Misija Mars 2020. američke NASA-e može se doista već proglasiti uspješnom, najuspješnijim čovjekovim istraživanjem Marsa. Kao i uvijek, kada je crveni planet u pitanju, uspjehom se može protumačiti i uspješno slijetanje na njegovu površinu, a kamoli ne sve ono što je misija već uspjela. Rover Perseverance obišao je već ozbiljnu površinu Marsa, a za mali dron Ingenuity uspjehom se smatralo i uspješno obavljanje prvog leta, a do sada ih je napravio već 13. Sada se u glavnim znanstvenim časopisima objavljuju radovi temeljeni na istraživanjima koja se provode unutar ove sada već doista povijesne misije.
Tako je nedavno u Scienceu objavljen rad pod naslovom “Perseverance rover reveals an ancient delta-lake system and flood deposits at Jezero crater, Mars”, koji potpisuje grupa autora među kojima i naša Tanja Bosak, eksperimentalna geobiologinja sa znamenitog MIT-ja koja je jedna od glavnih znanstvenica u misiji kada se radi o prikupljanju uzoraka s Marsa koji bi trebali otkriti više o njegovoj povijesti, pa i o mogućnosti da je ondje život nekada bio moguć. Taj se rad, kako se već iz naslova može razaznati bavi mjestom, gdje se spustio Perseverance, a to je krater Jezero.
Podsjetimo, Jezero je dobilo ime po malom bosansko-hercegovačkom mjestu zbog sličnosti mjesta gdje se rijeka Pliva koja protječe kroz mjesto ulijeva u Plivsko jezero. Tako, eto, ova misija ima i neki lokalizirani karakter kada se i nas tiče.
Nagla poplava
Temeljem snimaka koje je Perseverance do sada napravio svojim kamerama utvrđeno je kako je krater Jezero na Marsu doista prije 3,7 milijardi godina bio mirnim jezerom sve dok nagla poplava nije u njegovu deltu odbacila veliko stijenje. Perseverance je za svojeg boravka u krateru napravio niz vrlo detaljnih fotografija terena, stijenja i drugih elemenata koje sada proučavaju znanstvenici s MIT-ja. Prvi su zaključci kako je ondje postojalo jezero čiji se vodostaj održavao kontinuiranim tokom rijeke da bi ga u kasnijem razdoblju povremeno uznemiravale nagle poplave koje bi vodostaj digle i preko razine rubova kratera. Te su poplave imale toliko energije da su mogle pokupiti stijenje s mjesta udaljenih čak i desetke kilometara te ih izbacile na dno kratera gdje i danas leže. Znanstvenici svoje zaključke temelje na slikama stijenja na zapadnoj strani kratera te ih usporedili s ranijim satelitskim snimkama istih lokacija.
– Perseverance ima kamere raznih rezolucija i više instrumenata koji nam govore o elementima koji su prisutni u stijenama. To je SuperCam, koji laserima stvara plazmu u nizu točaka na stijenama, analizom te plazme možemo utvrditi neke od težih elemenata koji su prisutni kao što su, primjerice, silicij, aluminij, kalcij, magnezij, željezo, natrij, kalij i slično. To nam govori o mogućim mineralima. Perseverance može i brusiti površinu stijena da skine površinsku prašinu i naslage, pa mjeriti raspodjele nekih elemenata i kemijskih veza koje nam pokazuju čak i minerale koji su prisutni, kao i moguću prisutnost organskih tvari, objasnila nam je prof. Bosak.
VIDEO: NASA-in rover uspješno je sletio na Mars
Mjesto na kojem je nekada rijeka utjecala u jezero doista jest nalik na lokacije na Zemlji, ističe grupa znanstvenika. No, dramatične promjene u klimi bile su otponcem za povremene poplave pri kraju postojanja jezera što je na kraju rezultiralo suhim krajolikom danas više nalik na kakvu pustinju. To da je krater nekada bio jezero, očito je iznimno bitno otkriće koje znanstvenicima daje optimizam kako bi se u naslagama mogli pronaći tragovi nekadašnjeg života u tom jezeru. Sada je zadatak uputiti Perseverance prema mjestima gdje može prikupiti i sačuvati uzorke iz tih naslaga. Ti će se uzorci vratiti na Zemlju, gdje će se u njima tražiti eventualni biološki elementi.
– Imamo sada priliku potražiti fosile. Bit će potrebno neko vrijeme kako bismo pronašli stijenje za koje se doista nadamo kako bi moglo sadržavati tragove nekadašnjeg života. Riječ je o maratonu koji ima jako puno potencijala – rekla je naša znanstvenica, čije riječi citiraju brojni svjetski mediji.
Njezin je zadatak upravo prepoznati ta mjesta gdje bi se takvi uzorci mogli nalaziti ali i s kojih je takve uzorke moguće uzeti, pospremiti ih i sačuvati te kasnije sigurno poslati na Zemlju. I to nije nimalo lako. U prvom takvom pokušaju u kolovozu ove godine Perseverance nije uspio. Poslije je ipak NASA-in rover uz pomoć svojih alata uspio prikupiti vrijedne uzorke.
– Prikupili smo dva uzorka s jedne stijene nazvane Rochette, koja je na podu kratera, jugoistočno od delte. Ti su uzorci prikupljeni bez problema, što je zaista potvrdilo zaključak da se prethodni uzorak jednostavno raspao tijekom uzorkovanja. Vjerojatno je bio jako porozan – rekla nam je prof. Bosak.
