Imao sam sreću da sam igrao u dva finala Lige prvaka, no oba puta osvajanje trofeja ostalo mi je nedosanjani san. Prvi sam put igrao 2010. s Bayernom u Madridu protiv Intera, te sam sezone zapravo bio i jedan od glavnih aktera cijele priče, u polufinalu sam Lyonu zabio hat-trick, bila je to doista nezaboravna sezona...
Sjećam se da sam se naježio po dolasku na kultni stadion Santiago Bernabeu, na treningu dan uoči utakmice. Taj hram nogometa ostavio je poseban dojam na mene, a noć prije finala nisam baš nešto spavao, samo sam razmišljao o tome kako će sve završiti. I nije za nas bilo dobro, Inter je slavio 2:0, znao je iskoristiti naš loš dan i zasluženo je pobijedio.
Moj je drugi finale bio u Münchenu dvije godine kasnije i po svemu je Bayern trebao i morao osvojiti taj trofej! Bili smo bolji, imali smo više šansi, no nogomet to uvijek ne nagrađuje, taj nas je poraz zabolio znatno više od onog madridskog... Chelsea je bio s(p)retniji pri izvođenju 11-eraca i odnio je trofej. Moj je udarac s bijele točke Čech obranio, ali taj me promašeni 11-erac nije toliko uzdrmao, s te me utakmice i danas peče jedna druga stvar...
Trebao sam pucati po golu
U produžecima sam, naime, imao veliku šansu, lopta mi je padala na lijevu nogu, bio sam posve sam pet-šest metara iskosa s lijeve strane i bilo je logično da opalim po golu! Ali krajičkom oka vidio sam igrača u crvenom dresu u boljoj poziciji od mene, odlučio sam dodati loptu jer sam bio uvjeren da je to bio Gomez, za kojeg sam znao da će uklizati s loptom u mrežu! Ali...
Nije to bio Gomez, nego srednji branič Van Buyten, koji nema te napadačke navike i samo je pogledom ispratio loptu koja je otišla kraj gola! Nikad neću prežaliti što nisam tada opalio po golu, cijelo sam vrijeme na godišnjem odmoru razmišljao samo o tome što bi bilo da sam pucao po golu. Bih li zabio? Bih li pogodio Čecha? I to me pitanje još uvijek proganja, nikad neću dobiti odgovor na njega... Iako, dakle, nisam uzeo trofej, znam da sam imao veliku čast igrati dva finala Lige prvaka i ponosan sam na to!
Navijat ću za Luku
Real ili Atletico? Real, to je neprijeporno, ima kvalitetnije pojedince, ali Atletico je bolje posložen kao momčad, djeluje mi kompaktnije i posve je zasluženo osvojio Primeru.
Veliki će hendikep za Atletico biti ne budu li igrali Diego Costa i Arda Turan, međutim upravo ta spoznaja da je momčadska snaga najjači Atleticov adut ne dopušta Realu da čvrsto prigrli ulogu favorita. Nekako me ovaj lisabonski duel podsjeća na lanjski finale, kad su se sučelili "zvjezdani" Bayern i homogena dortmundska Borussia...
Znam kako se naš Luka osjeća u ovim satima prije utakmice...
Pred njim je velika utakmica, najveća u karijeri i trese ga ona pozitivna nervoza. Vjerujem u Luku i navijat ću za njega. Bit će 2:1 za Real, Luka će nam se na pripremama za SP pridružiti kao novi europski prvak!
Real, to je neprijeporno, ima kvalitetnije pojedince, ali Atletico je bolje posložen kao momčad, djeluje mi kompaktnije i posve je zasluženo osvojio Primeru.
>> Luka, osvoji Ligu prvaka i za svog Tomu!
Dr. Olić golić legendo...pobijedit če Atletico jer igraju svi za 1 i 1 za sve...homogeniji su i umrli bi za svoj klub i suigrače!