U sklopu gostovanja na kolegiju Instituta Ruđer Bošković, ciklusu predavanja renomiranih svjetskih znanstvenika, hrvatsku znanstveno – istraživačku instituciju posjetio je i održao predavanje prof. dr. Bojan Žagrović, ugledni hrvatski znanstvenik koji trenutno radi kao redovni profesor molekularne biofizike na Sveučilištu u Beču i jedan od vodećih svjetskih znanstvenika u ovom području.
Predavanje je organizirano u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost „Računalna rješenja u bioznanostima: Uloga molekulske fleksibilnosti (CompSoLS-MolFlex)“ pod vodstvom dr. sc. Davida M. Smitha.
U svom predavanju o porijeklu genetskog koda kao univerzalnog jezika života, prof. Žagrović istaknuo je njegovu važnost za nastanak svih živih bića na molekularnoj razini, istaknuvši da je njegovo porijeklo još uvijek nepoznanica znanstvenicima. Od bakterija do biljaka, životinja i čovjeka, žive stanice čitaju zapis iz gena koristeći jedan te isti jezik - genetski kod. Dok znanstvenici razumiju riječi i gramatiku tog jezika, još uvijek se gotovo ništa ne zna o tome koje su fizikalno - kemijske pokretačke sile do njega dovele. U svom predavanju prof. Žagrović predstavio je glavne teorije o porijeklu genetskog koda, posebno istaknuvši najnovije rezultate svojih istraživanja koji upućuju na to da se kod razvio iz izravnih, komplementarnih interakcija između nukleinskih kiselina i proteina.
– Drago mi je da sam na Institutu Ruđer Bošković imao priliku održati predavanje o porijeklu genetskog koda i istraživanjima kojim se bavim, a posebno mi je bilo drago sudjelovati i u kvalitetnoj znanstvenoj raspravi s velikim brojem kolega nakon samog predavanja. Implikacije istraživanja koja sam danas predstavio kolegama protežu se na različita područja molekularne biologije i uspostavljaju izravnu poveznicu između prvobitnih početaka biologije i njezine sadašnjosti – izjavio je prof. dr. sc. Bojan Žagrović nakon završetka predavanja.
Prof. Žagrović ugledni je hrvatski znanstvenik koji je u inozemstvu ostvario zavidnu znanstvenu karijeru. Nakon diplome biokemije na Sveučilištu Harvard, doktorata iz biofizike na Sveučilištu Stanford u grupi prof. dr. Vijaya Pande te trogodišnjeg poslijedoktorskog usavršavanja na ETH-u u Zürichu u grupi prof. dr. Wilfreda van Gunsterena, 2007. godine postao je znanstveni direktor MedILS-a u Splitu i voditelj projekta iz računarske biofizike. Od 2010. godine profesor je na Sveučilištu u Beču, a bavi se računarskom i eksperimentalnom biofizikom s fokusom na interakcije između nukleinskih kiselina i proteina. Dobitnik je EMBO poslijedoktorske stipendije, Tomorrow’s PI nagrade časopisa Genome Technology, Starting granta Europskog istraživačkog vijeća (ERC), START nagrade Austrijske znanstvene naklade, McGraw - Hill nagrade European Protein Society-a, a član je i Mlade kurije (Junge Kurie) Austrijske akademije znanosti.
