Pet godina izlazak Grčke iz eurozone bio je hipotetična mogućnost o kojoj se raspravljalo diljem Europe. Katkad manje, katkad više izgledna, ali ipak samo hipotetična mogućnost koja, da bi se ostvarila, ovisi o nekim preduvjetima kao što je izlazak Grčke iz programa pomoći. Sada je, međutim, to iz teoretske i pretpostavljene rasprave prešlo u stvarnost koja se događa. Taj je vlak krenuo i, premda još može biti zaustavljen, svakim trenom sve je dalje od točke u kojoj sve može biti vraćeno kako je bilo.
Grčka je izašla iz programa pomoći, koji ju je spašavao od bankrota sve od 2010. godine. Grčka je ušla u bankrot, tj. ogluhu zbog neplaćene dospjele rate duga MMF-u. A sve to događa se dok u ostaloj eurozoni postoji osjećaj, koji nije postojao 2010. niti 2012., da su svi puno spremniji za mogući izlazak Grčke i da se takav potres može podnijeti.
Izlazak Grčke iz eurozone, premda još može biti zaustavljen, već se, dakle, počeo događati. Što to donosi Europskoj uniji, teško je detaljno predvidjeti, no sigurno donosi novu egzistencijalnu krizu velikog projekta europskih integracija. Euro je bio u srcu tog projekta. Izlazak jedne države iz eura bio bi srčani udar. Možda bi ga EU i preživjela, možda i ne bi. Ima srčanih udara koje čovjek ne samo preživi nego i prehoda, ne osjetivši ih. Ima i srčanih udara od kojih čovjek ostane na mjestu mrtav.
Možda se radi o pukom samouvjeravanju, ali od mnogih europskih državnika ovih dana ćete čuti da je eurozona danas spremnija na mogući izlazak jedne države iz monetarne unije nego što je to bila 2012., kad je Grčka posljednji put bila na rubu bankrota i napuštanja eura (tada je bila na rubu, sad je zakoračila preko ruba i visi nad ponorom držeći se jednom rukom za rub). Za razliku od prije, danas postoji Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), fond koji je stvoren upravo s ciljem zaustavljanja širenja zaraze po cijeloj eurozoni u slučaju potresa u jednoj perifernoj članici. Za razliku od prije, Europska središnja banka izvadila je “veliku bazuku”, nekonvencionalno monetarno oružje poznatije kao kvantitativno popuštanje (QE). Sve to dobro zvuči, ali i dalje je pitanje bi li u stvarnim okolnostima izlaska Grčke iz eurozone bolje zvučalo no što djeluje. Zbog toga ta mantra o svim ESM-ovima i QE-ovima ima svrhu samouvjeravanja, ali i pripreme financijskih tržišta na mogući potres. Poruka je: ostanite mirni i nastavite dalje kao da je sve normalno.
Osim što, u slučaju izlaska Grčke, ništa neće biti normalno.
Izlazak jedne države iz eurozone uopće nije ni predviđen kao mogućnost u temeljnim ugovorima EU. Postoji mogućnost izlaska iz članstva EU. Ali, iako postoje ljudi koji zagovaraju izlazak Grčke iz eurozone, praktički nitko ne zagovara izlazak te države iz EU.
Većina Grka ne želi napustiti euro. Iz vlade premijera Alexisa Tsiprasa čuju se najave pokretanja pravne tužbe u slučaju da netko pokuša nelegalno izbaciti Grčku iz eurozone. Pritom, svi znaju da Grci ne moraju ostati bez formalnog članstva u eurozoni, dovoljno je već i to da njihove banke ostanu bez eura (kao što su privremeno i ostale bez eura, zbog čega ne otvaraju svoja vrata već desetak dana) i vlada će biti prisiljena uvesti paralelnu valutu.
Ništa od toga neće biti normalno jer će se dogoditi da Europa, koja uporno naglašava da joj je stalo do najviših demokratskih principa, gura jednu zemlju u kaotično uvođenje paralelne valute iako za to nema uporište u temeljnim ugovorima o funkcioniranju Unije, te usprkos tome što sami ljudi koji su gurnuti ne žele izaći iz eurozone. Bio bi to mračan trenutak za demokraciju u Europi, bez obzira na to tko za njega bio kriv (Tsipras, Merkel, Juncker ili svi podjednako).
Grci ne žele izgubiti euro, ali Grci žele otpis dijela svog javnog duga. I u toj rečenici možda ima prostora za rješenje. Njemačka i svi drugi vjerovnici mogli bi pristati na otpis velikog dijela grčkog duga ako grčka vlada pristane na izlazak iz eurozone. Na takvo rješenje poziva njemački europarlamentarac Hans-Olaf Henkel.
Rasterećena od duga i slobodna u kreiranju vlastite monetarne politike koja može uključivati i devalvaciju u svrhu poticanja proizvodnje, izvoza, zapošljavanja i gospodarskog rasta, Grčka bi dobila šansu za novi početak. Eurozona bi, s druge strane, s takvim scenarijem mogla nastaviti živjeti, puno lakše nego sa scenarijem u kojem jedna zemlja ucjenom dolazi do otpisa duga a pritom joj nitko ništa ne može. Bio bi to srčani udar koji bi i Grčka i eurozona uspjele prehodati.
>>Grci nisu donijeli novi prijedlog, Merkel: Nema osnova za pregovore!
>>Kakva bi Eurozona bila bez Grčke
Kad se "Grcima dogodi Infarkt" te ih se skine s aparata i ponovo se iz sna probude, mozda krene nabolje. Europa je vec dugo budna i budno motri na svaki Euro, nema vise "de upisi u teku".