S 44 godine na leđima 99,99 posto vrhunskih sportaša uživa u zasluženoj mirovini, ali ne i Mirko Filipović koji je jučer, s tih 44 na leđima, upisao i 10. uzastopnu pobjedu u slobodnoj borbi. I to ne protiv nekog bezveznjaka, već protiv poznatog Amerikanca Roya Nelsona.
Posebno mi je drago što je uspio pobijediti i zbog svih onih koji su mu željeli poraz, a takvih je, nažalost, i u Hrvatskoj mnogo.
>> Pogledajte što je Cro Cop rekao po dolasku iz SAD-a
Nakon što je sudac dignuo Cro Copovu ruku u zrak, našlo se dosta onih koji su prokomentirali da je to bila “borba staraca”, da je to bilo smiješno gledati, da je Mirko morao nokautom riješiti borbu protiv tipa s trbušinom...
No, to baš i nije tako, znaju to svi koji imalo znaju o slobodnoj borbi. Oni koji nešto znaju shvatili su da je ovakva pobjeda na bodove bila možda i jedina moguća protiv gorostasa čelične brade Nelsona.
U njihovoj prethodnoj borbi Mirko je Nelsona nalupao kao vreću, a Amerikanac gotovo i nije zateturao. Ovaj put se Cro Cop taktički odlično pripremio, odlično se branio. Nelson je borac koji teško pada i zato ga je Mirko navlačio na sebe i onda u klinču udarao aperkatom i laktom, što je taktika koja je na kraju donijela pobjedu.
Hoće li mu to biti posljednja pobjeda ili posljednja borba doznat ćemo uskoro, no poznavajući Mirka, borit će se još barem jednom.
I na to ima pravo, iako ga mnogi pametnjakovići već godinama tjeraju u mirovinu.
Da, zaradio je u karijeri već silne milijune, mogao bi lagodno uživati u mirovini, ali Mirko se još osjeća dovoljno spremnim za borbu i još uvijek uživa u tome. I zašto bi onda prekinuo? Mi, Hrvati, drugima najteže priznajemo da su uspješni, a čini mi se da je to slučaj i s Mirkom Filipovićem.
Čovjek u karijeri iza sebe ima 86 borbi na vrhunskoj razini, bio je prvak Pridea, Rizina, K-1 World Grand prixa, ima borbu koja je proglašena najvećom ikada u MMA, otac je dvojice sinova, ima četiri prekrasna psa (uz hrpu drugih spašenih i udomljenih), ima golemu kuću s prekrasnim vrtom. Očito za neke previše razloga da ne budu ljubomorni na njega.
Uostalom, tko smo mi da pametujemo Cro Copu da je vrijeme za mirovinu? Ako mu je netko još uvijek spreman dati 100, 200 ili 300 tisuća dolara za borbu unatoč činjenici što ima 44 godine, zašto to ne bi iskoristio. A poznavajući Mirka, on svoju karijeru ne produljuje zbog želje za novcem, već zbog strasti za natjecanjem.
On je i dalje gotovo jednako gladan za uspjehom kao što je bio i kada je kao srednjoškolac od majke dobio posljednjih 400 maraka obiteljskog novca koji je ostao poslije pokopa njegova oca te se sam iz Privlake zaputio u nepoznato, u Zagreb.
Do svega što je u karijeri ostvario Mirko je stigao potpuno sam, nije imao tatu koji bi ga gurao, nije imao sustav koji mu je pomagao. Jer eto, imao je taj peh da se natječe u sportu koji nije dio olimpijskog programa.
I zato, voljeli ga ili ne, Mirko Filipović zaslužuje respekt za sve što je učinio u karijeri.
A ja ga cijenim i zato što nikad hrvatskoj državi ništa nije uzeo, za razliku od mnogih koji “ponosno” drže ruku na srcu.
>> Pogledajte trening Cro Copa
Bravo za Mirka i bravo za novinara. Naučimo se poštivati mukotrpan rad, uspjeh ali i slobodan odabir ljudi u svojim životima i karijerama. Puno je onih koji drže ruku na srcu kad se svira himna a očima traže kako bi nečiji teško zarađen novac preselili u svoj džep....naravno mukte