Došao je i taj dan. A direktor skijaške reprezentacije Vedran Pavlek čekao ga je 18 i pol godina, još tamo od 18. ožujka 2006. kada je svoju posljednju pobjedu u Svjetskom kupu izborila Janica Kostelić (veleslalom). Od tada je na prvu pobjedu neke hrvatske skijašice trebalo čekati 225 mjeseci ili 980 tjedana ili, ako želite točno, 6861 dan.
Pobjedu je izborila 20-godišnja Zrinka Ljutić, djevojka koju je Pavlek kao takvu i najavljivao. Prije početka prošle sezone govorio je da je stiglo vrijeme za postolja Hrvatica i ona su se i dogodila u izvedbi Zrinke Ljutić i Leone Popović. Uoči ove sezone kazao je da je stiglo vrijeme za pobjede i pobjeda se i dogodila, a 29. prosinca 2024. najdulje će pamtiti Zrinka i njezina obitelj koja je, u 300 kilometara udaljenom Semmeringu, ovog dana bila uz nju. Jer, zajedno sa svojom braćom Hrvojem i Tvrtkom te sestrom Dorom, Zrinka je uvelike i obiteljski projekt.
Osim tate Amira, koji je ujedno i njezin trener, u Semmeringu su bili i mama Martina i djed Mladen pa se može očekivati da ćemo ih vidjeti i sljedećeg vikenda u još bližoj, 230 kilometara udaljenoj Kranjskoj Gori gdje se također voze veleslalom i slalom. A ondje bismo, nakon dugo vremena, mogli vidjeti i neku veću skupinu navijački raspoloženih Hrvata. Vjerojatno ne onakvu kakva je znala navijati za Janicu za vrijeme njezinih nastupa na Pohorju, na Zlatnoj lisici, kada su bili organizirani čak i navijački vagoni.
Ono zbog čega će Zrinka dodatno pamtiti Semmering, skijalište koje se u utrkama Svjetskog kupa izmjenjuje s Lienzom, jest što je na stazi Panorama, sa 16 godina, imala i svoj prvi nastup u Svjetskom kupu. A Panorama se zvao i skijaški resort, ali onaj u Kanadi, gdje je Zrinka postala svjetskom juniorskom prvakinjom u slalomu te osvojila broncu u veleslalomu i tada smo je, budući da voli svirati gitaru, nazvali Zizi Top (Zizi joj je nadimak). Već tada je stekla dojam kakav je to užitak panoramski gledati na sve one ispod sebe, a uvjereni smo da bi se ona na to mogla i naviknuti.
