Još je i grčki filozof Aristotel, u godinama puno prije Krista, svoje vrijeme kratio misleći o politici. U svom je istoimenom djelu na samom početku spomenuo čovjeka kao ključnog u cijeloj priči. A uspostavilo se da čovjek sve stvara i sve uništava, tako je i u politici sada. I malo je stvari koji je mogu nadići, no izgleda da je jedna od njih, recimo to tako, nešto banalno poput nogometa.
Odnos obilježen genocidom
Naime, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2024., u skupini u kojoj igra i Hrvatska, u subotu će utakmicu odigrati Armenija i Turska. To su dvije države koje imaju sve samo ne tople i prijateljske odnose i to već godinama. Da je nešto "trulo" na tom području, vidjelo se još davne 1915. godine kada je ubijeno 1,5 milijuna Armenaca koji su uglavnom živjeli na području Anatolije. Armenija tvrdi da je riječ o genocidu, što Turska ne priznaje. Formalne veze između ovih država prekinute su 1993. tijekom rata Armenije i Azerbajdžana, bliskog turskog saveznika. No, iako su granice s tom državom na dva kontinenta od tada zatvorene, Turska je 1991. priznala Armeniju.
Nagovještaj zatopljenja bilateralnih odnosa vidjeli smo 2009. kada su države potpisale protokole za normalizaciju, kojima je predloženo otvaranje granica. Međutim, protokoli nikada nisu ratificirani.
Tih su godina Turska i Armenija igrale kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010. Odigrale su dvije utakmice i u obje su slavili Turci – prvu su dobili 6. rujna 2008. (2:0), a drugu 14. listopada 2009. (2:0) kada su se i sastali državnici i pokušali izgladiti stvari.
Napetosti su ponovno počele rasti 2020., za vrijeme sukoba u Gorskom Karabahu između Armenije i Azerbajdžana. No optimizam je ulila fotografija turskog predsjednika Tayyipa Erdoğana i armenskog premijera Nikole Pašinjana iz listopada prošle godine, kada su se neformalno sastali prije summita u Pragu.
Nakon toga, katastrofa je spojila ljude. Naime, razorni potres ove je veljače pogodio Tursku i Siriju te je zbog njega bio otvoren granični prijelaz Alican u Iğdıru, između Armenije i Turske. Delegacija Armenije s pet kamiona pomoći stigla je na to mjesto koje je bilo prohodno nakon dugih 35 godina. Taj je prijelaz posljednji put bio korišten 1988. kada je Armeniju pogodio potres, a turski je Crveni polumjesec tim putem dostavljao pomoć.
U interesu obiju zemalja je da zatople odnose, što zbog trgovine, transporta, zbližavanja regije, ali i činjenice da će Ankari to pomoći da poboljša odnose s Washingtonom. Posebice je to u interesu Erdoğanu kojemu predstoje izbori u svibnju.
Put ka stabilizaciji
Novu priliku da jedni na druge gledaju kao na prijatelje imat će u subotu kada u Erevanu na stadionu Vazgen Sargsyan Republican Armenija i Turska igraju za prve bodove u kvalifikacijama za Euro.
Mnogi stručnjaci tvrde da tu još dugo ne može biti govora o pomirenju, već samo o nužnoj stabilizaciji. No barem se više ne nameće pitanje hoće li, nego kada će do toga doći. Možda ćemo već za vikend svjedočiti tome kako je nešto tako jednostavno poput nogometa jače od politike.
