Ne razumijem zašto Vlada oklijeva. Jedino to mogu protumačiti kao silnu
arogantnost i nekompetentnost, kaže Vladimir Ferdelji, direktor
Elektrokontakta i dužnosnik HUP-a koji je još u listopadu predložio Vladi
da skrati radni tjedan na 32 ili 36 sati, plati subvenciju za to
skraćenje i tako spriječi otkaze.
Tek ako bude gore
Poduzetnici su tu ideju ovih dana pojačali pristankom dvaju velikih
industrijskih sindikata, Sindikata metalaca te Sindikata energetike,
kemije i nemetala, koji se suočavaju s nizom otkaza po poduzećima te su
zajedno izložili ideju Ministarstvu gospodarstva.
– Vlada će ići na skraćivanje radnog tjedna tek ako se kriza produbi –
odgovorio im je nedavno ministar financija Ivan Šuker. Već sada Oriolik
radi jedan dan u mjesecu manje, tvornica radijatora Lipovica ne radi
petkom, Inker je poslao radnike na čekanje uz 1600 kuna naknade,
Staklana Lipik daje samo osnovnu plaću, AD Plastik otkazao je 460
ugovora na određeno i priprema program za otpuštanje 127 zaposlenih.
Elektrokontakt koristi kolektivni godišnji odmor, a nakon toga će
neplaćene dane, o čekanju se priča o i u nekim Končarovim tvrtkama.
– Država bi do kraja godine trebala intervenirati sa 600 do 700
milijuna kuna da se sačuvaju radna mjesta – kaže Ivan Tomac,
predsjednik Sindikata EKN. Prerađivačka industrija mjesečno gubi četiri
tisuće radnih mjesta, a državnu pomoć trebaju tvrtke sa 150 tisuća
zaposlenih, procjenjuje Tomac. Stoga traže od Vlade da po uzoru na
Sloveniju, gdje država daje 30 eura po danu, Vlada radnicima plati 20
eura za jedan dan u tjednu koji ne bi radili.
Napeto u proračunu
Tvrtkama koje skrate radni tjedan na 32 sata država bi na mjesec
plaćala 80 eura po radniku, uz zabranu otpuštanja. – Nema tu
izigravanja propisa. Novac koji se doznači iskoristio bi se za isplatu
plaća – kaže Ferdelji. Analitičar Ekonomskog instituta Danijel Nestić
izračunao je da bi država do kraja ove godine po zaposlenome trebala
davati oko četiri tisuće kuna.
– To je približno jednako očekivanoj proračunskoj uštedi od vraćanja
plaća na staro u javnom sektoru. Doda li se općenito napeto stanje u
proračunu, teško je zamisliti da bi Vlada mogla pristati – kaže Nestić.
– Mislim da će se sindikati i poslodavci morati sami dogovoriti o
podjeli najvećeg dijela troškova, odnosno tereta ove mjere ako se za
nju odluče, dok bi Vlada mogla osigurati odgovarajući zakonski okvir –
zaključuje.
Subvencije bolje od otkaza
Subvencije su za državu jeftinije od otkaza. Otpušteni radnik godišnje stoji šest tisuća eura za naknade s burze, zdravstveno i slično. Zadržavanje tog istog radnika u poduzeću plaćanjem subvencije od 20 eura po danu godišnje bi došlo oko 2,5 tisuća eura, kaže direktor Elektrokontakta Ferdelji. Njegova tvrtka kao veliki izvoznik u problemima je jer je pala prodaja kućanskih aparata 40 posto, pa je i posla manje.
Kriza slomila staklo i porculan
Prodaja porculana i sanitarija iz zaprešićkog Inkera pala je na početku godine 55 posto, a dosad je iz tvrtke otišlo 160 radnika, uglavnom onih koji su radili na određeno. Privremeno zaustavljanje proizvodnje jedno je od rješenja, dok se čeka oporavak i pomoć države. KIO Keramika iz Orahovice, koja ima 536 radnika, nije produljila 17 ugovora na određeno, ali Ivan Tomac (EKN) kaže da neće dirati nevelike plaće zaposlenih.
Ne rade, ali zasad daju plaću
Oriolik iz Oriovca u dogovoru sa sindikatom ne radi zadnji petak u mjesecu, ali prijete otkazi za 100 od 479 radnika ako se kriza nastavi. Tvrtka za proizvodnju radijatora Lipovica radi četiri dana u tjednu, čime štede na energiji, prijevozu i ostalim troškovima. Plaće upravi smanjene su 10 posto, a proizvodnja je pala 20 posto. Kaplast iz Vojnića šalje radnike na čekanje, ali uz plaću. Lipik Glas na udaru je zbog manjih narudžbi.
