. Na Olimpijskim igrama Hrvatska i Srbija odigrale su tri utakmice. Pri tome su naši slavili dvaput (u Pekingu 11:8, u Tokiju 14:12) a izgubili u finalu Igara u Riju (7:11). To je bio poraz koji i danas najviše peče hrvatskog izbornika Ivicu Tucka jer u tom finalu Hrvatska nije bila dovoljno konkurentna (početkom posljednje četvrtine bilo je 5:10).
Iz te srpske momčadi četvorica su igrača u sadašnjem sastavu, a to su Dušan Mandić (na slici), Nikola Jakšić, Sava Ranđelović i Miloš Ćuk. A i mi iz tog finala u Parizu također imamo četvoricu – Lončara, Jokovića, Bukića i Bijača.
