Tocno tako! Zbog Marina, Borne i Ivana, Hrvatska je teniska svjetska velesila. To bi prije svega trebao da cijeni izbornik Krajan, a ne da izbaci Bornu iz reprezentacije sat prije finala, unatoc njegovim zaslugama. Da nije bilo Borne, Hrvatska ne bi ni bila u finalu. E sada bi trebao Krajan biti izbacen kao izbornik, da bi Borna htio igrati za reprezentaciju, jer bez Krajana mozemo dalje, ali ne i bez Borne.

Ajmo društvo pjevajmo pjesme junačke za tipove koji nisu smjeli izgubiti, nisu točka i kraj. Da nisam i sam u jednom dijelu života igrao tenis, ne bi bio tako žestok kritičar. Ali uz svo poštovanje, i Marin i Ivo su mi djelovali kao slučajni prolaznici koji su eto pozvani na feštu za Advent i da tom prigodom odigraju revijalni turnir, a rezultat je u drugom planu, glavno je da je fešta i da se fešta. Oni tu jedinstvenu zadaću nisu shvatili ozbiljno, nego po sistemu lako ćemo i brzo ćemo, kao da igraju Davis kup protiv neke afričke reprezentacije. Ajd društvo kakva je bila priprema, kakva? Leteća, površna, nikakva, po sistemu idemo obaviti i taj posao kad baš moramo, kamo sreće da se nismo plasirali u finale, kamo sreće, već bi slavili Advent. Može Marin pričati što god hoće, ali pao je na ispitu...pa tukao ga je frajer sa bolnom rukom na reketu, eheeeeejjj društvo, eheeeeeej. Del Potro i škvadra su vam prodali male prljave finte na vagone, pa o čemu da pričamo, o čemu? Zato i razumijem eksplozivni bijes Borne, posve ga razumijem. Samo društvo da znate koliko je mojih prijatelja koji se aktivno bave tenisom plakalo od jada i nemoći kad su gledali kako Marin nepovartano prosipa mliko, njih mi je najviše bilo žao....i da sad tu pjevam kako su bili heroji i ne znam što. Jedino u toj kompozciji luzera mi je žao Dodiga, koi je u subotu odigrao meč gotovo savršeno, savršeno nikad bolje. Ma dajte molim vas. Zakleo sam se da više nijedan meč Marina neću gledati, više ikad pa taman i igrao u finalu Wimbledona. I još nešto: podržavam Gorana u onom što je napravio, a to je da nije bio u Areni, jer je gospodin i drži do sebe, a ne ludi hlebinac koji se daje mrčiti i maltretirati od takvih likova, poput Marina Čilage, prije svih i svega.

Dok ostajete za nas prvaci svijeta, Delpo sada moze mirno spavati uz uspavanku: bio jednom jedan super darežljivi medvjedić Marin, itd.itd. ... čiča miča i gotova Davis Cup-priča.