Nikada nisam očekivao da će Dinamov trener Marijan Vlak, inače miran čovjek, izjaviti:
- Je li ovo rat ili festival nogometa? Zar je normalno da se moji
nogometaši ne mogu prošetati Zadrom, pa nećemo valjda nositi pancirke!
Razbijen je Dinamov autobus, jajima su gađani nogometaši Zagreba... To
je epilog nakon četiri dana dvoranskog prvenstva koje se igra u
zadarskoj ljepotici, dvorani Višnjik. A u Zadru nitko ne priča o haklu,
već se niske strasti, koje su zaštitni znak našeg nogometa, samo
potpaljuju.
Vlak ima pravo na reakciju, jer uvjeti doista nisu normalni. Bio sam u
Višnjiku prošle subote, Cibona je igrala u iznimno neprijateljskom
ozračju, na rubu incidenta. No, ni Hajdukovi nogometaši ne mogu baš
“špancirati” Zagrebom.
Suparništvo je razumljivo, no najstrože treba osuditi ponašanje dijela
‘navijača’ zapravo huligana, za koje policija i ne pronalazi
odgovarajući lijek, a zakoni se ne provode. A netrpeljivost između
navijačkih skupina problem je s kojim se država nikada ozbiljno nije
bavila, valjda se čekaju prve žrtve pa da se netko zapita kamo sve to
vodi. No, to je i slika nogometnih djelatnika, sada najkonkretnije
Igora Štimca i Zdravka Mamića, dvojice ljudi koji ratuju do
istrebljenja jer su se sukobili zbog interesa. Da nije tako, bili bi
najbolji prijatelji. Zbog interesa. Narod to gleda, čita i konzumira, a
epilog svega je netrpeljivost navijača.
Velika je to i opasna prijetnja uoči 22. veljače i prvenstvenoga derbija između Hajduka i Dinama.
POGLED Suparništvo je razumljivo, no najstrože treba osuditi ponašanje dijela 'navijača'
