Ovih dana istočnom obalom SAD-a, ali i jugoistočnom Azijom haraju razorne superoluje. Atlantski i Tihi ocean su na vrhuncu sezone uragana, odnosno tajfuna koji su i ove godine već primorali milijune ljudi na evakuaciju, a još milijune drugih ostavili u mraku bez električne energije. Padaju i ljudske žrtve, a materijalne štete zbrajat će se u milijardama dolara.
Veće tragedije i pogibije ljudskih života zasad su izbjegnute, najviše zahvaljujući sve ranijim upozorenjima. No, iako nam tehnologija dosta pomažu u praćenju takvih strašnih oluja, znanost još uvijek ne zna zašto je neka snažna oluja nastala u određenim uvjetima jer nekada u istima uvjetima to se ne dogodi.
U razotkrivanje tajne nastanka uragana i tajfuna uključila se i hrvatska znanstvenica teorijska fizičarka prof. dr. sc. Željka Fuchs koju možemo slobodno nazvati i - lovkinjom na oluje.Još otkako je kao studentica u Americi prvi put letjela u oluje ostala je fascinirana njihovom manifestacijom. Tada je prvi put svoj svijet jednadžbi vidjela kroz čudesni ciklus prirode u vidu organizacije konvekcije i oluja.
U međuvremenu je 10 godina provela na PMF-u u Splitu organizirajući i brojna znanstvena događanja i festivale nastojeći popularizirati znanost. No, prije nekoliko godina spletom okolnosti ili kako Željka kaže "slučajno uz pivo" s bivšim mentorom Dave Raymondom osmislila je projekt koji je na kraju sa 5,4 milijuna dolara odlučila financirati Američka nacionalna znanstvena zaklada. Fuchs će uskoro navratiti i u Zagreb kako bi održala govor o olujama na konferenciji TEDxZagreb, a za Večernji list razgovara kako će povesti svoj međunarodni tim znanstvenika avionom u oluje.
VIDEO Pogledajte razgovor s uglednim atmosferskim fizičarom Brankom Grisogonom o klimatskim promjenama
Kako će izgledati vaše istraživanje i kada će se dogoditi na terenu?
- OTREC ili Organizacija konvekcije u istočnom Tihom oceanu će svoj “terenski” dio započeti 5. kolovoza 2019. godine. Trajat će do 30. rujna. U tih 8 tjedana obavit ćemo 20 letova, što u Karibima što u Tihom oceanu. Svrha OTREC-a je prikupiti najbolji set podataka u tom području Zemlje, a kako bismo to postigli imat ćemo radar i bacit ćemo preko 600 sondi iz aviona. Projekt inače traje 3 godine, započeo je 1. ožujka ove godine. Od tada se pripremamo za vrhunac projekta, odnosno odlazak u Costa Ricu gdje će nam biti baza. Trenutno provodimo “dry run” što znači da gledamo svaki dan što se događa u području našeg interesa te razmišljamo o tome kako odlučiti kada i gdje ćemo točno letjeti. Prvi rezultati će biti dostupni odmah pri završetku terenskog dijela projekta.
Vaš zadatak je otkriti kako nastaju velike oluje u Tihom oceanu? Zašto to još uvijek nije otkriveno?
- Cilj je otkriti kako nastaju oluje te zašto neke oluje postanu uragani, a druge ne. Razlog što to još uvijek ne znamo je što je fizika tropske atmosfere izuzetno kompleksna i kaotična. Ona jako ovisi o procesu koji se zove konvekcija (vertikalno dizanje cesti zraka) koji nije dobro uključen u modele. Nije dobro uključen jer ne znamo o čemu sve ovisi i na koji način. Još uvijek postoji veliki broj situacija u kojima se uz iste uvjete stvore oluje jedan dan, a neki drugi ne.
Što bi za vas bio uspjeh misije?
Za mene ćemo uspjeti ako uspijemo prikupiti podatke slučajava u kojima se razvijaju oluje i u kojima se ne razvijaju. Kako prognoze vremena nisu točne u tom području bit će jako teško odlučiti kada letjeti. Ne želimo uvijek prikupljati “iste” podatke. Da bismo znali zašto nešto postane uragan, a ono drugo ne, trebamo podatke za oba scenarija. Na tim podacima vjerujem da ćemo onda naći odgovor na pitanje kako uključiti konvekciju u modele i kako poboljšati prognozu vremena na tom području kao i na cijeloj planeti.
Je li više poznato kako nastaju oluje u Atlantiku, nego u Tihom oceanu?
