Najugodnijim iznenađenjem dosadašnjeg dijela borbi za europsku krunu, ocijenjena je Mađarska, hrvatski suparnik na Plivalištu Mladost u nedjeljnom polufinalu na Plivalištu Mladost vaterpolskog Prvenstva Europe. S obzirom na to da je riječ o najtrofejnijoj vaterpolskoj reprezentaciji svijeta, njihova četvrtfinalna pobjeda nad Srbijom (15:14), nikad ne bi bila tretirana iznenađenjem da nije riječ o momčadi bez sedmorice igrača koji su prošlo ljeto osvojili naslov svjetskih prvaka.
A za takav ishod, s pomlađenom reprezentacijom, svakako je najzaslužniji mađarski izbornik Zsolt Varga (51) koji ovako objašnjava tajnu svog uspjeha:
- Ovo jest mlada momčad no imamo mi ovdje i pet-šest igrača koji su igrali u Fukuoki. Mladi igrači imaju snagu, brzinu i veliko srce i oni mogu dati više od onoga što imaju. Kad pogledate imena u srpskoj reprezentaciji, oni na papiru izgledaju jače, no mi smo u toj utakmici dali 150 posto.
Koja ideja stoji iza toga da mađarski izbornik ostavi ključne igrače iz sastava svjetskih prvaka? Je li čuvao za skorašnje Svjetsko prvenstvo u Dohi?
- Normalno. Svima će biti jako teško biti u najboljoj formi na dva velika natjecanja koja se održavaju u tako kratkom razmaku. No, to ne znači da mi i ovdje, na ovom Prvenstvu, ne želimo otići do kraja.
Prije no što je proučio svog polufinalnog suparnika, Varga nam je za domaćina Prvenstva kazao:
- Hrvatska je vrlo jaka reprezentacija a kada igra kod kuće onda je još jača.
Takvo što je kazao i grčki izbornik Vlachos čije su se riječi i potvrdile s visokom četvrtfinalnom pobjedom Hrvatske nad Grčkom (13:8).
- Mi imamo jako dobro iskustvo iz Splita, s prethodnog Prvenstva Europe, gdje smo igrali finale s Hrvatskom i izgubili.
Sve ovo s Vargom smo pričali na hrvatskom kojeg je naučio za igranja u zagrebačkoj Mladosti između 1997. i 2001. godine.
- Igrao sam s Bukićem, Šimencom, Štritofom, Vićanom, Vrbičićem i bili smo momčad iz europskog vrha. Kako sam, nakon toga, uvijek u momčadi imao i srpske igrače onda sam s njima pričao na hrvatskom.
Po čemu će još pamtiti svoje zagrebačke godine?
- Meni je tu bilo sjajno. Zagreb mi je bio drugi dom. A i stekao sam dobre prijatelje pri čemu sam u najprisnijim odnosima ostao s Dudom Šimencom i Vjekoslavom Kobešćakom. Vjeko mi je bio kao brat. Štoviše, u to vrijeme bili smo slični pa mi je jednom njegova baka prišla i kazala "Ej, bok Vjeko". A jednom su nas i novinari zamijenili - prisjetio se mađarski izbornik.
