Četrnaestorica sjajnih nogometaša nastupala su za reprezentacije Jugoslavije i Hrvatske od njezine samostalnosti: Ladić, Kranjčar, Mlinarić, Bogdan, Kasalo, Vulić, Asanović, Prosinečki, Stanić, Boban, Šuker, Bokšić, Jarni i naš uvaženi sugovornik, 61-godišnji Mostarac Goran Jurić. Legendarni Goca, nekada Dinamov predvodnik u Ligi prvaka (1998. i 1999.), otprije godinu i pol više nije zaposlenik Dinama, gdje je radio kao skaut. Danas živi u rodnome Mostaru, kako kaže, "sav je u nogometu" iako u nogometu ne radi.
– Čitav sam život u nogometu i bit će tako dok sam živ – kaže Jurić, danas ponosni već dvostruki djed u prošlogodišnjem intervjuu za Večernji list. Prisjetili smo se sada njegove reprezentativne karijere. Igrali ste u prvoj reprezentaciji koja je Hrvatskoj donijela svjetsku medalju, debitirali ste s 34 godine i dva mjeseca (najstariji debitant u povijesti vatrenih). Možete li je usporediti s današnjom reprezentacijom?
FOTO Ovo su najbolji strijelci Hrvatske u povijesti: Znate li tko je na vrhu i tko je tu od aktivnih vatrenih?
– Ovi današnji su – na čelu s Dalićem – nadvisili sve do sada! Ono što smo mi ostvarili 1998. godine bilo je gotovo nemoguća misija i mi smo utabali put svim kasnijim generacijama, pa i današnjoj – da gazi sve pred sobom. Razlika je i u tome što moja generacija nije uspjela toliko trajati u vrhu kao ova Dalićeva. Jako sam ponosan što sam bio te momčadi.
Bili ste osebujan nogometaš prepoznatljivoga stila, pa i izričaja, a poseban i po tome što ste čitavo desetljeće igrali s dijabetesom. Kada ste dobili tu dijagnozu?
– Bilo je to 1990. godine, kada sam igrao svoju posljednju sezonu za Crvenu zvezdu. Prihvatio sam tu dijagnozu kao nešto normalno i ostao maksimalno posvećen svojoj karijeri. Da, to su situacije u kojima bi možda netko pokleknuo, a ja sam se, eto, uzdigao. Iako je to za mene bio svojevrsni teret, više fizički nego psihički, nikada nisam razmišljao o eventualnom prestanku igranja, iako mi je puno puta bilo teško nositi se s tim. Međutim, meni je nogomet život i nikada nisam pomislio o odustajanju. Na kraju, s tom dijagnozom ostvario sam transfer u Celtu – prisjetio se Jurić.
Bili ste u četiri navrata i reprezentativac Jugoslavije, sudionik kvalifikacija za SP 1990., no ne i sudionik svjetske smotre u Italiji. Zašto?
– U prosincu 1989. godine na utakmici Sloboda – Crvena zvezda nokautirao sam suparničkoga igrača (Jovanović, nap. a.), dobio crveni karton i zaradio kaznu od čak 12 utakmica neigranja. Kako je do incidenta došlo? Čujte, bio sam malo nervozan na toj utakmici, mladost – ludost. No na proljeće sam odradio tu kaznu te sam za Zvezdu nastupio u finalu Kupa protiv Hajduka, kada smo pobijedili s 1:0. Nakon te utakmice, izbornik – pokojni Osim – prišao mi je, čestitao mi i kazao mi da očekujem sutra poziv za reprezentaciju. Međutim, taj poziv nikada nije stigao.
Ali sve ste to nadomjestili osam godina kasnije kada ste na SP išli s Hrvatskom?
– Ma nadoknadio sam dvostruko!
Goran Jurić rođen je u Mostaru 5. veljače 1963. godine. Nastupao je za Velež (1982.-1987.), Crvenu zvezdu (1987.-1991.), Celtu (1991.-1993.), Hrvatski dragovoljac (1995.-1996.), Zagreb (1996., 2001.), Dinamo (1997.-2000.) te Yokohama F. Marinos (2000.). Za reprezentaciju Jugoslavije ima četiri nastupa: debitirao je 14. rujna 1988. protiv Španjolske (2:1) u Oviedu, a oprostio se 23. kolovoza 1989. protiv Finske (2:2) u Kuopiju. Za Hrvatsku ima 16 nastupa. Osvajač je brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. S Veležom je osvojio Kup maršala Tita 1986., s C. zvezdom dva naslova prvaka (1988., 1990.) i Kup (1990.), a s Dinamom četiri naslova prvaka (1997., 1998., 1999., 2000.) i dva puta Hrvatski kup, 1997. i 1998. Za Dinamo ima 115 službenih nastupa. S Celtom je 1992. bio prvak španjolske druge lige, a s Hrvatskim dragovoljcem je 1996. ušao u Prvu HNL.
Jugoslavije više nema, jel vi tamo spavate?