- Prognoze nisu točne u cijelom području tropa. Razlog je tome što u umjerenim širinama znamo osnovnu fiziku dok u tropima ne znamo (procesi su drugačiji, umjerene širine uglavnom imaju fronte, tropi imaju konvekciju). U Tihom oceanu znamo još manje nego u cijelim tropima jer je istočni Tihi ocean poznat po meridionalnom gradijentu temperature mora što nam sve još dodatno zakomplicira.
Zbog čega su oluje drukčije na tom području?
- Uragani iznad Tihog oceana su češći nego iznad Atlantika. Tropske oluje kao i uragani sami po sebi imaju istu fiziku. Razlikuju se u veličini, intenzitetu, da, ali fizika je ista. Ako razumijemo fiziku iznad Tihog oceana, razumjet ćemo je i iznad Atlantika.
Ako se poslužimo filmskim rječnikom, vi ste lovkinja na oluje, ali i modernija verzija filma Twister, vi nećete vozilom u tornado, nego ćete letjeti iznad oluja? Koliko je to sigurno? Kako vaša obitelj gleda na taj pothvat?
- Prvi puta sam letjela u oluje još kao studentica na doktoratu. Prošlo ljeto sam letjela NASA-inim avionom u prvu tropsku oluju godine u Atlantiku, Cindy. Mislim da su moji već naviknuti na to da letim u oluje. Obično obletimo okolo i onda jednom ilidva puta prođemo kroz. Kada očekujemo jaku turbulenciju i poniranje sjednemo i vežemo se. Obično to ne traje dugo, ja u to vrijeme gledam u radar i to mi pomaže jer znam kad će prestati. Prije svakog leta krene adrenalin naravno, ali za vrijeme leta imam posla, gledam instrumente, podatke, bacam sonde, gledam van, pričam s pilotima, razmišljam treba li promjeniti plan leta... Iznenađenja uvijek ima, ali o njima ne volimo pričati.
Znači, film je bio dosta vjeran, cilj je uvesti se u oluju čim bliže i baciti instrumente u oluju, je li taj film popularan u vašem timu, imate li vi i vaš tim neki ritual koji radite prije ili nakon svakog leta?
- Naravno da mi volimo filmove gdje su znanstvenici prikazani u pozitivnom svjetlu. Da, često je cilj doći do oluje i doći do podataka. No ono što najmanje znamo je zašto je ta oluja nastala, tako da je moj cilj doći na područje gdje će se nešto razviti par sati prije nego se razvije. A to je jako tricky. Prošlo ljeto jedan tehničar nije stigao sjesti i zavezati se, a odjednom smo ponirali duboko, lupio je glavom u strop. Nije mu bilo ništa na sreću. Ja sam bila u pilotskoj kabini, sve kave su nam se prolile, papiri su letjeli. No kratko je trajalo.
Koliko ljudi će biti u avionu, koje sve instrumente nosite, hoćete li nešto izbacivati u oluju?
- Na OTREC-u će na svakom letu biti 4-5 znanstvenika i oko 12 članova posade. Imat ćemo radar, ali najbitniji instrument su nam sonde od 30 cm koje ćemo bacati s 15 km. One mjere temperature, tlak, vlagu, vjetar… dok ne padnu u more. Podatke vidimo još dok sonda pada tako da znamo što se događa ispod nas. Avion inače izgleda kao tvornica, prepun instrumenta I ekrana. Uglavnom se krećemo po avionu, sjednemo samo kad moramo.
Od čega se sastoji sonda, i koliko brzo padne u ocean?
- Koji puta sonda ne proradi, kad se to dogodi uvijek nas srce boli jer smo potrošili 1000 dolara uzalud. Kad se to dogodi odmah bacamo drugu. U sondi su GPS i senzori za mjerenje. Sonda pada do mora oko 10 min ako je bačena s oko 12-15 km.
Svake godine pratimo puno razornih oluja u Atlantiku i Tihom oceanu, kako biste usporedili ovu godinu u odnosu na lanjsku? Lani su uragani Harvey, Irma i Maria donijeli seriju kaosa
- Za sada se čini da su i prošla i ova godina bile poprilično aktivne. Florence je slična Harveyu u toliko što se sporo kreće i izbacuje velike količine kiše. Tihi ocean je ove godine isto iznimno aktivan, izgleda kao da samo čeka kako ce “izbaciti” kakav uragan. Inače uragani najčešće nastaju iz “easterly” - istočnih valova koji se stvaraju kod Afrike. Kako taj val putuje preko Atlantika kad dođe nad topao ocean može prerasti u uragan. Taj isti val može takodjer prijeći centralnu Ameriku i tamo se razviti u uragan ili tajfun. Ne znamo da li se ti valovi razvijaju i samostalno uz obalu Južne Amerike. To je još jedna od zadaća OTREC-a.
