Na nedavnom Adria Space Conferenceu, događaju posvećenom regionalnoj suradnji usmjerenoj prema iskorištavanju mogućnosti koje danas pružaju sve intenzivniji napori u istraživanju svemira, sudjelovao je i jedan poseban gost. Heinz Stoewer jedan je od osnivača Europske svemirske agencije (ESA), štoviše najzaslužniji je za slanje prvog europskog laboratorija u orbitu, na Međunarodnu svemirsku postaju. Gostovanje takvog čovjeka ipak je rijetkost pa smo tu prigodu iskoristili za intervju s njim jer taj njemački znanstvenik o svemiru doista ima što reći.
– Moj najveći izazov bilo je stvaranje temelja za slanje Europljanina u svemir. Bio sam programski direktor za Spacelab, što je bio prvi europski pokušaj da postane partnerom u čovjekovoj prisutnosti u svemiru. Bio je to golem pothvat koji je počeo u trenutku kada smo uspjeli izgraditi nekoliko malih satelita; tada još nismo imali potrebno znanje. Stvoriti to od ničega bilo je poput startupa s mnogo pokušaja i teškoća, ali bio je to za mene najuzbudljiviji zadatak pored mnogih misija u kojima sam mnoge astronaute slao u svemir nakon toga, bio je to veliki posao koji nije bio lagan, opisao je Stoewer kakvo je nastojanje bilo dopremiti nekoga iz Europe u orbitu.
Odmah smo prešli na pitanje što relativno mala zemlja poput Hrvatske može tražiti ili očekivati u istraživanju svemira.
– Razvoj istraživanja svemira u jako je dinamičnom stadiju, toliko da neki govore i o revoluciji u svemiru, što znači da imamo brojne startupe koji drugačije rade u odnosu na ono kako smo radili u prošlosti. Primjerice, imamo ponovno iskoristive rakete koje se vraćaju na Zemlju, bolje iskorištavanje podataka koje smo dobili iz promatranja Zemlje. Sve su to promjene koje će značajno utjecati na istraživanje u puno sljedećih godina. Zemlje poput Hrvatske itekako mogu doprinijeti istraživanju svemira kroz startupe u brojnim primjenama koje imamo u istraživanju svemira ili, ako gledamo šire, danas se istraživanje svemira razvija poput zrakoplovstva prije stotinu godina.
Od početnih ulaganja i vladinih projekata sve se razvija u nešto više komercijalno, što pruža mogućnosti za različite zemlje pa i one manje. U Hrvatskoj ima jako puno prilika za istraživanja, ali i za razvoj malih satelita ili malih raketa, to su današnje prilike u istraživanju svemira. Više nije tako komplicirano, male zemlje mogu u tome postići mnogo više. Financiranje je uvijek problem, ali stvar je dobre volje, ambicije da zemlja napreduje u visokoj tehnologiji i inovaciji, a u to treba uložiti. No danas možemo s malo novca mnogo više nego što smo mogli u prošlosti. Siguran sam da će povezanost Hrvatske s Europskom svemirskom agencijom pomoći, a u agenciji ima jako puno znanja koje može pomoći Hrvatskoj da se razvije u tom polju, poručuje nam dodajući kako u ovom trenutku mnoge zemlje imaju želju razviti lansirne poligone jer se događa dosta toga dobroga.
– Prvo, ambicija za realizaciju velikog broja malih lansirnih vozila; postoji stotinu projekata u svijetu u ovom trenutku. A svi oni trebaju poligone. Drugo je nastojanje da se ljude pošalje u svemir. Te kompanije, poput SpaceX-a ili Blue Origina, imaju planove razviti svemirski turizam. Za to također trebate lansirne poligone, takvi planove postoje za Škotsku i za druge zemlje, pa zašto ne i za Hrvatsku? No, morate točno znati što želite da biste u tome doista uspjeli – kaže suosnivač European Space Agency.
Nedavno smo vidjeli kako se u Škocjanskoj jami u Sloveniji uvježbavaju astronauti ne samo ESA-e. Jesmo li Hrvatska pogodna za takvo što?
– Trening astronauta mora se odvijati u ekstremnim uvjetima, ti uvjeti mogu biti ispod mora, u pećinama ili u jako sušnim, pustinjskim predjelima jer nastojimo razumjeti uvjete u kojima će se ti ljudi naći na Mjesecu ili na Marsu, što je dugoročan cilj istraživanja svemira. Ne poznajem Hrvatsku dovoljno dobro, ali postoji ta mogućnost uvježbavanja ispod površine mora, a također Hrvatska ima i zahtjevnih, teški predjela. Zašto ne i kod vas, treba istražiti mogućnosti za ono što se već radi u drugim državama.
Prioritet Europe
Pomalo je nevjerojatno da se od jedne komplicirane birokracije kakva je ona u Europskoj komisiji stvori agencija koja se natječe s najambicioznijim umovima na svijetu i u tome je efikasna.
