Svjetsko prvenstvo polako se bliži kraju. Ušli smo u zadnju trećinu, a u konkurenciji za svjetsku krunu ostale su četiri reprezentacije, Francuska, Argentina, Maroko i Hrvatska. Prvo polufinale je na rasporedu 13. prosinca na stadionu Lusail, a snage će odmjeriti Argentina i Hrvatska, dok se dan kasnije na Al Baytu sastaju Francuska i Maroko.
Nakon što je šokirala nogometni svijet eliminacijom glavnog favorita Brazila u četvrtfinalu, Hrvatsku u polufinalu očekuje još jedan južnoamerički velikan. "Gauči" predvođeni Messijem su možda favoriti, ali "Vatreni" su kao i prije četiri godine u Rusiji, još jednom pokazali nevjerojatan karakter i duh. Hrvatska je prkosila svim prognozama koje joj nisu davale previše izgleda za ponavljanje "ruske bajke".
Najavu utakmice s Argentinom danas su pred medijima dala dva junaka susreta protiv Brazila, Bruno Petković i Josip Juranović, koji su se osvrnuti i na susret iz četvrtfinala u kojem je jedan oduševio svojom igrom kroz 120 minuta, a drugi pogotkom koji nas je doveo do za nas toliko sretnih kaznenih udaraca.
- Nemamo plan da individualno zaustavljamo Messija. Argentina ima mnogo kvalitetnih igrača. Igrali smo i dosad s momčadima koje su imale odlične pojedince pa se nismo striktno fokusirali samo na jednog igrača - kazao je Bruno Petković te se osvrnuo na Maroko.
- Bilo je podcjenjivanja na naš neodlučen ishod s njima na otvaranju Svjetskog prvenstva, no potvrdili su kako je riječ o kvalitetnoj reprezentaciji. Ostvarili su odličan rezultat.
Novinar iz Italije upitao je Petkovića za dio karijere koji je proveo na Apeninskom poluotoku.
- Neću previše komentirati stvari koje nisu vezane za SP i reprezentacije. Svakako sam mnogo naučio u tom periodu.
Koja je tajna uspjeha hrvatske reprezentacije?
- Tajna je u našem zajedništvu i što smo svi kao obitelj. Borimo se jedni za druge i u tome je naša snaga - naglasio je Juranović.
Strane novinare je zanimalo zašto je Hrvatska tako uspješna prilikom izvođenja jedanaesteraca.
- Mislim da jako puno ljudi koji se ne bave profesionalnom nogometu znaju puknuti penal, ali razlika je u tome što si pod pritiskom u tom trenutku, puno je lakše kada imaš golmana koji ti olakša život, ali mirnoća je tu najbitnija - smatra Petković.
Gdje ste gledali polufinale 2018.?
- Sjećam se 2018. i polufinala. Bio sam 78. u izboru za napadača Hrvatske, u Bologni peti ili šesti. Jako mi je malo falilo da s priprema odem gledati finale u Moskvu. Svi oni temelji koji su postavljeni je nešto što drži momčad na okupu, s nekim novima i mlađima, mi smo došli na čvrsto izgrađene temelje - dodaje Pteković.
Je li gol na najvećoj sceni osveta Talijanima što tamo niste uspjeli?
- Normalno da je najvažniji gol u mojoj karijeri, ne shvaćam to kao neku osvetu, niti imam bilo kakvu mržnju prema nekome, igram za Hrvatsku i to ću pričati svojoj djeci… - tvrdi hrvatski napadač.
Mikrofon je nakon toga uzeo Josip Juranović, koji je imao samo pohvale za fantastičan vezni red Hrvatske.
- Prvo mogu reći da su Marcelo, Luka i Kova najbolji hrvatski vezni red i ne znam kada će se to ponoviti. Kada njima dodate loptu, to je sigurnije nego vaš novac u banci. Sve je lakše kada igrate s njima, imam sreću da dijelim teren i svlačionicu s njima i prikupljam to znanje. Jako sam sretan što sam tu.
Brazilski je novinar zatim pitao Brunu Petkovića je li svjestan što je značio njegov gol protiv Brazila. Spomenuo je i njegovog uzora, legendarnog Ronalda.
- Možda sam se malo osvijestio sada kada je prošlo neko vrijeme. Ne mislim da sam ikad u karijeri doživio takvo nešto, nadam se da ću moći u polufinalu. Svjestan sam što nam je to donijelo. Mislim da je Ronaldo 'Fenomeno' bio igrač koji je s takvom lakoćom igrao nogomet. Igrač zbog kojeg se plaćala karta više, igrač koji je uživao u nogometu. Izgledao je kao da se svi muče na terenu, a on uživa. On je radio poteze koji se pokušavaju kopirati, ali mislim da nitko to nije radio na njegov način i ne mislim da bude - zaključio je Petković.
- Iskreno, ne trebamo se bojati nikoga. Trebamo gledati sebe. Sutra ćemo s izbornikom gledati analizu i odlučiti kako ćemo igrati - poručio je Juranović uoči utakmice s Argentinom.
Bruno, zabio si gol u jako teškoj situaciji. Vaša momčad ima samopouzdanje, osjećaš li to?
