Makedonija je zbog košarkaša u domoljubnom transu. Oduševljenje dometom Ilijevskog, Antića, McCalebba, Gečevskog i društva gotovo je ravno onome kada je prije 20 godina proglašena nezavisnost.
U noći četvrtfinalne pobjede nad domaćinom Eurobasketa Litvom (67:65) u Skoplju je na ulice i trgove izišlo više od 100.000 ljudi. Više nego za nedavnog Dana nezavisnosti 9. rujna. Kada se vrate kući, košarkaše će dočekati fanfare, a možda i ordenje.
Po 8000 eura nagrade
Vlada premijera Nikole Gruevskog toliko je ushićena postignućima košarkaša da je za četvrtfinalnu utakmicu platila čarterski let i ulaznice od 120 eura za 150 putnika. Čarter će u ponedjeljak stići i po igrače i vodstvo reprezentacije. Kako je Skoplje upravo kupilo 150 autobusa, uglavnom dvokatnih poput londonskih, u jednom od tih koji je bez krova gradom će se voziti veliki pobjednici.
Za ulazak u drugi krug igrači su dobili po 3000 eura, a za ulazak među šest koji će u olimpijske kvalifikacije obećano im je još po 5000 eura, no kako je državna vrsta ušla u polufinale očekuju je još konkretnije nagrade. Premijer i članovi vlade sada se ponose svojom odlukom da u samo tri dana izdaju makedonsku putovnicu Amerikancu Lesteru Bou McCalebbu. Da nije bilo njega, ne bi bilo ni ovog čuda, jer drugi makedonski Amerikanci (Washington, Massey, Green...) nemaju tu moć da sve oko sebe čine boljima.
Premda se o njemu ne piše toliko koliko o igračima, velike su zasluge i trenera Marina Dokuzovskog (46). On je u prvoj utakmici Eurobasketa napravio veliku pogrešku (nije sačuvao McCalebba od petog prekršaja za produžetak s Crnogorcima), ali je potom briljantno vodio momčad.
Trener očeličio volju igrača
Najtrofejniji makedonski klupski trener (pet puta prvak s Rabotničkim) utvrdio je obranu i očeličio volju svoje momčadi toliko da mu kolege mogu samo zavidjeti. Reći da bi i Hrvati s Dokuzovskim dogurali daleko bilo bi pretenciozno jer sve ponajprije počinje od odnosa prema reprezentaciji. A on je kod Makedonaca uzdignut na pijedestal.
Bravo momci! Ja sam još dok smo bili u natjecanju rekao da navijam za Makedoniju, i to iz dva razloga: Prvi i manje bitan je to da jako volim Makedoniju kao zemlju. Još kad su pobijedili Grke... joj, brijem daa sam se nabrijao kao ekipa u Skopju! :) Drugo i bitnije (a nadovezuje se na prvo) je da se oni oni bore, igraju, tuku i OSTAVLJAJU SRCE NA TERENU ZA SVOJU ZEMLJU, za razliku od nekih koji nisu vrijedni da ih ovdje uopće spominjem.