– ESA je sjajna, fantastična priča o uspjehu u svojoj cijelosti. To je zato što smo uspjeli spojiti sve europske zemlje kako bismo stvorili nešto što svi žele napraviti, to je urodilo i odličnim suradnjama s Kanadom i drugim zemljama koje su također vrlo uspješne. Europa sama po sebi ima bogatu povijest i prije nastanka European Space Agency. Rakete potječu iz Njemačke, a ne iz Amerike ili Kine ili bilo gdje drugdje. U mnogim su znanstvenim disciplinama Europljani bili vrlo jaki. Sve to zajedno rezultiralo je vrlo jakom Europskom svemirskom agencijom.
Nije li ipak velik broj zemalja članica prepreka brzom odlučivanju potrebnom za konkurentnost u istraživanju svemira?
– Kao što vidite, i u novoj komisiji je ESA priznata kao prioritet, u novom sastavu će bivši francuski ministar preuzeti resor obrane i svemira. Europska je Komisija vrlo zainteresirana za svemir, podupiru program Galileo i financiraju ga, tu je i potpora za motrenje Zemlje, program Sentinel, puno toga što Europska komisija financira, golem broj istraživanja. Jako velik broj tih projekata provodi ESA, poput Galilea, kao i one za promatranje Zemlje. Dobro je to partnerstvo, EK ima tu korisničku perspektivu koja ide zajedno s političkom. Komisija je izgradila infrastrukturu za Galileo, koji se onda koristi u poljoprivredi i drugim poljima, taj je program doista savršen dokaz suradnje tih dvaju tijela – uvjerava nas Heinz Stoewer te ističe kako u samoj Europskoj komisiji donošenje odluka nije lako, no kada pogledate sve te uspjehe, možete jedino zaključiti kako su te odluke urodile velikim uspjesima.
– Imamo i prednosti u odnosu na, primjerice, Sjedinjene Države. Ako se odlučimo za neki projekt, odmah rješavamo i način financiranja i ostajemo kod tog modela sve do kraja projekta. Dok u Americi Kongres mora odobriti svaki budžet iz godine u godinu, a to je dovelo do toga da su mnogi projekti tamo otkazivani, jer nisu mogli održati planirani nivo financiranja. Ima prednosti i nedostataka, no Europa funkcionira jako dobro. Možda sam pristran, ali mogu reći da je ESA mnogo efikasnija od Europske komisije jer je izgrađena oko znanstveno-tehničkih ciljeva, a u njoj radi osoblje koje je iznimno kompetentno u znanosti i tehnologiji. EK je politički organ, ali u suradnji s ESA-om funkcionira jako dobro, siguran je čovjek koji je u ESA-i proveo 17 godina.
Nama je za uho zapelo ujedinjenje obrane i istraživanja svemira.
– Prvi je put ujedinjen resor obrane i svemira. No, nadam se da do rata u svemiru nikada neće doći iako je nemoguće predvidjeti budućnost. Vode se brojne neinformirane diskusije o tome, no činjenica je da Amerikanci doista nisu jako predvidivi kada se radi o tom području, a imaju i konkurenciju, pogotovo u sferi obrane.
Kina još kaska
Gdje danas prosječan Europljanin ili, ako hoćete, Hrvat može vidjeti prednosti postojanja Europske svemirske agencije?
– Veliko je pitanje koje će biti ESA-ino sljedeće dostignuće na koje je teško dati kratak odgovor. Pogledate li istraživanje svemira, onda govorimo o Mjesecu i Marsu, to su ključni pothvati. No, pogledate li svemir na malo drugačiji način, mnoge su prilike za primjenu u području telekomunikacija, interneta u svemiru, što se već i događa s nekoliko velikih projekata koje, opet, vode ponajviše američki poduzetnici, ali s jakom europskom uključenošću. Svemir ima mnogo dimenzija te već utječe na naše živote na Zemlji na puno načina i to će se nastaviti. Puno petabytea podataka s europskih satelita za motrenje Zemlje, recimo, omogućuje rudarenje podataka, sve se to koristi kako bi se pravi podatak dostavio ribaru u Dubrovnik koji želi znati ima li više fitoplanktona u ovom ili onom dijelu Jadrana. Ili da se pomogne poljoprivrednicima da smanje upotrebu pesticida na svojim poljima jer ona nisu homogena. Popravit će se time i vremenska prognostika, putem GPS ili satelita Galileo kojima se dobiva vertikalni profil oblaka, atmosfere, zagađenja. To se svakoga dana unapređuju i kroz startupe, ali i kroz nove ideje koje stalno pristižu.
U utrku su se uz vodeću silu, Sjedinjene Države, uključile i neke nove sile, poput Kine koja, čini se, ostvaruje ozbiljna dostignuća.