- Sa svakom odigranom utakmicom Hrvatska je sve sigurnija. Od samog početka svaku smo utakmicu pokazivali sve više i više i igrali protiv sve težih protivnika. Za mene jedan pogodak u posljednjim trenucima donosi veliko samopouzdanje, ali ako pogledate i produžetke gdje smo gubili 1:0, ekipa nije posustajala. Svi smo vjerovali, svi smo govorili da imamo još vremena. To je snaga jedne ekipe, koja ne odustaje i koja ima samopouzdanje koje se ne bazira samo na individualcima. Imamo jednu veliku vjeru u igrače i trenera. Ne znam kako to utječe na druge ekipe, ali sigurno utječe na nas.
Bruno, što kažeš na Dominika Livakovića s kojim igraš u Dinamu?
- Livi je odličan golman i odličan dečko. On je veliki radnik, analizira svaku svoju situaciju nakon svake utakmice, možda i previše puta. Energičan je na svoje pogreške, mislim da nakon nekih utakmica nije ni spavao. On konstantno radi i napreduje, mi smo na treningu znali kakav je, a sada je to sve pokazao cijelom svijetu.
Juranovića su pitali su o Danijelu Subašiću...
- A što da kažem o Subašiću? Nisam igrao s njim, ali sreli smo se u jednom hotelu i pričali kao da se nismo vidjeli sto godina, on je takav. Gledao sam ga te 2018. preko tv-a, on je jedan veseli čovjek, dan danas čujemo se preko poruka, poželio nam je sreću protiv Brazila. Hvala mu za tu 2018. godinu, a on nas i dalje podržava.
Potom su ga pitali kako je najbolji desni bočni igrač turnira?
- Možda nisam igrač od 20-30 milijuna eura kao što današnji mediji stavljaju svakakve cifre, ali jedno morate znati. Ja nikad nisam odustajao, i kada sam bio u Hajduku i Dubravi, ni sad u Celticu pa ni u Hrvatskoj. Moji su me naučili da gledam prema naprijed i ne gledam što pišu drugi. U Hajduku je bilo skepse, ali ja sam uvijek gledao prema naprijed.. Život priča čudne priče, držao sam se svoga da se trebam pokazati na terenu.
Petkovića su upitali kako gleda na prošle rezultate Hrvatske.
- Mi smo mala država, iako nove generacije nisu doživjele prijašnje uspjehe, znamo što se dešavalo. Zato više cijenimo to što znamo kako se naša država stvarala, to su nam usadili naši roditelji, neke stvari koje se vrte od malih nogu oko glave. U životu nećeš postići ništa ako se ne boriš, ako ne odustaješ. A kada to učiniš, dobiješ nagradu. Mi smo izuzetno kvalitetna ekipa, a svaki put smo dobili na kvalitetu, sportska sreća je nešto što se traži i dobije kao nagrada.
Josipe, koliko ti znači da se tvoje ime spominje u kontekstu klubova kao Atl. Madrid? Bruno, slažeš li se da je tvoj gol jedan od najbitnijih u povijesti reprezentacije, koliko ti znači utjecaj Marija Mandžukića?
- Iskreno, nisam čitao što se pisalo otkad smo stigli na SP. Samo smo fokusirani na reprezentaciju, čak sam rekao svom agentu da mi ništa ne šalje, trenutno me uopće ne interesira. Želim napraviti nešto za sebe, svoje buduće sinove i kćeri, želim im ispričati priču o tome što smo napravili i da mogu biti ponosan - poručio je Juranović, a Petković dodao:
- Imao sam dva razgovora s Mandžom, dao mi je neke dobre savjete koje ću sigurno zadržati. Najviše od svega dao mi je mirnoću i ukazao što moram popraviti u svojoj igri. Savjetovao me na temelju svog iskustva, kada je bio u teškim trenucima. Nadam se da ću i ja ponuditi još svog doprinosa.
Da će biti lako sa Argentinom - budite sigurni da neće. Prednost naše momčadi ili ekipe je ta da su rasterećeni. Vidjeli smo jučer u srazu Engleske i Francuske, što znači ući u susret rasterećen. Englezi su bili bolji, ali su Francuzi pobijedili. Vidjelo se na Englezima da imaju psihološki pritisak - to se naprosto osjetilo. Taj "psihološki teret" su "natovarili" na leđa igrača njihovi mediji i njihovi navijači. Jer su valjda i godinu dana prije turnira, počeli sa "turiranjem" svoje reprezentacije, u smislu kako su mladi, jaki, sa širokom klupom, favoriti za zlato , kako će se "prošetati" turnirom i sve u tom smislu. Sa tim glupostima su, da se tako izrazim, svakom igraču "zavezali" robijašku kuglu za nogu u smislu pritiska. Prema tome, ovako stvari stoje - dečki, ako Vam mogu poručiti - igrajte rasterećeno. Driblajte, rolajte, tehnicirajte, gurajte loptu kroz noge - radite što Vas je volja. Kao na kvartskom haklu. Što se tiče naroda, već ste ostvarili i više nego što smo očekivali. Ovo sada je već "bonus", ili, da se malo šalimo, znate ono - kupuješ kosilicu npr., ali to još nije sve - za kosilicu ćete dobiti još i neseser za nokte, ali ni to još nije sve - evo još i štitnike za uši za zimu. Tako i Vi sada "trgujete sa narodom" - evo pobijedili smo Brazil, ali to nije sve - zato što smo pobijedili Brazil, evo Vam narode i Argentina, ali i to nije sve, evo Vam i Francuske. Bilo bi to lijepo. Ali nemojte biti opterećeni. Biće kako bude. Vi samo igrajte. Za sebe.