Dinamov trener Nenad Bjelica oduvijek je bio čovjek velikih emocija i ne libi ih se skrivati. Tako je Dinamova pobjeda nad Osijekom u polufinalu Hrvatskog kupa bila okidač za dirljiv Bjeličin istup, na rubu suza, u kojemu je Osječanin na klupi plavih plasman u finale posvetio pokojnome ocu Boži.
Potaknuti Bjeličinom emotivnom porukom, razgovarali smo s njegovom majkom Mirjanom Bjelicom koja živi u Poreču.
>> Pogledajte razgovor s Nenado Bjelicom na Večernji TV-u
U trenutku kada smo se čuli telefonski, 74-godišnja gospođa Bjelica nije znala za sinov nastup na press-konferenciji.
– Nisam iznenađena time što je Nenad izrekao jer znam koliko mu je otac značio. I nije prvi put da ga se tako javno prisjetio. Naime, kada je Nenad bio igrač Kaiserslauterna, svoj prvi pogodak nakon očeve smrti posvetio mu je tako što je trčao terenom, podigao ruke i zagledao se u nebo – kaže Mirjana Bjelica.
Božo Bjelica bio je svojedobno jedan od najvećih nogometnih talenata osječke regije.
– Moj muž, rodom iz Vrbice kod Nikšića, koji je odrastao i živio u Belom Manastiru, bio je nogometaš Šparte, s kojom je 1963. godine ostvario plasman u tadašnju Drugu ligu zapad. Božo je bio vrlo nadaren napadač, rasni strijelac, golgeter koji je zabijao golove poput Šukera, ali na žalost karijeru mu je zaustavila teška ozljeda. Na drugoligaškoj utakmici, protiv jednog bosanskohercegovačkog kluba, stradali su mu ligamenti koljena i, iako se kasnije oporavio, više nikada nije bio isti igrač. Karijeru je završio u osječkom Metalcu, klubu čiji je jedan od osnivača bio moj otac – nastavlja svoju priču gospođa Bjelica.
Ja sam ga dovela na stadion
Kakav je Nenad imao odnos s ocem?
>> Pogledajte što su Dinamovi igrači napravili treneru Bjelici
– Otac mu je bio životni uzor u svakome smislu, no iako je bio nogometaš, moj muž nikada se sinu nije petljao u karijeru. Čak ga nije ni uveo u nogomet, nego sam ja Nenada s devet godina prvi put dovela na stadion. A Nenad se još kao dječak, kao i naša kći Snježana, brzo osamostalio. Jednom je, kao 12-godišnjak, s turnira dječaka u Futogu sam otputovao autobusom do Beograda, odande zrakoplovom za Pulu, pa dalje na turnir u Medulin. Bio je snalažljiv i mi smo u njega imali veliko povjerenje. A odgajali smo ga tako da jednako poštuje sve ljude s kojima radi, od spremačice u klubu do predsjednika. Nenad je zaista kompletna ličnost: pošten, stručan, lijepo odgojen, obrazovan – dodaje Mirjana Bjelica.
Je li tata Nenadu davao nogometaške savjete?
– Pratili smo Nenada u Albaceteu, Betisu, Las Palmasu, potom i u Kaiserslauternu. Bili smo zajedno s tadašnjim izbornikom Barićem na jednoj bundesligaškoj utakmici i tom je zgodom Božo rekao Nenadu: ‘E, sad si tek postao pravi igrač!’ Mislio je pritom na to da je Nenad, kao vezni igrač, potpuno sazrio, da je shvatio da kao igrač sredine terena mora igrati u oba smjera; i obranu i napad – ističe gđa Bjelica.
Gledate li sinove utakmice, jeste li vam to stresno?
– Oduvijek sam gledala njegove utakmice, gdje god je bio trener. Otkad je u Dinamu, nemam nikakav stres. Bila sam uvjerena, potpuno sigurna da će biti uspješan. I to se ostvaruje; osim što ima vrhunski rezultat, on uvijek vodi računa o razvoju mladih igrača – naglašava trenerova majka.
>> Evo što je Nenad Bjelica rekao nakon dvoboja sa Slavenom
Je li Nenad sretan u Dinamu, biste li voljeli da ostane?
– Češće viđam sina otkad je u Zagrebu, što mi je, naravno, drago, i kao majka voljela bih da ostane u Dinamu. On je tu doista sretan i zadovoljan jer Dinamo je najveći klub u kojemu je radio. Međutim, kako se nikada nisam miješala u njegove odluke i na njih utjecala, neću ni sada. Znam koliko je ambiciozan i u tom smislu on će donijeti najbolju odluku – zaključila je Mirjana Bjelica.
Božo Bjelica preminuo je 2002. u Poreču od posljedica moždanog udara. Imao je 60 godina.
Čak 38 pobjeda u sezoni!
Na kraju, u prilog Bjeličinoj uspješnosti u Dinamo i podatak o nesvakidašnjem rekordu koji je ostvario. Naime, Nenad Bjelica protiv Osijeka je ostvario već 38. pobjedu u ovoj natjecateljskoj sezoni, čime je izjednačio rekordan učinak trenera Zorana Mamića iz sezone 2014./2015.
Do kraja sezone Dinamo će odigrati još šest utakmica u prvenstvu te finale Kupa pa nema dvojbe kako će Bjelica postaviti neke nove standarde u Maksimiru.
Zašto Bjelica treba ostati na klupi Dinama?
Zato što je s Dinamom prezimio u Europi nakon čak 49 godina i doveo plave u osminu finala Europske lige.
Zato što je superiorno osvojio naslov prvaka i na putu je da osvoji dvostruku krunu, jer je i u finalu Hrvatskog kupa.
Zato što Bjeličin Dinamo daje trojicu hrvatskih reprezentativaca: Livakovića, Leovca i Petkovića.
Zato što je opet Dinamo bio magnet za publiku, a Bjelica je osvojio navijače skromnošću, pozitivnim zračenjem i znanjem.
Zato što je trener s iskustvom iz Lige prvaka, ima sjajan odnos s igračima i točno zna što Dinamu treba za novi iskorak.
