Start spreading the news, I’m leaving today... I want to be a part of it... New York! New York!, zapjevao je Sinatrinu “himnu” gradu na rijeci Hudson i zaputio se na US Open majstor koji je na najboljem putu da postane najveći u povijesti tenisa. Potrebno mu je još malo da bi preskočio Federera. Uz nužno skoro umirovljenje velikog genijalca da bi bio sasvim siguran. Na put u neizvjesno poveo je propisana tri člana delegacije umjesto svite koja ga je pratila proteklih godina. U užem vodstvu moralo je biti mjesta i za Gorana Ivaniševića, osvajača US Opena u ulozi trenera Marina Čilića. Novaka Đokovića je tako korona sa svim mjerama vratila na početke kad su ga kao talentiranog klinca s Balkana pratili samo rijetki uz ambicioznog oca Srđana koji je bjesnio na medije, uglavnom nezainteresirane za tamo nekog juniora. “Zvat ćete vi mene...”
Tih godina kad je Đoković završavao juniorski staž, zaputio se na US Open i jedan novinarski klinac koji si je za debitantski “nastup” sam platio put. Društvo mu je u Flushing Meadowsu pravio stanoviti Vlado, akreditiran kao izvjestitelj beogradskih redakcija. Dolazio je podrapan, gledali su ga kao čudaka. Živio je zavučen u nekoj garsonijeri velegrada i među svim onim krstaricama po širokim avenijama Manhattana vozio – Yugo! Kako bi uštedio, gorivo je točio u New Jerseyu jer je ondje jeftinije. Ali kako je riječ i o ozbiljnoj kilometraži, pun tank ne bi mu bio dovoljan pa bi se u New York vraćao s kanistrima, bocama i bočicama punim goriva, prekrcanim od gepeka do prednje šajbe pa bi jedva zatvorio vrata i prozore. I tako je jednoga dana, ne stigavši sve to odbaciti do “gajbe”, pristigao pun kao tanker do Flushinga i parkirao se tik do teniskog centra. A u New Yorku upeklo, živa dere trideseticu k’o Serena glasnice, i naravno... Nije dugo prošlo i upalio se alarm. “Traži se vlasnik vozila da se hitno javi... Traži se vlasnik vozila...”. Još svježih sjećanja na rujan 2001., newyorški plavci okružili su područje. Pa ti njima objasni da nije u pitanju terorizam pod krinkom priprostog novinara, već alkemija Balkana, sposobnost da se snalaziš na sve moguće načine da preživiš vrli novi svijet. Vođen upravo Sinatrom: “If I can make it there, I’ll make it anywhere...”.
Koju godinu poslije tražio sam pogledom taj Yugo na Manhattanu. I onoga petka vraćajući se na JFK. Puhao je vjetar nalik jugu, a taksist je kukao: “Izabrali ste najgore vrijeme najgoreg dana u tjednu za odlazak. Autocesta je zakrčena. Ako nije problem, provući ćemo se kroz Queens, znam lokalne ulice...” Još pita, za takve trenutke se živi! U tren se pretvorio u vodiča kroz tamnu stranu metropole, a scenografija se kao u filmu promijenila kako je prešao rijeku i zavlačio se sve dublje. Vrhove poslovnih kula koje zaklanjaju nebo zamijenile su znamenite bijele kućice iz reperskih spotova, a naš je vozač objašnjavao... “Ovdje bijelci nemaju što tražiti. Tu sam odrastao... Mene uglavnom nisu dirali jer sam Pakistanac.” “Ako bih sljedeći put došao i čisto iz znatiželje...”, pravio sam se lud. “Ne biste!”, presjekao je. “Ne biste imali šanse...” Nakon sat i pol vožnje počeli su se kroz krošnje nazirati vrhovi teniskog kolosa, u susjedstvu JFK, a vozač je rekao: “Evo, tu su me dvaput opljačkali! Usred dana. S pištoljem. Nego, kamo putujete? Croatia? A, tu ste zbog tenisa? There’s one guy...” Da. Ima jedan dečko... Nisam siguran da smo mislili na istog.
Tog jutra kad se Marin Čilić probudio u gradu koji nikad ne spava s peharom pod jastukom, nakon što je dva tjedna igrao kao Ero s onoga svijeta, znao je da je uspio. San je ostvario dječak koji je jednom nakon ispadanja u četvrtfinalu ostao do kraja da bi uzbuđeno gledao idola Federera u finalu. Čilićev trijumf 2014. ostaje zauvijek jedna od najinspirativnijih priča o onima bez šanse koji su silnom upornošću kroz život i karijeru prošli put od sportskog “naturščika” do asa. New York su pravili za takve priče.
Teško je gledati ovaj laboratorijski US Open očišćen od uzdaha publike. Ali, kad bi korona bila sve što muči Ameriku ovih dana... Dobar vic iz USA Todaya otkrit će podosta. Ukratko, ulaze dva virusa u bar. Mlađi se razmeće i viče: “Tko je sad najjači, jeste li vidjeli što mogu?” Stariji ga gleda pa kaže: “Ne znam, nešto si mi oslabio u zadnje vrijeme.” Na to će mlađi: “Čekajte da vidite moj drugi val!”, a stariji mu odgovori: “Javi se ti kad ostaneš ovdje stoljećima, kao ja.” E tu mlađi virus zastane, priđe starijem pa kaže: “A da platim rundu, da otkriješ tajnu vječnog života?”
Germania ponudu pogledaj ovdje.
Cinjenica da novine moras besplatno dijeliti po zagrebackim trgovima dovoljno govori i kvaliteti tih novina.