Izazivači su opet izvisili, još jedan od četiri najveća teniska turnira osvojio je član velike trojke. Rafael Nadal (36) nakon trijumfa na Australian Openu okitio se i naslovom najboljeg u Roland Garrosu – 14. put u karijeri (14-0 u finalima), što je rekord koji će teško itko ikad nadmašiti – i kad je u pitanju ova sezona, tu dvojbi nema – Nadal je najbolji. To se vidi i u poretku za ovogodišnji Masters. Rafa je prvi s 5620 bodova (uz učinak od 30 pobjeda i samo tri poraza), sljedeći na listi njegov je sunarodnjak Carlos Alcaraz (19), koji je drugi s čak 1800 bodova manje (3820), treći je Stefanos Tsitsipas (23) s 3670 bodova, a Novak Đoković (35) tek je deveti s 1970 bodova.
Barem jedan turnir 19 godina
Treći član velike trojke Roger Federer (40) nije uopće na ovoj listi jer, kao što se zna, on ove godine nije igrao. Posljednji dvoboj Švicarac je odigrao u Wimbledonu prošle godine kada je u četvrtfinalu poražen od Hurkacza i, kako sada stvari stoje, turnirima bi se vratio u rodnom Baselu u listopadu ove godine...
I na službenoj ATP listi, koja mjeri učinak igrača u posljednjih 12 mjeseci, Federer je pao nisko, trenutačno je 50., a već sljedeći ponedjeljak bit će 66. na svijetu. Tada će se dogoditi i promjene na vrhu, Novak Đoković izgubit će prvo mjesto (bit će mu brisani bodovi s lani osvojenog Roland Garrosa), a na njegovo mjesto ponovno će zasjesti Rus Danil Medvjedev.
Đokoviću je tako propao pokušaj da sruši rekord Steffi Graf u broju tjedana provedenih na prvome mjestu: on ostaje na 373 tjedna, dok ih je legendarna Njemica imala čak 377.
No kad su u pitanju muškarci, Novak je tu nenadmašan, kao i u mnogim drugim kategorijama, ali pitanje tko je najbolji tenisač svijeta i dalje je aktualno, a sada odgovor preteže na Nadalovu stranu. Jer Španjolac ima najviše osvojenih Grand Slam turnira (22, prema Đokovićevih i Federerovih 20), nedvojbeno je najbolji igrač svih vremena na zemlji (sa 63 osvojena turnira), ima dva olimpijska zlata – pojedinačno iz Pekinga 2008. i u parovima iz Rija 2016. godine – ukupno osvojena 92 turnira, pri čemu je napravio gotovo nevjerojatan pothvat, u razdoblju od 2004. do 2022., dakle punih 19 godina, svake godine osvajao je barem jedan turnir. U Top 10 proveo je bez prekida rekordnih 869 tjedana (od 2005. do 2022.), od čega je 209 tjedana bio prvi igrač svijeta, a još 160 drugi.
Nadalova mentalna i tjelesna snaga vidi se i u podatku da je od 1270 odigranih mečeva izgubio samo 212 te da mu je uspješnost 83,3 posto, po čemu je također najbolji, Đoković ima omjer 1005 – 204 (83,1 posto), a Federer 1251 – 275 (81,9 posto).
Veličina najvećih nikad se neće moći izmjeriti matematički precizno. Najdalje je u tome otišao poredak za tzv. GOAT (Greatest Of All Time), vječnu listu tenisača koja u obzir uzima sve naslove, plasman na ATP listi i mnoge druge kriterije, među kojima je i tzv. Elo rejting, koji mjeri težinu rivala s kojima se pojedini tenisač susretao. I na toj su listi Nadal, Đoković i Federer gotovo izjednačeni, ali u svijesti običnih poklonika tenisa broj Grand Slam naslova ima najveću težinu. To je otprilike usporedivo s poretkom zemalja po broju osvojenih medalja na Olimpijskim igrama: netko može imati i ukupno više medalja, ali zemlje s većim brojem zlatnih odličja imaju prednost.
Nadal, primjerice, nema nijedan osvojeni završni Masters, a Federer ih ima čak šest (Đoković pet), ali taj hendikep uspješno nadoknađuje spomenutim olimpijskim zlatima. A brojem Grand Slam naslova uspješno anulira Đokovićevu prednost u broju osvojenih naslova u kategoriji Masters 1000 turnira (Đoković 38, Nadal 36).
Odumire mu kost u stopalu
No Nadalov trijumf u Roland Garrosu aktualizirao je i njegovu kroničnu upalu stopala zbog koje je nastavak njegove karijere posve neizvjestan. Bik iz Mallorce godinama boluje od Muller-Weissova sindroma, degenerativne bolesti zbog koje dolazi do deformacije kosti koja se nalazi u središnjem dijelu stopala, a neophodna je za njegovu pokretljivost. Također, njegovo je stopalo sklono naginjanju prema unutra i zbog toga nosi posebne ortopedske tenisice. Rafi praktički odumire kost u stopalu, što uzrokuje jaku bol. Na mečevima on to rješava injekcijama, ali bolove osjeća i izvan terena. I zato ne čudi da je uoči finala na pitanje novinara bi li radije imao zdravo stopalo ili pobjedu u finalu, odgovorio:
– Više bih volio izgubiti u finalu, bez sumnje. Novo bi mi stopalo pomoglo da u svakodnevnom životu budem sretniji, zadovoljniji. Pobjede su sjajne i zbog njih osjetite adrenalin u jednom trenutku, ali život ide dalje i poslije toga. Život je bitniji od bilo kojeg naslova. Želim znati da ću imati života i nakon karijere u kojoj sam davao sve od sebe kako bih bio uspješan, bez obzira na tjelesno i zdravstveno stanje u kojem sam se nalazio – napomenuo je Nadal.
Nadal sad traži izlaz iz ove situacije i ima tri mogućnosti: specijalni tretman injekcijama, operaciju koja mu također ne jamči život bez bolova i završetak karijere... Nadajmo se da se ovo treće neće dogoditi.
Ono što Nadala čini najvećim je i njegova posvećenost tenisu. Nema kod njega politike, samo ono što se događa na terenu