- Dolazim iz skromne obitelji, otac je bio vatrogasac u tvornici TEF, majka je bila domaćica. Imao sam najdivnije djetinjstvo na svijetu. Trenirao sam svakodnevno, tukao se na ulici, a onda bi me otac još remenom istukao kada bih se vratio kući. Strašno sam ponosan na taj dio svog života koji me izgradio. Na treninge u Solaris hodao sam pješke, to je nekih pet-šest kilometara I to je bilo najnormalnije u to vrijeme, a danas je nezamislivo. Nismo imali automobil i ja sam pješačio, na temperaturi od 40 stupnjeva dvaput dnevno do bazena u Crnici, nije mi bilo teško. Otac bi me čekao kraj bazena sa sendvičem od mortadele i narom. Ja dijete šibenske ulice, iako ti možda malo grubo zvuči. Ali neizbrisivo je to što sam kao kao klinac od 15 godina počeo izlaziti I družiti se s nekim poznatim šibenskim fakinima od Fabe, Dubre, Tea, Mile…
Oni su i danas moji prijatelji, iako je razlika u godinama između nas ogromna. U njima sam vidio uzore, vidio sam mangupe koji su me u jednom dijelu mog života vodili i na to sam ponosan. Šibenik me izgradio da budem čvrst, da ne trpim nepravdu, po šibenski, onako grubo, ali ljudski iskreno... - počinje svoju priču zlatni Ivica Tucak, izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije, koji je pred kamerama Večernjeg lista našoj novinarski Dei Redžić dao životni intervju i prvi put progovorio o svom djetinjstvu, obitelji i tragedijama koje su ga izgradile.
Kada je sjeo na klupu Hrvatske nakon Ratka Rudića, kojemu je tri godine bio pomoćnik, Tucka su dočekali su sa skepsom i pregršt sumnji i pitanja. Dvanaest godina kasnije s karizmatičnim Šibenčaninom njegovom omiljenom kafiću Giro espresso. razgovaramo o njegovom putu do vrha svijeta i silnim preprekama koje je morao preskočiti, o ratu koji mu je uzeo dio života i uništio unosni transfer, povratku iz Beograda gdje je došao napraviti novi iskorak u karijeri, a završio je na šibenskom ratištu u odori Hrvatske vojske, da bi se opet vratio vaterpolu, pa usred rata u bazenu pisao povijest s klubom Solaris, dok danas piše nove retke u puno široj ulozi izbornika Hrvatske.
Vaterpolo je obilježio cijeli njegov život, no učinili su to i mladenački život na ulici s najvećim gradskim mangupima, kao i najveća bol koju je uspio preživjeti, tragična smrt njegove kćerkice o kojoj ekskluzivno za Večernji list po prvi put otvoreno govori nakon emotivnog dočeka koji su mu zbog svjetskog zlata, ali ne samo zbog toga, priuštili njegovi sugrađani.
"Životni intervju by Dea Redžić" novi je projekt Video odjela Večernjeg lista, u čijoj produkciji nastaju i politički intervjui, dnevni komentari, lifestyle snimanja i druge forme, pa i dokumentarno-igrani filmovi. I u novom projektu iskoračit ćemo dalje, poticati razmišljanja, a Dea će svoje goste prikazati sasvim drugačijem svjetlu, i neće se ispred nje naći samo sportaši. Prvi u nizu intervjua Večernji list objavljuje u subotu, 2. ožujka u 20 sati - s Ivicom Tuckom je u rodnom Šibeniku razgovarala Dea Redžić.
Poznata je po tome da pita pitanja koje drugi nerado pitaju. Ali to ne bi mogla da nema puno "utakmica" u nogama, nasuprot nje sjedili su nogometaši, skijaši, tenisači, izbornici, bivši ministri, u podcastima koje je vodila uvijek je uspjela iz gosta izvući ono što nisu htjeli reći. Dea Redžić novinarstvom se bavi gotovo 20 godina, tijekom kojih je promijenila nekoliko redakcija i nije samo radila intervjue, pisala je i komentare, izvještaje s najvećih sportskih natjecanja, europskih i svjetskih prvenstava te olimpijskih igara, radila reportaže u kojima je objedinjavala strast prema sportu i putovanjima. S istom strašću u Večernjem listu preuzela je Premium rubriku na našem portalu, a sada se vraća svojoj prvoj ljubavi, intervjuima, i to u video formi.
