Prije desetak godina nabavili ste kornjaču kao kućnog ljubimca, no ona je u međuvremenu narasla i teško se brinete za nju te ste ju sada odlučili pustiti na slobodu u lokalnu baru misleći kako ste učinili dobro djelo. Nažalost, istina može biti upravo suprotna. Kornjača koju ste pustili u prirodu možda je crvenouha ili žutouha kornjača koja je invazivna strana vrsta i koja može napraviti veliku štetu u prirodi. Vrlo je agresivna i može potisnuti naše zavičajne vrste kornjača – barsku i riječnu. Taj problem invazivnosti imamo s brojnim drugim invazivnim stranim vrstama od kojih su najpoznatije ambrozija i tigrasti komarac, ali i babuška, nutrija, mungos, pajasen, azijska bubamara te brojne druge.
Invazivne strane vrste jedna su od najvećih prijetnji za bioraznolikost u svijetu. U područjima u kojima se pojave nemaju prirodnih neprijatelja, natječu se za prostor i hranu sa zavičajnim vrstama, prenose bolesti i na taj način čine štetu ekosustavima. U Hrvatskoj je zabilježeno više od 900 stranih vrsta, dok se u Europskoj uniji ta brojka kreće oko 14.000, a procjenjuje se da je 10-15 % njih invazivno. Šteta koju invazivne strane vrste uzrokuju u Europskoj uniji procijenjena je na oko 12,5 milijardi eura godišnje.
Kako bi se spriječilo njihovo širenje i unos novih vrsta, doneseni su zakonski propisi i kodeksi ponašanja na razini Republike Hrvatske i Europske unije. Države članice Europske unije dužne su spriječiti namjerno unošenje vrsta s Unijinog popisa te suzbijati daljnje širenje ili iskorjenjivati one koje su već rasprostranjene na njihovom teritoriju, a da korištene metode pritom ne utječu negativno na zavičajne vrste, ekosustave i zdravlje ljudi. Stoga je uklanjanje invazivnih stranih vrsta potrebno provoditi planski i u suradnji sa stručnjacima.
Upravo su stručnjaci iz Oikona, vodeće konzultantske tvrtke i znanstvenog instituta iz područja ekologije u Hrvatskoj i regiji, radili na brojnim takvim projektima. „Za Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kartirali smo strane i invazivne strane vrste biljaka i sisavaca vezanih uz slatkovodne ekosustave, izradili smo planove upravljanja i programe praćenja, priručnike i akcijske planove za invazivne strane vrste. Trenutno radimo na projektu za Europsku svemirsku agenciju kojim razvijamo i pronalazimo metode detektiranja invazivnih stranih biljnih vrsta korištenjem satelitskih podataka,“ rekao je Dalibor Hatić, direktor Oikona – Instituta za primijenjenu ekologiju iz Zagreba.
Uz stručnjake, i građani imaju veliku ulogu u sprječavanju unosa i širenja invazivnih stranih vrsta. Na koji način, objasnila je Ana Đanić, biologinja zaposlena u Oikonu: „Nužno je da se građani informiraju o ovoj temi. Egzotične vrste kućnih ljubimaca nikako ih ne smiju puštati u prirodu. Vodu iz akvarija ne smiju izlijevati u oborinski odvod ili u zemlju pred kućom, već isključivo u kanalizaciju. Mnogi vole uzgajati egzotične biljke, no one vrlo lako mogu biti invazivne te se ne smiju saditi u prirodi. Čak se i biljni otpad i supstrat tih biljaka treba pažljivo zbrinjavati kako se biljke ne bi raširile prirodom. Stoga uvijek dajmo prednost uzgoju zavičajnih biljaka.“
Rano otkrivanje invazivnih stranih vrsta u prirodi iznimno je važno te građani uočenu stranu vrstu mogu prijaviti na stranici www.invazivnevrste.hr ili putem dostupne mobilne aplikacije.
