Na samo nekoliko kilometara od središta Vukovara, uz Dunav, nalazi se područje koje krase polja, vinogradi i voćnjaci. Tu je i nekoliko manjih šumaraka. U takvom okruženju nalazi se arheološko nalazište Vučedol koje je i ove godine bilo lokacija na kojoj studenti arheologije iz Zagreba pod vodstvom profesora Aleksandra Durmana provode arheološka istraživanja.
Čuje se samo lagani razgovor među studentima uz poneki glasniji smijeh ili uzvik. Svi na terenu angažirani su na neki način: neki kopaju zemlju, drugi je tovare u kolica, treći odvoze, četvrti malim “špahtlima” i četkama obavljaju fino kopanje i čišćenje. Vukovarci s ponosom ističu da su u središtu vučedolske kulture koja je po mnogo čemu bila ispred svoga vremena, a samo bolje upućeni znaju da je Vučedol zapravo stariji od egipatskih piramida ili pak od engleskog Stonehengea.
– Kada se govori o arheologiji, Vučedol i njegov značaj iznimno su poznati u arheološkim krugovima. Neki građani manje su upućeni, a neki više u Vučedol i njegovu važnost, ali mislim da velika većina njih zna za Vučedolsku golubicu, Čizmicu, kalendar Orion i slične nalaze – kaže Durman koji već godinama vodi istraživanja.
Živjelo 2000 stanovnika
Govoreći o tim nalazima, kaže da su svi oni stari oko 5000 godina i datiraju iz vremena između 3000 i 2600 godina prije Krista. Radi se o kulturi koja se prostirala na području na kojem je danas 13 europskih zemalja i oko 200 arheoloških lokaliteta.
Ipak, središte te kulture bilo je područje Vučedola kod Vukovara koje je prije 5000 godina bilo pravi megalopolis za ondašnje uvjete. Durman pojašnjava da je na tome lokalitetu živjelo oko 2000 stanovnika, što je u odnosu na tadašnji broj stanovnika na Zemlji bio megalopolis poput današnjeg Londona ili Pariza. To nije ni čudno jer su Vučedolci već tada bili znatno ispred svoga vremena. Naime, oni su prije 5000 godina izrađivali obuću za lijevo i desno stopalo. Prvi su serijski proizvodili predmete od metala, što potvrđuje i pronađena ostava s 50 sjekira težine od 921 do 923 grama. Njihove kuće su već tada bile podijeljene na više prostorija, a širina vrata bila je 80 centimetara što je i današnji standard.
I ondašnja širina tkanja kao i ova danas su identične. Koristili su u domovima više do 26 vrsta posuda, za razliku od naroda koji su i tisućama godina kasnije koristili samo 2-3 različite posude. Ne smije se zaboraviti ni najstariji indoeuropski kalendar Orion koji je u Vinkovcima pronašao upravo Durman. Napravili su i prvu pilu. Na kakvom stupnju razvoja su bili govori i nalaz da su imali razdvojene dijelove naselja gdje su stanovnici imali kuće i živjeli od radioničkog dijela. Pojašnjavajući to, Durman kaže kako im to govori struktura kuća i pronađeni nalazi. Naime, u radioničkom dijelu naselja pronašli su razne alatke, tkalačke stanove i puno životinjskih kostiju što govori da su se na tom području, udaljenom stotinjak metara od kuća u kojima su živjeli, proizvodili alati i pripremala hrana. Vučedolska kultura je prva kultura koja je povezala nizinske predjele Slavonije i Jadran što potvrđuju i brojni nalazi na jadranskim otocima.
– Mi stalno tvrdimo da su Vučedolci po mnogočemu bili daleko ispred svoga vremena, a nalazi koje pronalazimo to nam i potvrđuju. Proizvodili su već tada keramiku s jako puno ukrasa pa kažemo i da su imali prvo europsko slikovno pismo. Što je najbolje, lokalitet Vučedola istražen je samo oko 10 posto. Još puno velikih i zanimljivih nalaza je pred nama i nitko ne zna što sve još možemo pronaći i otkriti. Imamo ovdje posla za još najmanje sto godina intenzivnoga rada – ističe Durman.
I ovogodišnja istraživanja u koja su bili uključeni studenti arheologije sa Sveučilišta u Zagrebu, kojima je to bio praktični dio nastave, dala su brojne nove nalaze. Ponovno je pronađeno jako puno različite keramike i kostiju. Pronađeni su i novi primjerci alata koje su koristili Vučedolci. Pronađene su i keramičke kadionice, a na jednoj od njih vidi se i stilizirana šahovnica, što se tumači kao možda najstarija šahovnica pronađena dosad. Studenti pak kažu da su komade keramike sa šahovnicama i prije pronalazili.