Ove je godine uragan Florence izrazito širok i opasan, ali čini se da je istovremena oluja na Pacifiku, tajfun Mankhut još opasnija, i s jačim vjetrovima?
Mankhut je tajfun koji je veći od Florence te ima jače vjetrove. Kada je došao do Filipina po vjetru bi bio karakteriziran kao kategorija 5. Međutim Centralna služba za tajfune ne voli kategorije te uglavnom daju podatke koristeći brzinu vjetra.
Uragani se broje do kategorije 5, ali sve više se spominje mogućnost i kategorije 6, s vjetrovima iznad 200 milja na sat. Očekujete li da se tako nešto i dogodi, i je li se takav uragan možda već negdje i pojavio na kratko vrijeme pa prerušio u nižu kategoriju? Koliko su zapravo doista precizni uređaji koji na dalekoj pučini mjere te brzine i uvjete u kojima uragani i druge oluje nastaju i razvijaju se?
- Uragan Patricia je 2015. imala udare vjetra čak od 215 milja na sat. Moguće je da nismo imali dovoljno precizna mjerenja kod svih uragana, recimo kod uragana Andrew koji je 1992. opustošio Floridu. Najpreciznije podatke o uraganu dobijemo tako da tzv. Hurricane Hunters lete kroz uragan. U tom slučaju imamo izvrsne podatke. Ostali podaci, uglavnom satelitski, su naravno daleko manje precizni.
Rana javljanja na oluje i najava njihovog smjera spašavaju živote, a posljednjih godina uočljiv je sve bolji iskorak u tom smjeru?
- Modeli su zaista sve bolji u prognoziranju uragana. U određenom trenutku znaju dosta precizno reći hoće li se nešto formirati u tropsku oluju. Dobri su i u putanji oluja. Manje su dobri u najavi intenziteta. Razlog tome je što imamo više podataka, i satelitskih i ovih koje dobijemo letenjem u uragane. Također modeli imaju sve višu rezoluciju. No još uvijek ne razumijemo potpunu fiziku razvoja tih oluja i zato su projekti poput OTREC-a iznimno bitni.
Hrvatska ima buru, ali ima i sreće da je ipak ovo područje manje zahvaćeno tako katastrofalnim olujama. Kako biste opisali Hrvatsku izloženost olujama ?
- Hrvatska se ne treba bojati uragana.
U Americi ste već neko vrijeme, a Amerika se nedavno povukla iz pariškog sporazuma, kako vaše kolege gledaju na to i općenito kako društvo prihvaća ili ne prihvaća znanstvena stajališta o klimatskim promjenama. Čini li to vaš posao težim ili to u krajnjoj liniji ne utječe na vaš posao, trebate li strahovati da neki sljedeći projekt možda neće biti odobren?
- Od 1999. sam u Americi (pauza od 10 godina, 2006-2016 – tad sam bila u Splitu na PMF-u). Nije mi potpuno jasno zašto neki ljudi ne vjeruju u klimatske promjene. To nije stvar vjere, klimatske promjene su znanstvena činjenica. Moje kolege i ja se trudimo sada jos više da to svi ljudi prihvate. Za sada što se tiče financiranja naših projekata nismo uočili velike problem. Bilo je rezanja tu i tamo, umjesto globalnog zatopljenja koristimo riječ klimatske promjene i čekamo bolje dane…
Najavljen je novi ciklus El Ninja krajem godine, znači li to još razornije oluje za 2019. i 2020. godinu?
- Za vrijeme El Nina uragani su generalno gledano slabiji iznad Atlantika, ali jači iznad Tihog oceana. Bit će nam veselo u OTREC-u.
Što mislite o hipotetskim procjenama da bi čovjek jednog dana u budućnosti mogao utjecati na vremenske prilike, odnosno koristiti tehnologiju za kontroliranje vremena?
Mislim da smo jako daleko od takve tehnologije.
VIDEO Kaos na ulicama nakon uragana
Lovkinja, borkinja....... Užasno iritantne neprirodne riječi koje se malo malo forsiraju jer ih nitko ne želi koristiti. Zanima me koji jezikoslovac je prvi plasirao te nadri izraze.