Internet će prije postati dostupan na Mjesecu nego za polovicu stanovništva zemaljske kugle. I to doslovno. NASA je početkom ovog tjedna objavila kako je u sklopu natječaja Tipping Point vrijednog 370 milijuna dolara Nokiji dodijelila ugovor za gradnju 4G/LTE telekomunikacijske mreže upravo na površini Zemljina jedinog prirodnog satelita.
Inspirirani zemaljskom tehnologijom, u Nokiji su predložili da se na Mjesecu postavi 4G/LTE mreža koja se, barem po svojim osnovnim karakteristikama, ne bi pretjerano razlikovala od one kojom se svi mi svakodnevno služimo na našim mobitelima.
Lockheed Martin i Bezos
Istini za volju, s obzirom na to da na Mjesecu ne postoje brojne prepreke koje bi ometale 4G signal kao što je to slučaj na Zemlji, poput zgrada, nebodera, visokih planina ili frekvencija TV signala, jasno je kako bi se mogao iskoristiti puni kapacitet te mreže. Logično pitanje koje su mnogi odmah postavili je – zbog čega se Nokia odlučila na 4G umjesto 5G mrežu s obzirom na to da su potonje višestruko brže te će u idućih nekoliko godina postati standard i na Zemlji. Odgovor je jednostavan – jedan od zahtjeva NASA-e bio je da telekomunikacijski sustav podržava komunikaciju na Mjesecu na većim daljinama i s većim brzinama prijenosa podataka, a dok je jasno kako 5G ima veće brzine prijenosa podataka, no ona trenutačno ima i manji, odnosno kraći doseg od 4G-a te je još nešto nepouzdanija od stabilnog i diljem svijeta testiranog LTE-a. Osim toga, u Bell Labsu, kako glasi naziv Nokijina odjela za istraživanje, kažu kako će Mjesečeva 4G mreža s vremenom moći biti nadograđena i na 5G standard.
Glavni je cilj projekta za koji je Nokia dobila 14,1 milijun dolara stvoriti komunikacijsku mrežu za astronaute i buduće stanovnike Mjesečeve baze, koja bi se koristila i za kontrolu lunarnih rovera, navigaciju po Mjesečevoj površini u stvarnom vremenu te za streaming videa visoke rezolucije. Ono što je ključno jest stvoriti infrastrukturu koja je u stanju podnijeti zahtjevne uvjete – ekstremne temperature, svemirsko zračenje te vakuum, a mora moći preživjeti i velike vibracije koje će iskusiti tijekom lansiranja i slijetanja. Dakako, tu su i ograničenja na masu i veličinu opreme jer je lansiranje tereta u svemir vrlo skupo, pa je bitno da telekomunikacijski moduli budu što manji, kompaktniji i lakši.
Inače, osim Nokije na NASA-inu natječaju nazvanom Tipping Point, za kojeg smo već spomenuli kako je ukupno vrijedan 370 milijuna dolara, odabrane su kompanije koje će surađivati s Američkom svemirskom agencijom na razvoju novih tehnologija vezanih za svemirska putovanja usmjerena na Mjesec i Mars. Među njima tu su se našli i Lockheed Martin, koji će raditi na raketni pogon na bazi tekućeg vodika, ali i kompanije u vlasništvu dvojice ekscentričnih milijardera – Blue Origin Jeffa Bezosa i SpaceX Elona Muska. Bezosova kompanija dobila je zadatak da izradi trodijelni Mjesečev lander nazvan Integrated Lander Vehicle, a SpaceX-u mora napraviti Starship – svemirsku raketu koja će moći prometovati na relaciji Zemlja – Mjesec i natrag i služit će ponajprije za prijevoz goriva na Mjesečevu površinu.
Redovni lunarni letovi
Inače, kao što je Nokijin projekt tek kap u moru na natječaju Tipping Point, tako je i sam Tipping Point tek jedan manji dio ambicioznog, 35 milijardi dolara vrijednog projekta Artemis planira do 2024. godine vratiti ljudsku posadu na Mjesec, početi tamo stvarati bazu te organizirati redovite letove prema njegovoj orbiti i površini.
