Igrala se 39. minuta derbija pod Kamičkom, Cedevita je još od pete minute imala osiguranu pobjedu, ali dvoranom u Sinju odzvanjalo je “Volim te, Alkare”. Zboru od više od 1200 navijača pridružio se još jedan glas.
– Volim te, Alkare – pjevušio je na klupi Veljko Mršić, pomoćnik Jasmina Repeše.
Sinjski doživljaj jednostavno je neponovljiv. Nekoć je u Zadru, još dok se igralo u Jazinama, bilo pakleno, ludo... Ali u Sinju je pravi košarkaški užitak, Maligani su trenutačno publika broj jedan u Hrvatskoj. Najblaže rečeno: zanimljiva navijačka skupina. U dobi su od 7 do 77 godina, ima i pokoji mlađi, ali i stariji. Obožavaju svoj klub, ali poštuju protivnika. Jasmin Repeša dobio je veliki pljesak usred Sinja, znaju Maligani koliko je toga napravio za hrvatsku košarku. Ili Ante Delaš.
– Jaaavi se – zvala ga je publika, a Cedevitin je igrač otpozdravljao.
Dani provedeni u Alkaru nikada se ne zaboravljaju. A možda ih tek doživi korpulentni Jusuf Nurkić, odlični centar Zagrepčana.
Prije susreta darivanje krvi
– Kad se nakrcaš, kad završiš s Cedevitom, Europom i NBA ligom, dođi jednu sezonu u Alkar. Tek tada ćeš vidjeti što je ono pravo – dočekao je Nurkića jedan od navijača na vratima svlačionice.
Naravno, obećao je... Takvi su Maligani, grlati, djeluju opasno, a u stvari su humanisti, dobroćudni. Prije gostovanja Cedevite odazvali su se dobrovoljnom darivanju krvi. Prikupilo se pedesetak doza, a 92. put dobrovoljni darivatelj bio je Zoran Katić Kaća. To je onaj proćelavi s velikim brkovima i trakom oko glave. Nema onog tko ga nije zapamtio na utakmicama Alkara.
– Da Cedevita ima Maligane, igrala bi stalno lige za prvake – spjevao nam je na brzinu pjesmicu Ante Botić, službeni spiker u dvorani.
Taj Botić pun je vica. Na poluvremenu je organizirao nagradnu igru za navijačice. Tri maliganke pucale su prema košu, jedina je pogodila Kristina Jadrijević. Dobila je zanimljivu nagradu: komad pancete.
Tako je to u Sinju, negdje drugdje najbolji dobiju majicu, dres ili poklon-bon, a u alkarskom gradu pancetu. Ne tako davno domaćini su svakom kupcu ulaznice darivali i uštipke, legenda kaže da su poneki dobili i komad pršuta.
Čudesna je simbioza tih navijača, te prastare dvorane s drvenim klupama, izlizanog parketa i košarke...
Za gostovanje Cedevite dodatno je proširena, doneseno je stotinjak plastičnih sjedalica, vjerojatno iz okolnih ugostiteljskih objekata.
Jedino u Sinju moguće je doživjeti da se snimatelj s kamerom na ramenu penje na konjića, na gimnastičku spravu, kako bi uhvatio što bolji kadar. U alkarskom gradu obožavani su tipovi poput Mate Perajice, dobroćudnog diva iz Livna. S dva metra i ponešto kilograma viška igra centra, bori se kao lav.
U Sinju nikada neće proći “šminkeri”, ovdje prolaze “fajteri”. Ali samo u Sinju može se dogoditi da nakon poraza s 15 razlike 1200 ljudi ne izlazi iz dvorane, već skandira košarkašima “šampioni” i igrače vraća iz svlačionice.
Sve to oduševilo je Jasmina Repešu. Uoči utakmice bio je pomalo blijed, znao je da je stigao na vruć teren. Boja mu se vratila tek kad je poveo sa 21:4 u petoj minuti. Obećao je da će dovesti reprezentaciju u Sinj.
Za ovu je godinu kasno, ali...
– Povest ću računa o tome. Za ovu godinu je kasno, program je već napravljen, ali potrudit ću se da Hrvatska dođe u Sinj. Ova sredina to zaslužuje – rekao je Repeša.
Dobio je od jednog Alkarova navijača objašnjenje uoči završnice ABA lige.
– Neće vam Crvena zvezda imati navijače, oni bojkotiraju ABA ligu. Cedevita je u prednosti – govorio je navijač Repeši.
– Ali mi igramo s Partizanom – reče mu Repeša.
– Onda će vam biti lakše u finalu – snašao se domaćin.
>> Direktor Mamić piše: 'Sveti Ante, splitski dijamante'
gospodine Maršić hvala na reklami :) to za pršute je istina,dok su bili neki drugi sponzori ,djelili su se na skoro svakoj utakmici na poluvremenu ,a što se tiče plastičnih stolica one su tu za svaku utakmicu,pravo proširavanje će vjerojatnotno biti protiv Cibone ,onda se montira još tribina iza koševa pa stane čak 1500 ljudi ;)