Ako ste strastveni navijač Cibone i pri tome se "žestite" na Zadar, a u ponedjeljak navečer niste došli u Draženov dom, ona ste propustili rijetku prigodu uživati u razbijanju velikog rivala na sastavne dijelove.
Cibosi su se ovaj put poigrali sa Zadranima i tako "upropastili" hrvatski košarkaški klasik. Jer, čak niti završnih "plus 21" (76:55) ne govori dovoljno koliko su energični domaćini bili uvjerljiviji od anemičnih gostiju.
- Mi smo odigrali baš onako kako smo htjeli, motivirani i usredotočeni od prve minute. Izgledali smo vrlo združeno i to je lijepo izgledalo. Utakmice protiv Zadra obično su neizvjesne i meni je ovo bilo prilično iznenađujuće. Davno smo posljednji put slavili ovako uvjerljivo, mislim da je to bilo još u nekom finalu domaćeg prvenstva - kazao je Cibonin kapetan Marin Rozić koji se vratio iz ozljede prsta pa se malo našalio na svoj račun:
- Prste je dobro, čini se da sada bolje šutiram no prije.
A Roza je bio igrač s kojim je na terenu Cibona bila u najvećem plusu, baš kao i kada je na parketu bio Ivan Novačić (13 koševa), inače rođeni Zadranin, koji je kazao:
- Ovo je bila utakmica u kojoj smo morali prelomiti odnosno sami sebi morali pokazati jesmo li ili nismo u formi. Mi se još tražimo, dosta rotiramo, no u igri tražimo onoga tko je vruć odnosno najbolje postavljenog igrača, a tada nas je teško čuvati.
A kada je tako (Ross 10 koševa, Jefferson 10, Bilinovac 9, Uljarević 8, Gilbert 6...) onda i trener uživa kao što je to činio Ivan Velić:
- U svakom smo trenutku znali što hoćemo i kako smo kažnjavali suparnika. O kvaliteti naših igrača ne želim pričati, ali želi govoriti o atmosferi koju imamo u sastavu, a ona je odlična i ovo je bila pobjeda timske košarke. Nakon puno teških utakmica nisam očekivao ovakav odnos snaga u utakmici protiv velikog rivala, ovakvu našu svježinu i energiju, no kada smo izašli na parket letjeli smo na sve strane. Baš sam guštao kako su moji dečki radili na terenu.
>> Pogledajte kako su mladi košarkaši nakon osvojenog zlata zapjevali Lijepu našu u Novom Sadu
A to se ne može reći i za Zadrova trenera Antu Nazora:
- Danas smo izgledali kao da nismo došli na utakmicu. Ovo nije košarka, ovo što smo mi igrali večeras bilo je u obrani "hajde ti da se ja ne mučim", a u napadu "sad ću to ja". Tako se dalje ne može, opet smo se vratili na staro. Na to su me upozorili moji pomoćnici, a moja je odgovornost da se to više ne događa.
A dogodilo se to samo tri dana nakon velike pobjede u Beogradu nad Partizanom u kojoj je briljirao sinoć neprepoznatljivi Luka Božić (6 koševa, šut 3-11) koji je priznao:
- Nismo se pridržavali onoga što nam je trener rekao. Previše smo solirali, nismo igrali timski kao u Beogradu. Ni ja nisam u utakmicu ušao fokusirano, na pameti su mi bile neke stvari koje nisu košarka, a rekao bih i da sam malo podcijenio Cibonu.
Kod Zadrana, koji su u jednom trenutku gubili i sa 28 koševa razlike (42:70) dvoznamenkast je bio jedino američki razigravač Grant (10), a lošu je utakmicu odigrao i jedan od beogradskih junaka, drugi Amerikanac, Mario Little (dva koša uz šut 1-7 i četiri izgubljene lopte).
Sve to zacijelo je natjeralo gostujućeg trenera Nazora da u posljednje dvije minute, kada je sve već davno bilo jasno, pozove dvije minute odmora. A u njima je bio prilično energičan, kao da se radi o situaciji iz koje se još uvijek može izvući pobjeda:
- Tražio sam da se utakmica igra do kraja, da se ne izgubi sa "minus 21" ako može biti "minus 19". Ovo nije bila ista momčad koja je prije tri dana istrčala u beogradskoj Areni. Zapravo, jedina svijetla točka bila je što smo finiš ove utakmice odigrali, za razliku od beogradske kada smo Partizanu dozvolili da prilično ublaži poraz. Mi se moramo vratiti na radnu temperaturu i sve ove bolesti što smo vidjeli u ovoj utakmici riješiti na treningu.
jeli sada Nazor preporodio Zadar ili nije? Nešto sam čitao da je nakon Partizana