Njemački su mediji jučer prenijeli vijest o još neobjavljenoj studiji iz Wuhana prema kojoj više od 80% pacijenata koji su preboljeli COVID-19, šest mjeseci nakon bolesti imaju toliko antitijela da bi ih sigurno zaštitila od ponovnog obolijevanja. Dan prije jedna je biotehnološka kompanija iz Velike Britanije predstavila rezultate svoje također još neobjavljene studije o uspješnosti liječenja umjetno sintetiziranim beta interferonom, koje je kod bolesnih smanjila potrebu za priključivanjem na respiratore čak 79%.
U grozničavoj potrazi da se virus obuzda, procesi razvoja lijekova dramatično su se ubrzali. Dok su inače potrebne godine da neki novi lijek krene u kliničko ispitivanje, sada u svijetu ispitivanja počinju već mjesec dana od novih spoznaja, a gotovo se svaki dan javljaju nove studije i novi rezultati koji upućuju na to da smo korak bliže spasonosnom lijeku. Velike farmaceutske kuće provode novu praksu da objavljuju sve faze, pa i neuspješne, kako netko drugi ne bi gubio vrijeme na isti neuspjeh. Tko doista otkrije lijek ili cjepivo, priskrbit će si trajno lidersko mjesto u branši, a kritičari ovako ranih predstavljanja upozoravaju na to da sve te objave utječu na cijene dionica tvrtki istraživača, koje redovno nakon ohrabrujućih spoznaja, skoče.
Pričekati recenziju
Zamolili smo jednog od naših vodećih molekularnih biologa u svijetu, prof. dr. Igora Štagljara sa sveučilišta u Torontu, da potonju studiju prokomentira.
– Ti rezultati sigurno zvuče jako interesantno, ali nažalost još nisu prošli znanstvenu recenziju pa zbog toga ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su točni. Kao što sam već nekoliko puta napomenuo, u proteklih šest mjeseci otkad je počela ova pandemija, postalo je posve uobičajeno da neki znanstvenici kao i farmaceutske kompanije u javnost iznose rezultate njihovih studija koje još uopće nisu prošle strogu znanstvenu recenziju, što znači da nisu bile službeno prihvaćene za publikaciju u određenome znanstvenom časopisu. Mislim da to nikako nije dobro za znanost. Treba uvijek pričekati da se kliničke studije najprije objave, pa da se tek nakon toga o tome obavijesti svjetska javnost – kaže prof. Štagljar napominjući kako samo 101 pacijent, na koliko je provedeno to istraživanje, definitivno nije reprezentativan broj.
– Prije nego što bi beta interferon mogao biti odobren putem FDA za upotrebu protiv COVID-19, dotična studija treba biti sprovedena na najmanje 10.000 pacijenata, a ti rezultati moraju obavezno prvo proći znanstvenu recenziju prije nego idu u javnost. Nadalje, biotehnološka tvrtka Synairgen obvezno mora objaviti kompletni klinički protokol u javnosti koji će detaljno precizirati kako se točno trebaju liječiti COVID-19 pacijenti beta interferonom – ističe znanstvenik.
Promašeni zaključci
Neke su od studija međusobno su i kontradiktorne, neki se isprva optimistični zaključci pokažu promašenima, poput isprva ohrabrujuće koristi od hidroksiklorokina. Pandemija je uzrokovala određenu dozu psihoze u javnosti i pomame za informacijama – kaže prof. dr. Nenad Ban s Federalnog tehničkog institutu u Zürichu (ETH).
– To se reflektira i u količini objavljenih novinskih članaka na temu COVID-19, ali i u znanstvenim istraživanjima. Svatko se nada na neki način pomoći situaciji, a svi smo svjesni da, ako otkrijemo nešto zanimljivo, ne bi bilo etično tajiti rezultate dok traje proces recenzije. No to je dvosjekli mač jer je anonimna znanstvena recenzija najbolji način da se novi rezultati kritiziraju i da se spriječi preuveličavanje ili krivo interpretiranje skupljenih podataka. Trenutačna situacija dovodi do eksplozije objava od kojih će mnoge biti krive ili barem nedovoljno provjerene. Upravo tu je prava razlika između novinskih članaka i članaka publiciranih u znanstvenim časopisima. Kad se ta granica izgubi, gubi se i znanstvena vjerodostojnost i postoji tendencija da “autori” sami objave “znanstveni rad” i da ga onda citiraju u javnosti. Najbolja je indikacija da je rad koristan ako ga drugi znanstvenici citiraju, provjere i koriste u istraživanjima. Čak i kada se članci publiciraju u znanstvenim časopisima, postoji golema razlika u kvaliteti tih časopisa, neki imaju gotovo zanemarivu recenziju, a neki vrhunski časopisi imaju jako strogu recenziju pa prema tome postoji određena korelacija u vjerodostojnosti podataka i kvaliteti znanstvenog časopisa gdje su rezultati objavljeni – objašnjava naš ugledni znanstvenik.