Uzimanje uzoraka
NASA je nakon tog uspješnog uzimanja uzorka bušenjem 1. i 7. rujna objavila i fotografije te stijene na kojoj se sada vide dvije rupe iz kojih jrover izvukao uzorke veličine školske krede. Da bi se ti, i budući, uzorci dopremili na Zemlju, organizirat će se buduća misija koju NASA organizira u suradnji s ESA-om, Europskom svemirskom agencijom. Do tada se saznanja o krateru Jezero i o jezeru koje je tamo nekada postojalo prikupljaju s fotografija koje je rover snimio. Ta su saznanja fascinantna i umnogome sasvim nova. Snimke s poda kratera prema delti i ostacima delte potvrdili su da su se sedimenti taložili u jezero. Sedimenti koje vidimo nastali su kad je nivo vode bio dosta ispod ruba kratera, ali je pod kratera bio pokriven jezerom – kaže naša znanstvenica.
Znači li to da je moguće da je u nekom povijesnom razdoblju Mars bio nastanjen?
– Da. To potvrđuje da je klima pogodovala prisutnosti vode na površini Marsa, što naznačuje nastanjive uvjete. Uzorci koje će Perseverance prikupiti omogućit će da nešto više kažemo o tome koliko dugo je to jezero bilo prisutno u krateru – kaže prof. Bosak.
Sam rover Perseverance na Mars je sletio 18. veljače ove godine nedaleko od zapadnog ruba kratera Jezero da bi tamo ostao tri mjeseca za kojih su se sa Zemlje provjeravali svi njegovi instrumenti. No, za to vrijeme dvije njegove kamere, Mastcam-Z te SuperCam Remote Micro-Imager, snimili su prizore bliže kao i dalje okoline, odnosno ruba kratera te formacije, strmog brda, nazvanog Kodiak.
Čekaju se nove snimke
Nakon što je Perseverance poslao slike na Zemlju, znanstvenici su ih istražili i međusobno kombinirali kako bi mogli razgledati udaljene naslage uzduž Kodiaka koje su roverove kamere uspjele napraviti u iznenađujuće visokoj rezoluciji. Izmjerena je debljina svakog od snimljenih slojeva, nagib te obujam nakon čega je zaključeno kako je do nakupljanja naslaga došlo prije zbog toka vode u jezero nego zbog vjetra, poplava ili drugih geoloških procesa. Onda je napravljeno još snimaka kojima je potvrđeno postojanje delte, mjesta na kojem je rijeka utjecala u jezero. Znanstvenici su uključeni u misiju posebno zadovoljni što je rover uspio napraviti sve te fotografije bez da se igdje pomaknuo. A one su ponudile neka važna saznanja poput onoga da je krater doista nekada bio jezero. I to se ne bi moglo bez roverove fizičke prisutnosti. Fotografije su također prikazivale i velike stijene usidrene na najmlađem sloju kratera. Neke od njih bile su široke metar, pri čemu se procjenjivalo da teže i po nekoliko tona. Zaključak je kako je tim stijenama podrijetlo negdje izvan kratera te su vjerojatno dio stjenovitog tla koje se nalazi ili na rubu kratera ili više desetaka kilometara uzvodno nekadašnje rijeke.
Vrlo je vjerojatno da je to stijenje do jezera donijela nagla poplava koja je nadirala brzinom od devet metara u sekundi i nanosila do 3000 kubičnih metara u sekundi. To bi, smatraju znanstvenici, mogao biti znak kako je došlo do promjene ili u lokalnoj hidrologiji ili klimi u tom području Marsa. Zato što leže na gornjim slojevima nekadašnje delte te stijene čine najmlađi materijal koji se tamo nalazi, točnije na starijim, puno finijim naslagama. Te finije naslage dokaz su kako se kroz većinu vremena svojeg postojanja drevno jezero polagano punilo stabilnim riječnim tokom. Materijal za te fine naslage, a možda i onaj organski, stizao je kroz rijeku da se naslagivao na nagibu delte. Kasnije je krater bio izložen naglim poplavama koje su izbacivale velike stijene u deltu. Kada je jezero presušilo, milijarde godina vjetrova erodirale su krajolik čineći krater ovakvim kakav je danas. Nepoznat je uzrok te promjene klime, možda se odgovor na to pitanje nalazi upravo u tim nanesenim stijenama. Možda će biti moguće prepoznati i vrijeme u povijesti kada se ovaj krater od za život pogodnog zemljolikoga mjesta pretvorio u današnju pustoš. Te stijene možda sadržava zabilješku o tome, a slično mjesto nije do sada uočeno drugdje na Marsu. Ovo su otkrića koja je Perseverance omogućio već na početku svoje misije, pa je očekivati da ćemo u bližoj i daljoj budućnosti možda čitati i o nekim novima.
– Trenutačno je Perseverance u konjunkciji kad ne možemo slati upute na rover zbog položaja Marsa, Zemlje i Sunca. Uskoro ćemo moći, pa će se rover pokrenuti i gledati stijene u dijelu poda kratera koji izgleda kao kost, nazvan je Séitah. Taj se dio kemijski razlikuje od prethodnih stijena, vjerojatno ćemo ga uzorkovati zbog raznolikosti – kaže prof. Bosak
