U Zagrebu gostuje (petak, 14. kolovoza, 21 sat) košarkaška reprezentacija Njemačke koju je svojedobno na svjetsku košarkašku mapu postavio Svetislav Pešić (65) senzacionalnim osvajanjem europskog naslova prije 22 godine. Osim toga, Pešić je već tri godine trener Bayerna pa je pozvan govoriti o njemačkoj nacionalnoj vrsti.
- Njemačka košarka neprestano raste. Liga je vrlo dobro organizirana, a dvorane su pune. Imat će Njemačka važnu ulogu u podjeli medalja na Eurobasketu.
Ljetujem na Silbi
Još se ne zna hoće li u petak u Areni zaigrati Nowitzki!?
- Dirk zacijelo više nije ono što je bio na EP-u 2005. kada su Nijemci bili drugi ili na SP-u 2002., gdje su bili treći, i od njega ne treba očekivati čudo. No, on je tako prilagodljiv igrač, toliko inteligentan da će se staviti u ulogu od interesa momčadi.
I ostatak sastava dovoljno je kvalitetan, ističe Pešić:
- Razigravač Schröder je jako talentiran, no ima tu i boljih igrača. On će biti važan, ali ne toliko važan zato što je NBA igrač. Recimo, Njemačka ima dobar centarski par Pleiss - Zirbes. Zapravo, to je izbalansiran sastav, spoj mladih i iskusnih, dobrih vanjskih i unutarnjih igrača.
Što trofejni stručnjak misli o selekcijama Hrvatske i njegove Srbije?
- Hrvatska me podsjeća na srpsku nogometnu reprezentaciju koja ima dobre pojedince, ali obično ne postigne ono što se od nje očekuje. No, ovaj put Hrvatska igra kod kuće, a Perasović je izvanredan trener. On bi mogao donijeti entuzijazam i pokrenuti igrače. Hrvatska ima pojedinačnu kvalitetu, ali ne može jamčiti medalju, no zato motiviranu i talentiranu Srbiju vidim kao ozbiljnog kandidata za vrh, zajedno s Francuskom i Španjolskom. Hrvatska je u preostalih pet reprezentacija koje se još mogu boriti za medalju.
Nakon EP-a, Pešić će sa svojim Bayernom gostovati u Zadru (24.-27. rujna).
- To je postao jedan od jačih turnira u Europi, u tom dijelu sezone. Uz domaćina bit će tu i pet euroligaša.
Pešić je u Zadru nastupao još kao igrač, potom i godinama kao trener.
- U Zadru još uvijek imam puno prijatelja, a veliki sam prijatelj s Mimom Sobinom, preko kojeg je i došlo do našeg nastupa. Osim toga, ja se svake godine odmaram na Silbi.
Kad se spomene KK Bayern, mnogi pomisle na španjolsku formulu po kojoj nogometni klubovi (Barca, Real) financiraju košarkaški.
- Ovo je sasvim drugačiji koncept. Kada je bivši predsjednik Bayerna Uli Hoennes formirao košarkaški klub, uvjet je bio da od nogometnog ne traži nijedan euro.
Čudo u Indianapolisu
Svoj prvi međunarodni trenerski naslov Pešić je osvojio 1985. kada je bio prvak Europe s kadetskom selekcijom bivše SFRJ, nakon čega je uslijedio onaj spektakularni naslov juniorskih svjetskih prvaka u Bormiju 1987. s Kukočem, Rađom i Divcem u sastavu. Upravo ga je to lansiralo na inozemno tržište, u Njemačku.
- Tada sam bio totalno nepripremljen za takav izazov jer u to vrijeme smo Njemačku izvan nogometa doživljavali kao rukometnu naciju. No, ja sam sebi uvijek postavljao pitanje kako to da tako velika i snažna zemlja nema uspješnu košarku.
No, za nekoliko godina Pešić je s Njemačkom postao prvakom Europe pored Hrvatske, Rusije, Litve... Je li mu to europsko zlato iz 1993. najdraži domet u karijeri ili je to ipak ono svjetsko zlato sa tadašnjom Srbijom i Crnom Gorom u Indianapolisu 2002.?
- To je zlato najveći uspjeh neke reprezentacije s prostora bivše SFRJ, a one su pet puta bile svjetski prvaci. Jer, dobili smo Amerikance u njihovu dvorištu, i to sa 12 NBA igrača od kojih su 10 bili All-Star igrači.
>> Nowitzki prijeti Hrvatskoj: Igrat ću, dobro se osjećam
Brate srbin sam i gledao sam utakmicu 6x. Neka bude da sam subjektivan... Koju smo mi to podršku imali od sudija u bilo kom sportu? Budjavi Srbija, jedva su nas i pustili da igramo posle sankcija. Kakva politička pobeda, pa sve smo osvojili u toj budjavog košarci. Sve!!! Sad mi kažite da je Sale dao teojku zato što mu je sudija to omogućio protiv hrvatske?! Ili je vaterpolo finale pre neki dan bilo sudijski namešteno, ili možda Novak igra dopingovan (ili igra dobro zato što mu je mama hrvatica). Jadno stvarno!!! Hajde na spavanje. Kažite brate lepo, jadni smo i sramota je što smo izašli sa dodele ceremonije. Politički pritisak, malograđanština. Ali godine su prošle, nije više važno. Pružite ruku, nemojte da se seljaci!