Studentica pete godine arheologije Marija Dominko pronašla je jednu od tih kadionica ove godine.
– Svaki takav nalaz je nešto posebno. Budemo sretni kao djeca jer znamo da smo našli nešto drukčije i da je to staro 5000 godina. Ta spoznaja i jest ono najbolje. Kad god idemo na teren ne znamo na što ćemo naići, što pronaći i koliko je to važno – kaže Dominko koja od prve godine studija praktični dio nastave provodi na arheološkom lokalitetu Vučedol.
Demonstrirala nam je i kako se radi na terenu pazeći da se neki mogući novi nalaz ne ošteti.
– Zahtjevno je, ali zato i iznimno zanimljivo. Vučedol je vrhunski lokalitet i vrlo rado sam svake godine ovdje – ističe Dominko.
Muzej nadogradnja
Slično razmišlja i Slavica Bošnjak koja je također studentica pete godine arheologije i koja sada već četiri godine dolazi praktični dio odraditi u Vučedol.
– Bila sam i na drugim lokalitetima, ali ovdje je zaista odlično i rado se vraćam. Onaj “suhi” dio učimo na fakultetu, ali bez ovoga nema pravoga arheologa. Student mora otići na teren i osjetiti zemlju...
Ogromno je to iskustvo za sve nas, a uz to nema nas puno koji smo ovdje radili. Kada vidim što sve pronalazimo, ali i pomislim što sve tu još ima i skriva se ispod zemlje, često razmišljam o njihovu nekadašnjem životu, navikama, opasnostima i svemu drugome s čime su se suočavali – kaže Bošnjak.
Sve to pak što studenti pronađu tijekom istraživanja prvo se pere i fotografira, numerira, a potom se oni značajniji nalazi šalju na analizu u Centar za forenziku Ivan Vučetić. Pojašnjavajući cijeli tijek posla, Danijela Roksandić, asistentica profesora Durmana, kaže da te analize daju iznimno važne podatke koji puno govore o životu i navikama Vučedolaca.
– Analizirajući posude i druge nalaze dolazimo do saznanja što su pili, jeli, a onda možemo odrediti i starost pojedinih nalaza – kaže Roksandić dodajući kako su arheološka istraživanja na terenu pomalo slična i policijskoj forenzici.
Naime, radi se pažljivo, sve se fotografira, dokumentira i potom šalje na analizu. Kasnije svi ti nalazi, ovisno o njihovoj važnosti, završavaju u Muzeju vučedolske kulture otvorenom prije nešto više od tri godine. Dosad ga je posjetilo više od 200.000 ljudi iz Hrvatske i cijeloga svijeta. Svi oni dolaze da na jednome mjestu saznaju više o jednoj kulturi koja je obilježila razdoblje prije 5000 godina i koja se proširila do Češke i Slovačke. U 19 prostorija muzeja prikazan je život Vučedolaca pa posjetitelji mogu vidjeti replike njihovih kuća, alata, pribora za lov i ribolov, posuda, saznati više o njihovu načinu života i navikama... Sve to prate i multimedijski sadržaji. Muzej je nositelj niza prestižnih nagrada poput one za najbolji postav 2015. godine. Muzej vučedolske kulture bio je ove godine, u konkurenciji 42 muzeja, nominiran za najbolji europski muzej.
– Zadovoljni smo kako se u tri godine muzej pozicionirao. Posjetitelji su zapanjeni kada vide naš postav i saznaju više o vučedolskoj kulturi. Radimo puno i s djecom i mladima kojima želimo približiti tu kulturu – kaže ravnateljica muzeja Mirela Hutinec.
Muzej će dodatno dobiti na važnosti s arheološkim parkom koji bi se trebao početi graditi iduće godine. Radi se o projektu vrijednom 117 milijuna kuna, a bespovratna sredstva EU iznose 99 milijuna kuna. U sklopu arheološkog parka život Vučedolaca bit će dodatno praktično predstavljen. Gradit će se radionice u kojima će biti predstavljeni stari zanati, svojevrstan zoo vrt sa životinjama koje su uzgajali Vučedolci, planetarij, ljevaonica bakra, bit će rekonstruirano nekadašnje naselje, sagrađen centar za istraživanje, restoran, parkiralište...
– Planirano je da arheološki park bude završen za četiri godine. Njegovom će gradnjom muzej, vučedolska kultura, Vukovar i ovaj dio Hrvatske dobiti jedinstveni sadržaj koji će uza sve omogućiti i novo zapošljavanje. Naravno da kada jednom bude završen očekujemo i više posjetitelja – zaključila je Hutinec.
