Uoči zadnjeg kola prošle sezone Serie A dva su od četiri mjesta u Ligi prvaka bila nedodijeljena. Iza sigurnih Juventusa i Napolija nagurali su se uobičajeni sumnjivci Inter, Roma, Milan i jedna iznenađujuća prinova – Atalanta Bergamasca Calcio.
Provincijalcima iz Lombardije pobjeda u završnih 90 minuta nad Sassuolom jamčila je treće mjesto i ulaz u Uefinu zlatnu pećinu. Vodstvo gostiju dovelo je u pitanje marljivo građenu konstrukciju crno-plavih, no Duvan Zapata prije odmora te Alejandro Gómez i Mario Pašalić u nastavku proizveli su preokret koji je fiksirao Atalantu na trećem mjestu.
>> Pogledajte video: počela prodaja ulzanica za utakmicu LP-a Dinamo - Atalanta
Iza nje je s istim brojem bodova ostao Inter, koji se također ugurao u Ligu prvaka, dok su visokobudžetni Milan, Roma i Lazio ostali kratki. Tako je Atalanta postala najnovija nogometna bajka prvim povijesnim ulaskom u elitno klupsko natjecanje, uključujući eru kad se zvalo Kup prvaka.
Treće mjesto najbolji je plasman u 112 godina dugoj povijesti kluba nazvanoj po lijepoj ratnici iz grčkog mita. Dvije sezone ranije dohvatila je četvrto mjesto, koje je međutim nije odvelo u Ligu prvaka jer je talijanska kvota iznosila tri kluba.
Dva najviša plasmana u razmaku od tri godine jasan su pokazatelj da se nešto ozbiljno događa u podnožju Bergamskih Alpa. Nazvana “kraljicom provincijskih klubova” jer je njenih 58 sezona u Serie A najduži staž među klubovima koji ne predstavljaju glavne gradove regija, s Genoom je suvlasnica rekorda od šest prvih mjesta u Serie B.
Četiri je puta igrala u finalu talijanskog kupa, osvojivši jedini trofej protiv Torina 1962./1963. Proljetos je u istoj fazi natjecanja izgubila s 0:2 od Lazija. U Uefinim okvirima nastupila je u dvama izdanjima Kupa kupova i četirima Kupa Uefe/Europske lige.
Njezino postignuće 1987./1988. i danas je jedinstveno u europskim kupovima.
Kao poražena finalistica Coppa Italije u srazu s prvakom Napolijem sudjelovala je u Kupu kupova, preskočila tri prepreke i dohvatila polufinale kao dosad jedina drugoligaška momčad u bilo kojem eurokupu. Koliko je neobično bilo to izdanje spomenutog natjecanja govori i podatak da je pobjednik nad Atalantom i kasniji osvajač pokala bio – belgijski KV Mechelen, kojemu je milijarder John Cordier kupio kratkovječnu momčad iz snova.
Provlačenje protiv Dinama
Bio je to uvod u nekoliko postojano dobrih godina za Atalantu, koja se 1988. vratila u Serie A, znatno osnažila kadar i dvaput zaredom zaslužila pristup u Kup Uefe. Predvođena latinotandemom Claudio Caniggia – Evair, napravila je odličan posao 1990./1991. maršem do četvrtfinala, gdje ju je zaustavio kasniji slavodobitnik Inter.
Dinamovci dobro pamte tu Atalantinu avanturu jer su bili njezina žrtva na početku natjecanja krivnjom manje golova u gostima. Dok je u Bergamu završilo 0:0, u Zagrebu je Evair s bijele točke neutralizirao vodstvo koje je modrima donio Zvone Boban. Stanovnici Bergama od tih se dvoboja vjerojatno najviše sjećaju ulične “predstave” razigranih i tjelesno odlično pripremljenih Boysa.
Idućih je desetljeća Atalanta upala u “lift”, koji ju je naizmjence vodio u podrum i natrag. Od 1994. do 2010. zabilježila je četiri ispadanja prije nego što je pronašla formulu stabilnosti zahvaljujući Antoniju Percassiju (66), koji je otkupio 70 posto dionica od obitelji Ruggeri i poveo klub u najuspješniju eru.
Bivši branič nerazzurra, Percassi je od 1990. do 1994. već bio Atalantin suvlasnik, ali je zbog mladenačke naglosti brzopleto “potrošio” tri buduće trenerske zvijezde (Marcella Lippija, Francesca Guidolina i Cesarea Prandellija) i skrivio ispadanje u Serie B. Sad je kao samostalni gazda mnogo precizniji u odlukama i najodgovorniji za devet uzastopnih sezona u najvišem razredu.
Preokret zbog Gasperinija
Analitičari pripisuju Atalantin uspjeh taktičkim zamislima Gian Piera Gasperinija, bivšeg Interova trenera, koji je 2016. došao iz Genoe i podigao igru prugastih na viši nivo. Njegov taktički koncept podrazumijeva agresivan pritisak krilnih braniča i srednjih veznih na protivnički manevar. Kapetan Gómez povlači se duboko i djeluje po cijeloj sredini upravljajući napadima.
Krilni braniči pomažu mijenjati ritam i smjer napada. Zahvaljujući Gómezovim dodavanjima i preklapanju krilnih braniča i srednjaka, putanja napada može se više puta mijenjati tijekom jednog posjeda. Srednjaci su također bitni za Gasperinijevu taktiku jer njihovi ulasci u kazneni prostor otvaraju prostor Zapati i olakšavaju mu zabijanje golova.
Argentinac “Papu” Gómez žarište je Atalantine igre. Igra na pozicijama srednjeg i ofenzivnog veznog, koristi svoj nizak rast od 165 cm da brzo mijenja smjer, izvodi slalome kroz obrane i pronalazi prostore za ključna dodavanja. Prošle je sezone stvorio 112 prilika suigračima i namjestio 11 pogodaka, najviše u prvenstvu.
Udarna je igla Kolumbijac Duvan Zapata, kojeg je Sampdorija poslala na posudbu u Bergamo isključivo zbog neočekivano fenomenalne forme 36-godišnjeg Fabija Quagliarelle. Zapata je s 23 gola u ligi završio drugi na ljestvici strijelaca, gledajući u leđa samo spomenutom veteranu, koji je zabilježio 26 pogodaka.
Gasperini ne prakticira 4-3-3 ni 4-2-3-1, nego eksperimentira s trojicom u zadnjoj liniji: 3-5-2, 3-4-2-1, 3-4-3. Sustav s trojicom braniča čini momčad ranjivom, ali to nije problem ako postiže više golova od suparnika. Atalanta je jedna od najuzbudljivijih talijanskih momčadi jer je protekle sezone njena obrana propustila 46 golova, a navala zabila 77 – najviše u ligi!
