Vijest o devet godina zatvora, kako glasi nepravomoćna presuda riječkom
kardiokirurgu Ognjenu Šimiću, istog je trenutka isprovocirala polemike
u kojima se isprepleću stavovi u stilu "napokon dobra vijest", ali i
pitanja je li Šimić "žrtva" koja je platila za sve neuhvaćene
podmitljive doktore, pa sve do usporedbe "sitnog" mita u zdravstvu s
golemim gospodarskim makinacijama u kojima nema ni krivaca ni presuda.
Svaka od ovih teza može biti obranjiva.
Dr. Šimić se, pak, pokušao braniti samohvalom kako je on jedan od
najboljih, pa će sud teško pogriješiti ako mu oduzme mogućnost
spašavati bolesnike! Trebao je o tome razmisliti puno, puno ranije, a
činjenica je da, kad je riječ o visokosofisticiranim strukama u kojima
je relativno mali broj, i to u državnim bolnicama, nedovoljno plaćenih
stručnjaka, puno bolesnika na predugim listama čekanja kao
što je to kardijalna kirurgija crno tržište kreira cijene
operacija.
Liječnici se nerijetko postavljaju iznad svojih pacijenata, dodjeljuju
si ulogu "malih bogova", jer je, eto, u njihovim rukama život. I oni
koji uzimaju pet ili deset tisuća eura za operaciju na srcu ili neki
drugi složeni zahvat smatraju da su taj novac zaslužili svojim znanjem
i vještinom.
A kada bi bar na trenutak sišli sa svoga "božanskoga trona" i pokušali
se uživjeti u situaciju teško bolesnoga čovjeka koji nema novca već će
se morati zadužiti ili, ako štogod ima, prodati da bi došao na
operacijski stol, možda bi shvatili da je traženje, uzimanje novca,
naplaćivanje operacija koliko god plaća bila
nezadovoljavajuća u ljudskom smislu doista sramotno.
Da Hipokratovu zakletvu i ne spominjemo. Dr. Šimić se očito nije
sramio, jer je, kako je podvukla sutkinja Šarić, novac uzimao godinama,
što ga je na kraju i koštalo godina zatvora.
RIJEČ - DVIJE
Sumrak 'malih bogova'
