Gotovo je sigurno da nijedan od stotina prosvjednika koji su 22. prosinca 1989. s kamenjem i palicama u rukama provalili u zgradu Centralnog komiteta KP Rumunjske, u tome trenutku, dok su izbjegavali metke vojnika, nije ni sanjao da će četvrt stoljeća kasnije većina društva žaliti za starim vremenima. Rumunjska je danas u Europskoj uniji, članica je NATO-a, ali prosječan stanovnik Bukurešta, Temišvara ili Craiove smatra da im je prije uvođenja kapitalizma i demokracije bilo bolje.
Drastična štednja
– Vidiš onu zgradu? To je privatna banka, a njen vlasnik istjerao je na ulicu stotine obitelji, ostavivši ih svojim makinacijama bez kruha i krova nad glavom. U vrijeme Ceaușescua takvo što nije se moglo dogoditi – rekao mi je prije nekoliko mjeseci bukureštanski taksist dok me je iz zračne luke Otopeni vozio prema središtu grada prolazeći pokraj velebnih staklenih nebodera očito sagrađenih prije samo nekoliko godina. A žal za prošlim vremenima kod Rumunja ima znatno veću težinu nego kod stanovnika bilo koje druge zemlje nekadašnjeg istočnog bloka. Naime, upravo su Rumunji od svih prolazili najteže. U posljednjih desetak godina svoje vladavine Ceaușescu je uveo gotovo nezamislive mjere štednje koje su se obijale o leđa svim stanovnicima. Hrana je bila racionalizirana, trgovine su bile prazne. Do goriva je bilo gotovo nemoguće doći. Po jedna žarulja u prostoriji bila je ograničena na snagu od 45 vata, dok temperatura u stanovima ili kućama nije smjela, ni u vrijeme najveće zime, prijeći temperaturu od 14 Celzijevih stupnjeva. Sve je to bilo propisano kako bi se smanjila potrošnja deviznih sredstava i izbjegao gospodarski slom, no sam Ceaușescu, kao ni pripadnici užeg vrha komunističke nomenklature, nisu štedjeli. Nekadašnji diktator živio je okružen luksuzom, a u jeku najveće oskudica, kada je, prema procjenama, oko 15.000 Rumunja godišnje umiralo od gladi, izgradio je Palaču naroda, svoju rezidenciju optočenu mramorom i zlatom, s oko 1100 prostorija, nakon Pentagona najvećom zgradom na svijetu.
– Sve je sagrađeno u mramoru, a ovo je predvorje dva puta građeno iako samo ima površinu veću od tisuću metara četvornih. Kada je sagrađeno prvi put, Ceaușescuu se nisu svidjele stepenice, jer je na njima izgledao previše nizak, pa je sve srušeno i sagrađeno ispočetka – pričala mi je Rumunjka dok me vodila kroz palaču u kojoj je danas smješten parlament i cijeli niz državnih institucija.
Revoluciju su pokrenuli idealisti, izveli su je borci, iskoristili oportunisti. Samo je pao Ceauşescu, na vlasti su ostali njegovi ljudi
– Ljudima je bilo dosta i u trenutku kada se rušio Berlinski zid, jednostavno su “pukli” znajući da se bez revolucije ništa neće promijeniti. Krenuli su i pogriješili. O, kako smo pogriješili. Mislili smo da će biti bolje, da će nam biti lakše i ljepše u slobodi, ali stvarnost nije ni približno takva. Posla nema, socijalna situacija je užasna, korupcija i kriminal na sve strane – kaže nekadašnja rumunjska disidentica Aga Besliu. I u potpunosti je u pravu. Rumunjska je danas jedna od najkorumpiranijih i najsiromašnijih zemalja Europske unije, a Britanija i Francuska sa strahom su čekale dan kada će isteći moratorij na doseljavanje Rumunja u EU. Prosječna plaća u Bukureštu ne prelazi 2800 kuna, u provinciji je situacija znatno lošija. Cijelom zemljom vlada besperspektivnost i pesimizam.
Ljudi su zaboravni
– U vrijeme komunizma svatko je imao posao, svatko je imao stan. Nije bilo nešto posebno, ali na to se moglo računati. Danas je situacija puno gora. Imamo slobodu govora i kretanja, ali što vrijedi kada su ljudi gladni – tvrde Rumunji na ulicama Bukurešta. Problem leži u činjenici da je tijekom revolucije smaknut Ceaușescu, ali da je vladavinu zemljom punih dvadesetak godina nastavila potpuno ista nomenklatura, čelni ljudi KP Rumunjske koji su i do 1989. bili uključeni u sam vrh strukture vlasti. S tim da su vrijeme demokratskih promjena u zemlji iskoristili za stjecanje vlastitog bogatstva. Ne iznenađuje stoga što posljednja anketa provedena među Rumunjima prije nekoliko dana pokazuje kako oko 65 posto ispitanika smatra da je Ceaușescu nepravedno smaknut i pogubljen bez pravog razloga.
– Revoluciju u Rumunjskoj počeli su idealisti, proveli su je borci, a iskoristili oportunisti – kaže nekadašnji disident Dumitru Mazilu koji je nekoliko posljednjih godina Ceaușescuova režima proveo u zatvoru jer je pokušao UN-u dostaviti izvještaj o stanju ljudskih prava u zemlji. On osobno ne smatra da je nekada bilo bolje, no njegovo mišljenje je u manjini. Prije nekoliko dana, na Božić, na Ceaușescuovu grobu u Bukureštu okupilo se mnoštvo Rumunja koji su se sa sjetom prisjetili nekadašnjeg režima i života. Među njima nisu bili samo ljudi koji su doista živjeli u Ceaușescuovo doba. Prema istraživanju Soroseva instituta, jedna trećina tinejdžera rođenih nakon 1989., koji nisu nikad iskusili život u komunističkoj Rumunjskoj, smatra da je nekada prije bilo bolje nego danas.
– Problem je u tomu što ljudi zaboravljaju kako je doista bilo u prošlosti. Morali ste ustati u 2 sata ujutro i stati u red pred trgovinom da biste nabavili bilo kakvu hranu. Velika pobjeda nekadašnjeg komunizma je što je stvorio ljude bez sjećanja, ljude koji s nostalgijom prizivaju neka strašna vremena koja, nadam se, nikada nećemo iskusiti – kaže profesor fizike iz Bukurešta Ovidiu Budenca. Jer, iskreno govoreći, današnja Rumunjska puno je bolja nego u doba Ceaușescua, ma koliko sve to bilo romansirano.
Nažalost , pokušaji ostvarenja jedne utopije pretvorili su se u razne totalitarizme i do danas nitko nije analizirao ono dobro u tim pokušajima , naspram svega zla što su počinjena. Danas kada su razni "komunizmi" mrtvi, tlače nas razni "liberalizmi"alizmi" sa svojom lažnom filozofijom pojedinca kao mjere svih vrijednosti , iako je većina pojedinaca u tim slobodarskim društvima jednako neslobodna kao i oni što su morali paziti što govore i misle pod Ceausescuom, jer sloboda nije samo sloboda riječi , sloboda je i mogućnost da se kruh zaradi bez služenja moćnim pojedincima kojima je veličina jednaka veličini bankovnog računa .