Tko je u sudačkom smislu Bruno Marić (48), novi šef hrvatskih nogometnih sudaca, i s kakvim referencama dolazi na tu prestižnu funkciju? Najprije, nakon svega što mu je poručio poraženi i ojađeni protukandidat Damir Batinić, dužni smo podsjetiti: Bruno Marić službeno je, u anketi Nogometnog sindikata, bio izabran za najboljega hrvatskog suca čak četiri puta: 2015., 2016., 2017. i 2018. godine. Bravo, Bruno!‘
Sudio samo tri derbija
Zanimljivo, baš u godini kada je prvi put podigao dragocjeni trofej, Bruni su se dogodile nesmotrenosti kakve se vjerojatno potkradu svakome sudačkom velikanu. Govorimo o utakmici Hajduk – Dinamo (0:0) igranoj 19. rujna 2015., godine, u kojoj je BM drastično oštetio domaćine: prvo nije dosudio očit kazneni udarac za Hajduk nakon igranja rukom Benkovića, a onda je u sudačkoj nadoknadi dosudio penal za Dinamo koji nije trebao biti dosuđen. Međutim, Marićeva veličina ogledala se u tome što je tada smogao snage ispričati se Hajdukovim navijačima zbog svojih propusta i tom je prigodom najavio da više nikada neće suditi u derbiju. Obećanje, naravno, nije pogazio.
– Izazvao sam probleme i Dinamu, Mamiću, Šukeru, HNS-u, svojim kolegama sucima, svi su kontaminirani mojim odlukama – kazao je Marić.
Taj HNS kojega je Marić “kontaminirao” sada ga je izabrao za šefa sudaca.
Kad smo već kod velikog derbija, Bruno je kao četverostruko najbolji hrvatski sudac u njemu sudjelovao samo tri puta. U ta tri Marićeva derbija, Hajduk u prosjeku ima jedan crveni karton po utakmici.
Ima još zanimljivosti iz živopisne Marićeve sudačke karijere. Na primjer, novi šef hrvatskih sudaca, dakle onaj čiji bi opus možda trebao biti uzor mladim sucima, na žalost ne može napraviti videokompilaciju svojih izvedbi u europskim utakmicama. Razlog: Bruno Marić nije bio sudac s Fifinim znakom (za razliku od svoga prethodnika Ante Kulušića) i nije sudio u međunarodnim utakmicama. Najznačajniji međunarodni doseg bio mu je nalog za četvrtog suca na prijateljskoj utakmici Francuska – Belgija igranoj 2015. Bio je to čin dobre volje i prijateljska gesta glavnoga suca tog spektakla Marija Strahonje prema Mariću.
To što Fifina značka nije uvjet (!) za prijavu za funkciju šefa Sudačke komisije HNS-a govori više o onome tko je Marića imenova, nego o samome Mariću.
I 2011. godina bila je znakovita, pa i kontroverzna u Marićevoj sudačkoj karijeri. Naime, tada su stajališta o njegovim sudačkim kvalitetama još bila oprečna, i to na najvišim razinama nogometne vlasti. Tako je tadašnji član Sudačke komisije iz Splita Alojzije Šupraha na seminaru u Varaždinu bio prozvao Marića zbog jedne loše arbitraže.
– Rekao sam Mariću što mu ide, izrekao sam mišljenje o njegovu suđenju, ni manje ni više. Govorio sam o njegovim odlukama i odlukama njegova pomoćnika (Saše Fegeša, nap. a.) koje su sve bile na štetu jednog kluba. Logično je zaključiti da Marić nije kvaliteta koja bi mogla suditi u Prvoj ligi! – izjavio je u rujnu 2011. Šupraha za Slobodnu Dalmaciju.
Šuprahi promakao potencijal
Eto, čak ni iskusni Šupraha nije prepoznao kakav se potencijal krije u Bruni Mariću. Šuprahin stav o njemu bio je tada u potpunoj suprotnosti s kontekstom u kojemu je potkraj kolovoza te godine Marića bio spomenuo Zdravko Mamić na konferenciji za novinare u Maksimiru; “Bruno Marić, hrvatski vitez i jedan od najboljih sudaca u povijesti...”.
Zar je ta benigna Mamićeva rečenica razlog da Damir Batinić posumnja da je Marić i danas “navođen na daljinski upravljač iz Međugorja”? Zločesto, Damire, zločesto...
Istovremeno se odigrava bitka za prevlast mafije u nogometnoj sudačkoj organizaciji i Vrhovnom sudu. Kad posjeduješ suce onda više nisi mafija. Barem ne u Hrvatskoj.