Osvajanjem zlatne i brončane medalje na Europskom plivačkom prvenstvu, Gordan Kožulj i Marko Strahija popeli su se na vrh europskog plivanja u leđnim disciplinama.
- Kada smo krenuli prema startu, sjetio sam se da si Marko i ja nismo poželjeli sreću, što inače uvijek učinimo prije utrke. Okrenuo sam se prema njemu i, pri pozdravu, umjesto u dlan udario sam ga u lakat, mislim da je i on mene promašio. Zbunili smo se, sve u nekoj panici - pričao je Kožulj dan nakon što je obranio naslov europskog prvaka.
Svoj put prema medalji Strahija je ovako opisao:
- Krenuo sam sporije nego u polufinalu. Potonuo sam, a podizanje je iziskivalo mnogo više napora. No, ipak sam pojačao tempo, da bih u završnici bio vrlo dobar.
Je li zbog sporog početka utrke izgubio srebro?
- Teško je sada o tome govoriti. Možda sam baš zbog toga osvojio broncu. Da sam brže krenuo, možda bih se na kraju umorio i ostao bez medalje.
Kožulj je nakon čestitki trenera Seleznjeva i Bottoma, sjeo i grčevito se primio za glavu.
- Strašno me boljela glava, zbog tzv. prekiseljenja (miješanja kiselina, nap. a.) i nedostatka kisika. Preplavili su me osjećaji zadovoljstva i iznenađenja. Nisam se smatrao favoritom - rekao je Kožulj.
Njegova zlatna medalja rezultat je rada dvojice trenera, Rusa Aleksandra Seleznjeva i Amerikanca Mikea Bottoma.
- Kada sam prije godinu i pol izjednačio svjetski rekord u 25-metarskim plivalištima, već sam trenirao s Aleksandrom, ali je velika zasluga za moj uspjeh tada pripala Mikeu, s kojim sam radio do prije tri mjeseca. Sada sam cijelu sezonu trenirao s Aleksandrom, a Mike mi je pomogao da izađem iz krize.
U samo mjesec dana Gordan je uspio znatno popraviti formu.
- Bottom je i izvrstan sportski psiholog. Ulio mi je samopouzdanje. Vježbajući s Mikeom odmorio sam se, a mnogo smo usavršavali i tehniku. Zato sam mu poklonio vazu koju sam s medaljom dobio na pobjedničkom postolju. Jer, u mome uspjehu je i dio njegova uspjeha.
Gordan i Marko konkurenti su jedan drugome već godinama. Koliko im je to suparništvo pomoglo da osvoje Europu?
- U svakoj utrci pokušavamo pobijediti jedan drugoga. Tako je već godinama i to nas vuče naprijed - objasnio je Marko.
Ima li u takvu suparništvu mjesta ljubomori.
- Ne, ljubomore nema. Meni je drago kada je plivanje što više u medijima, bez obzira na to o čijem je uspjehu riječ. U takvoj sam se situaciji našao ove godine na Svjetskom prvenstvu u Moskvi u 25-metarskim plivalištima, kada je Marko osvojio srebro, a ja tome nisam bio ni blizu - istaknuo je Gordan.
Europsko prvenstvo pokazalo je da plivanje munjevito napreduje. Rezultati koje su naši momci postigli u polufinalu na 200 metara leđno, kada su obojica plivali brže od hrvatskog rekorda, bili bi dovoljni za finale Olimpijskih igara u Sydneyu!
- Na početku sezone nisam mogao ni pomisliti da ću rezultat u 25-metarskim plivalištima popraviti za četiri sekunde, a u 50-metarskim za sekundu i pol - istaknuo je Marko.
Jesu li rezultati naše reprezentacije na berlinskom EP-u najveći uspjeh hrvatskoga plivanja?
- Nikada na europskom prvenstvu nismo osvojili zlato i dvije bronce. Velik je to uspjeh, osobito zato što smo u finalu imali i dvije štafete. Upravo je to najbolji pokazatelj da Hrvatski plivački savez dobro radi - zaključio je Kožulj.
BERLIN Edita MISIRIĆ
