Vrlo je vjerojatno kako je i u znanosti Kina nadmašila sebi zadan rok da do 2050. godine postane vodeća svjetska nacija. Strahovito napreduje u svemirskim istraživanjima, primjerice, pretekla je Sjedinjene Države u broju ostvarenih visokoškolskih diploma jer je već 2010. oko 20,6 posto Kineza imalo završen fakultet. Kina ima i neka od danas najmoćnijih superračunala na svijetu. Jasno, ponešto taj dojam kvari borba s pandemijom, gdje se i dalje pribjegava striktnim mjerama, pa i incidenti poput prvih rođenih “dizajnerskih” beba, što je izazvalo veliku kontroverzu u svijetu znanosti i globalnom društvu općenito.
Kinezi jednostavno znaju kako je znanost temelj napredne tehnologije. Još 90-ih godina prošlog stoljeća počeli su raditi na nezavisnosti od zapadnih tehnologija koje su iziskivale znatna financijska sredstva, ali su i onemogućavale da se Kina razvija u svojem smjeru. Petoljetni Program 863 bio je prvi kojim se aktivno počelo raditi na tom cilju, vodio ga je sam tadašnji premijer Zhao Ziyang, a za njega je odvojeno čak 5 posto državnog budžeta. Kina je tako u samo nekoliko desetljeća od zemlje ovisne o zapadnim tehnologijama pa preko vještog imitiranja istih tih tehnologija postala vodećom silom koja je danas u situaciji diktirati niz trendova kao i imati ključan utjecaj na globalna gospodarska kretanja.
U novom mandatu Xi Jinpinga neće se ništa promijeniti, dapače trend ulaganja u znanost pojačat će se. Ugledan časopis Nature posvećuje veliku pozornost Xijevoj predanosti znanstvenim ciljevima. Dapače, i taj znanstveni časopis ističe kako je na nedavno završenom 20. kongresu kineske Komunističke partije znanost s tehnologijom bila u apsolutnom fokusu.
– Na znanost i tehnologiju moramo gledati kao na našu primarnu proizvodnu snagu, na talent kao naš primarni resurs, a inovaciju kao naš primarni pokretač rasta – rekao je Xi na otvaranju kongresa, prenosi Nature. Da je kineski predsjednik sasvim ozbiljan kada to kaže, svjedoči i činjenica kako je u novi politbiro izabrano šest – od ukupno 25 – članova koji imaju veze sa znanošću, za razliku od samo jednog u prethodnom sazivu tog tijela. U Centralni komitet izabrana su čak 42 člana koji imaju visokoškolske diplome i znanstveno iskustvo, a to je odskočna daska za vodeća mjesta u ministarstvima, vladinim agencijama ili drugim institucijama.
Zanimljivo je da je uočeno i kako je on u tom svom govoru čak 44 puta spomenuo znanost, dok je 2017. to učinio samo 17 puta, 16 puta 2012. te 15 puta 2007. godine. Međutim, svote koje posljednjih godina izdvaja Kina za znanost nevjerojatne su i za najnaprednije svjetske nacije. Čak 386 milijardi izdvojila je Kina lani za istraživanje i razvoj, što je 2,4 posto BDP-a. Posljednji petogodišnji plan planira povećanje tog udjela za sedam posto svake godine sve do 2025. Ako se ta ulaganja nastave i do 2035., tada će se Kina izjednačiti s istim ulaganjima zemalja OECD-a ukupno koje je dosegnulo 2,7 posto. Činjenica je isto tako da Kinu prema takvim ulaganjima gura i današnja geopolitika, u kojoj su je Sjedinjene Američke Države označile kao glavnu prijetnju, ne, dakle, Rusiju, koja svoje ambicije nastoji ostvariti i na arhaične načine poput ulaska tenkovskom gusjenicom na nečiji teritorij. Primjerice, nedavno su Sjedinjene Države uspostavile nove restrikcije na izvoz važnih poluvodičkih tehnologija u Kinu kao i proizvodnih tehnologija te znanja.
Politika Joea Bidena u tom smislu nije nimalo drukčije od one Donalda Trumpa te je za bilo koju američku administraciju Kina osnovna prijetnja. Odnosno, to je njezina izvrsnost u znanosti i tehnologiji, što se očito smatra većom prijetnjom od nečije vojne snage, ruske ili bilo koje druge na Bliskom istoku. Sada je za Xija još i važnije da Kina bude tehnološki samodostatna jer su lekcije koje se uče iz sankcija prema Rusiji velike. Pretpostavlja se kako će se najviše novca izdvajati za svemirska istraživanja, gdje se već otprije očekuje kako će se ondje odvijati i ratna djelovanja, ali i za klimatske promjene, čiste energije te poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, dvije politike koje je Xi dodatno učvrstio tijekom svoja dva mandata ne slažu se sasvim s ovim ambicijama. Znamo otprije nekih godinu dana s kakvom je brutalnošću Xi sa svojim aparatom porušio vodeće kineske tehnološke tajkune, koji su privlačili veliku pozornost i u zapadnom svijetu. Zatim, strogi državni nadzor nad znanstvenim istraživanjima nešto je što ne ide ruku pod ruku sa znanstvenim promišljanjem, koje traži slobodu bez pritisaka. Kao što patenti i sve drugo vezano za kreaciju traže sredstva i uvjete koji se lako ostvaruju pod okriljem privatnih kompanija. S obzirom na ostatak govora, moguće je da će se ponovno olabaviti državna politika u tom smislu.
– Kina već danas ima najveći broj osoblja u istraživanju i razvoju. Kako bi se potaknula inovacija, ulaganja u osposobljenu radnu snagu nastavit će se – kazao je. Sasvim je sigurno da su i Kinezi svjesni kako su njihovi znanstvenici i dalje manje citirani od zapadnih, pogotovo u nekim znanstvenim poljima, od kojih Nature izdvaja istraživanja u umjetnoj inteligenciji iako kineski znanstvenici pišu godišnje više znanstvenih radova s tom temom od svojih američkih kolega. Logično bi bilo jednostavno dovesti zapadne znanstvenike sa znanjima koja kineski nemaju, međutim Zapad je tome već doskočio kažnjavajući one koji ne objave povezanost s Kinom kao i proglašavajući suradnju s kineskim institucijama nepoželjnom. Određenu ulogu u tome imaju i spomenute protupandemijske mjere koje otežavaju pristup nizu središta, no sve to, izgleda, Kinu će samo usporiti, ali je neće zaustaviti na putu da postane apsolutno vodeća znanstveno-tehnološka nacija.
Naravno da je topozitivno i nadasve pohvalno. Ali, ako će budući znanstvenici, inžinjeri, liječnici i dalje raditi za plaće od 900 do 1200 eura za uglavnom 12 satno radno vrijeme, kao što sad rade, to je uzalud. Jer će proizvodidi made in PRC (Kina) i dalje biti sinonim za nekvalitetu, kvarljivost i kratkotrajnost. Jedna, dvije ili 3 laste (Huawei,,,,,,,,) ne čine prolječe niti su ga ikad činile.