Zlatko Kranjčar otišao je u povijest, kao i jedna generacija koju nećemo pamtiti samo po Dadi Prši. Njegovo nogometno umijeće te sposobnost da bude najbolji kada je najvažnije bila je fascinantna. I kad danas govorimo o reprezentaciji koja će igrati u subotu protiv Nigerije prvu utakmicu, ako nam neki nogometaš nedostaje, onda su to Davor Šuker ili Dado Pršo. Tog ljeta 2006. Slaven Bilić je sa svojim vatrenim stožerom krenuo u avanturu.
Tri najveće Mamićeve uzdanice, Luka Modrić, Vedran Ćorluka i Eduardo da Silva, postale su preko noći uzdanice generacije. A počelo je – bećarski. Tri dana prije prve utakmice u kvalifikacijama za EP 2008. godine, Darijo Srna, Ivica Olić i Boško Balaban završili su na “cajkama”, suspendirani su, nisu putovali u Moskvu, gdje je Bilić debitirao remijem. Dvije pobjede protiv Engleza i teška ozljeda Eduarda da Silve obilježile su kvalifikacije, u kojima smo shvatili da imamo nadarenu momčad i modernog trenera.
Robert Prosinečki, Bilićev pomoćnik, bio je uvjeren da Hrvatska u Austriji i Švicarskoj može čak i do finala. Nakon što smo u Klagenfurut srušili Nijemce taj san činio se gotovo stvarnim. I protiv Turske smo bili bolji, ne odlični, a onda smo doživjeli najveći šok u svojoj nogometnoj povijesti. Klasnić je zabio u 119. minuti, no Sentürk je dvije minute kasnije zabio Pletikosi pod prečku. Židovska kletva “dao ti bog da imao pa nemao” najbolje pristaje kao opis za tu nesretnu noć na bečkom Prateru. Nakon prekrasne lyonske noći 1998. godine i pobjede nad Njemačkom, to je nedvojbeno najpamtljiviji trenutak naše nogometne povijesti.
Propustili smo SP u JAR-u, bilo je to jedno od dva natjecanja na kojima nismo sudjelovali od 1996. godine. Nakon toga smo nastupili na tri velika turnira, 2012. na EP-u u Poljskoj i Ukrajini, 2014. na SP-u u Brazilu i 2016. na EP-u u Portugalu. Bilić, pa Kovač, pa Čačić, a epilog uvijek isti. Prerani povratak kući. Englezi, koji se vole naslađivati svojoj muci, parkirali su autobus na londonskom aerodromu, a netko je odmah napisao: “Može i ostati blizu piste, jer naši će se dečki brzo vratiti”.
Brazil ćemo pamtiti i po kupanju naših obnaženih nogometaša (Lovren, Ćorluka, Modrić) na bazenu. Samo se o tome pričalo nekoliko dana. Nogometno su na kraju ostali gologuzi te su se već nakon prvog kruga natjecanja vratili u Hrvatsku.