– Jako sam veliki poklonik kineske znanosti. Bio sam dijelom prve europske svemirske delegacije koja je otišla u Kinu 1985. godine. Svakih nekoliko godina vraćam se tamo zbog različitih prigoda, jako se divim tome kako su razvili svoj svemirski program. Ali, ako ga pomnije analizirate, nisu ni ispred koga, ispred su samo u količini stvari koje naprave. No, kada se pogledaju konkretna dostignuća, oni nisu broj jedan, nego tri ili četiri. Ipak, divim se njihovim planovima i odlučnosti da pokušaju ući u područje istraživanja svemira, to je jedna od dimenzija u kojoj zaista žele uspjeti, što je fantastično. Što imamo više takvih konkurenata, poput Indije, o kojoj se također može puno govoriti, to bolje za čovječanstvo. Ako mnogi nastoje doći do Mjeseca, time više učimo. Ako više nacija grade teleskope, to bolje jer se širi količina znanja – smatra nedavni zagrebački gost.
Rudarenje još nerealno
Put na Mars u fokusu je svjetske javnosti samo zbog jednog čovjeka, a to je Elon Musk. Koliko je realno da on doista za pet godina pošalje čovjeka na Mars?
– Veliki sam fan Elona Muska, on je sjajan poduzetnik, odličan je inženjer, no izgleda da je najbolji u PR-u. Njegove objave inspiriraju ljude širom svijeta, ali nisu još ni blizu operativne primjene. Moguće je doći do Marsa, možda i za nekoliko godina, rekao bih u kasnim 30-ima ili čak kasnije, no pravo je pitanje što tamo želite. Hoće li biti moguće napraviti infrastrukturu koja će moći podržati život ljudi. Ako pogledate astronaute koji se vrate s Međunarodne svemirske postaje, koji se spuste u kazahstansku stepu, uočavate koliko su slabi, kako im odmah mora pomoći medicinsko osoblje. A to je nakon tek nekoliko tjedana provedenih u svemiru. A što imamo na Marsu? Nikakvu infrastrukturu, nepostojeću. Znači, moramo je najprije stvoriti, tako da ljudi tamo mogu preživjeti i živjeti. Tvrdnja Elona Muska da će na Mars poslati stotinu ljudi potpuna je besmislica sve dok tamo ne bude infrastruktura koja će omogućiti tim ljudima da tamo prežive i egzistiraju. Film “Marsovac” divan je primjer te situacije, a Elon Musk je daleko ispred svojeg vremena. Prvo bismo trebali na Mjesec, to ima nekog smisla, naučiti nešto o životu između Zemlje i Mjeseca, u međuzvjezdanom prostoru, na takvoj površini, izvan Zemljine orbite. Razviti tehnologiju koja će omogućiti letjelicu koja će moći u bilo kojem trenutku vratiti ljude natrag na Zemlju jako je veliki korak. S time da bi na Mjesecu trebalo biti mnogo lakše nego na Marsu, na Mjesec stižemo za nekoliko dana, na Mars za nekoliko stotina dana pa stoga nije moguće poslati letjelicu po ljude, to je sasvim drugačija igra. Koliko god se divio Elonu Musku, njegova ideja da će nas odvesti na Mars 2024. godine besmislena je – misli Heinz Stoewer.
Puno se govorilo i o rudarenju svemirskih tijela. Je li tako nešto doista realno za očekivati?
– Sve sonde koje šaljemo na nebeska tijela, komete, asteroide i slično rade se iz znanstvenih pobuda. Svaka ideja o rudarenju na takvom tijelu možda će se dogoditi i biti plodonosna za kojih stotinu godina. I takve su ideje zasad potpuna besmislica jer naprosto nisu stvarne niti su izvedive. Nerealno je misliti kako se s asteroida može izvaditi zlato ili dijamanti iako na nekima vjerojatno ima takvih materijala. No, opet, moramo napraviti infrastrukturu da bismo ih mogli izvući iz takve tvrde stijene pa je i to za mene besmislica. To je dugoročno provediva ideja, no jako je teško reći kada će takvo što postati realnost – hladno zaključuje.
Izvanzemaljski život?
– Potraga za izvanzemaljskim životom na dnevnom je redu, fascinirajuća je to misao, no nitko ne može sa sigurnošću tvrditi bilo što. Statistički gledano, bilo bi čudo da je nastanjen samo naš mali plavi planet. Čudo bi bilo da smo jedini u milijardama i milijardama planeta koje imamo već u našoj Mliječnoj stazi pa i dalje od toga. Postoji određena vjerojatnost, no znanstvenog dokaza nema. Takvo bi se što moglo dogoditi sutra, za stotinu godina ili tisuću ili nikada, nitko to ne zna – zaključuje suosnivač Europske svemirske agencije.
U mnogim su znanstvenim disciplinama Europljani bili vrlo jaki... S naglaskom na bili. Danas, nema niti jedne ozbiljnije kompanije u EU koja je uključena u svemirsku utrku, velika je tu prenormiranost i birokracija...