Svake godine u rujnu, Hrvatski olimpijski odbor dodjeljuje nagradu "Dražen Petrović" za najuspješnije i najnadarenije mlade sportaše. A sportašica koju će, u preostalih mjesec dana, u utrci za nagradu koju su osvajale i Sandra Perković i Barbara Matić biti jako teško nadmašiti je 17-godišnja Veronika Vilk.
Hrvačica stasala u Slatini, trenutno članica Hrvačkog kluba Podravka, u samo mjesec i pol postala je europskom i svjetskom kadetskom prvakinjom. Štoviše, Veronika je osvojila prvo hrvatsko hrvačko zlato otkako je Lijepa Naša neovisna pa je tako i potpisnica povijesnog rezultata čiji će domet, na presici u Taverni Kraljevec, u utorak (u 12 sati) proslaviti i Hrvatski hrvački savez. I bit će zanimljivo vidjeti koliko će joj medija iskazati primjereno zanimanje s obzirom na to da je riječ o novom fenomenu hrvatskog sporta.
A na Svjetsko prvenstvo u Istanbulu otišla je posve neopterećena.
- Otišla sam bez očekivanja svjesna da nakon europskog zlata ne mogu cijelo vrijeme biti na istoj razini forme no na koncu se ispostavilo da mogu.
Štoviše, Veronika je pobijedila suparnice iz hrvačkih velesila.
- Ovo je već drugo natjecanje na kojem su nastupile Ruskinje i Bjeloruskinje. Ruskinju sam pobijedila na bodovnu prednost na kraju druge runde a Bjeloruskinju sam tuširala. U polufinalu sam pobijedila meni dobro poznatu Srpkinju Ujhelji, rekla bih prijateljicu, a u finalu tuširala meni nepoznatu Indijku nakon jedne minute borbe.
U vrijeme uznapredovale "sportske špijunaže" odnosno proučavanja suparnika do najsitnijih detalja to je nešto s čime se nadarena Hrvatica ne zamara.
- Rekla sam treneru da ne slažemo nikakvu taktiku i on se složio sa mnom. Većinom u borbe ulazim bez taktike jer tako mi je najbolje. U prvoj rundi pokušavam osjetiti protivnicu, vidjeti u čemu je najbolja i gdje je najslabija.
Kako to već biva u borilačkim sportovima, neposredno nakon borbe, svjetska prvakinja dohvatila je zastavu svoje zemlje i s njom optrčala zlatni krug. Jesu li to najdragocjeniji trenuci za jednu sportašicu?
- U tom trenutku vi još niste svjesni što ste napravili i zato je meni najljepše kada se svira himna. To je neprocjenjivo.
Ova dvostruka kruna, a osvojila je u 2023. i Prvenstvo Balkana, obvezuje ju da ne odustane od ovog rudarskog sporta po putu.- Nije mi plan odustati. Trudit ću se dok god budem mogla da nastupim na barem jednim Olimpijskim igrama.
Svjesna je Veronika koliko je njen sport zahtjevan a nimalo komercijalan.
- Bez ljubavi u ovako teškom sportu ne možete opstati.
Što je to što joj daje prednost nad konkurencijom, a neku prednost očito ima?
- Nisam o tome razmišljala no mislim da sam jaka u glavi.
Najnovija svjetska prvakinja krenut će u rujnu u treći razred Srednje škole u Koprivnici, smjer farmaceutski tehničar. Kako idu škola i hrvanje zajedno?
- Trudim se sve stizati a profesori mi koliko-toliko, ne potpuno, izlaze u susret. Vrlo dobra sam učenica što me zadovoljava s obzirom koliko sam u školi a više nisam nego što jesam. S obzirom na to da se od hrvanja ne može živjeti vjerojatno ću nešto trenirati no do te odluke imam za pohađati još dva razreda srednje škole.
Dođe li joj škola kao rasterećenje od hrvanja ili obratno.
- Učenje mi definitivno nije rasterećenje ali hrvanje jest jer tamo se ispušem. Nakon treninga odem kući puno bolje volje nego što sam došla.
Ima li u tom ritmu vremena za prijateljice i kavice?
- Ne baš dovoljno ali se nađe vremena i za zajedničke trenutke te vrste - kazuje svjetska i europska prvakinja.
