Od cijelih rijeka i vodopada vijesti o novom koronavirusu SARS-CoV-2 i njime uzrokovanoj bolesti COVID-19 koje gledamo svakoga dana, jedna je posebno zasjala i sve nas ispunila pozitivnom energijom. Na Klinici za zarazne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" izoliran je SARS-CoV-2!
Za rad s takvim patogenom potreban je BSL3 laboratorij koji nema baš svatko, a i za istraživanje u takvom laboratoriju potrebno je mnogo iskustva i obuke. Jasno, gotovo istog trenutka dinamizirali su se kontakti, stižu ponude za suradnju iz Amerike, a u vijesti o "hvatanju" virusa koji je zamrznuo cijeli svijet ističe se suradnja s Helmholtz centrom za infektivna istraživanja u Braunschweigu, odnosno našim izvrsnim virusnim imunologom prof. dr. sc. Lukom Čičin-Šainom. Kao i s Centrom izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva koji vodi prof. Stipan Jonjić s Medicinskog fakulteta u Rijeci.
Video: Krunoslav Capak o popuštanju mjera
- Žele nas angažirati u ispitivanju jednog dijela njihova istraživanja koje bi moglo uključivati imunosne stanice u okviru nespecifične imunosti u terapiji COVID-19. To bi bila vrsta biološke terapije imunosnim stanicama, što je danas među najmodernijim terapijama i kod liječenja tumora i virusa. Kada potpišemo pismo o povjerljivosti podataka, dalje ćemo dogovarati što tko treba raditi ako se vidi da smo to sve u mogućnosti - pojasnila je za Večernji list prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Infektivne, bolnice u kojoj su uspjeli uzgojiti SARS-CoV-2.
Ovaj važan znanstveni pothvat napravili su dr. Željka Mačak Šafranko s timom molekularnih biologa: Ivan Christian Kurolt, Lidija Cvetko Krajinović, Petra Svoboda, Mihaela Kordun, Ivana Milica Lekšić.
- Uzgojili smo virus u laboratorijskim uvjetima iz brisa pacijenta koji je bio pozitivan na SARS-CoV-2 - kazala je biologinja u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" Željka Mačak Šafranko. Upravo smo s dr. Mačak Šafranko razmijenili nekoliko pitanja i odgovora o virusu koji ondje istražuju te su ga uspjeli i izolirati, drugim istraživanjima koja se ondje obavljaju, a jasno i o njoj samoj, jer riječ je o znanstvenici bogate karijere.
Uspjeli smo to iako je znanstvenica s "Frana Mihaljevića" i dalje izuzetno zauzeta, borba s novim koronavirusom SARS-CoV-2 nije ni približno završila njegovim izoliranjem. Taj je uspjeh zapravo tek preduvjet za što brže zaustavljanje ne samo pandemije nego i mogućnosti da se zaraza bolešću COVID-19 njime uzrokovanom jednom i vrati. Čini se kako je jedini način da se ukloni ta opasnost stvaranje cjepiva. Izoliranje virusa preduvjet je za tako nešto, ali to se neće tako brzo dogoditi. Bio je to ipak poseban dan za grupu znanstvenika koji rade u klinici na Mirogojskoj cesti u Zagrebu.
Video: Prof. dr. sc. Nenad Ban savjetuje čega bi se građani trebali držati i nakon opuštanja mjera
- Bili smo u potpunom kaosu. Radili smo cijeli tjedan od jutra do mraka. Totalni kaos, hrpa uzoraka za testiranje... Međutim, znanstvena znatiželja je tu nekako prevladala pa sam ja uspjela otići u taj laboratorij, staviti taj bris na stanice. Nakon pet dana došla sam i vidjela da ima virusa - bila je prva javna reakcija dr. Mačak Šafranko u objavi da je virus izoliran. Kolikim se intenzitetom radi na klinici koja nosi ime dr. Frana Mihaljevića, svjedoči i podatak da je javnost za uspjeh doznala mjesec dana nakon što se on dogodio. Ni nešto tako važno nije došlo prije na red. Čini se da će tako biti sve dok se za pandemiju ne nađe rješenje.
Dr. Željka Mačak Šafranko ipak je pronašla malo vremena za kratak susret i odgovore na naša pitanja.
Kada ste točno izolirali koronavirus i kako ste to uspjeli, odakle su stigli uzorci, koliko je pokušaja trebalo prije nego ste uspjeli?
Virus sam uzgojila početkom ožujka u laboratoriju biosigurnosne razine 3 koji imamo na raspolaganju u našoj Klinici i u kojem inače radimo istraživanja na patogenim virusima. Uzgojila sam virus iz brisa grla i nosa jednog pacijenta pozitivnog na virus SARS-CoV-2 koji sam stavila na stanice, u kojima se inače najčešće uzgajaju humani virusi. Prvi pokušaj bio je uspješan, što smo poslije dokazali i molekularnim testovima.
Jeste li očekivali da ćete to moći, kako ste se osjećali kada ste ugledali virus ispred mikroskopa?
Nisam očekivala da će ići baš tako lako. Kada sam vidjela učinak virusa na stanice (jer pod mikroskopom se ne može vidjeti virus), prilično sam se iznenadila. U tom trenutku nisam imala vremena dalje se baviti tim virusom, tako da sam ga samo pohranila i vratila se dijagnostici pacijenata sa sumnjom na COVID-19.
Što dalje, vjerujemo da ćete još nešto raditi po pitanju novog koronavirusa?
Dr. Stipan Jonjić nam je, primjerice, rekao kako postoje preduvjeti za razvoj cjepiva. Profesor Jonjić je voditelj europskog projekta Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, na kojemu sam ja trenutačno zaposlena kao poslijedoktorand. Vjerujem da će se naš centar izvrsnosti sigurno uključiti u razvoj cjepiva protiv novog koronavirusa samostalno ili u suradnji s nekim drugim znanstvenim timom. Moje želje su da se u budućnosti bavim proučavanjem biologije samog virusa i njegovim interakcijama sa stanicama imunološkog sustava.
Video: Alemka Markotić za Večernji TV
Jeste li ikada očekivali da bi se mogla dogoditi ovakva situacija, riječ je o velikoj ugrozi, ali ipak i velikoj prilici za znanost? Kada ste shvatili da bi moglo doći do nečega ovakvog?
Ovakav razvoj događaja, iskreno, nismo očekivali, ali nedugo nakon pojave koronavirusa u Kini u Klinici se krenulo s ozbiljnim pripremama za moguću pandemiju, tako da pojavu zaraženih pacijenata u Hrvatskoj nismo dočekali nespremni. Sigurna sam da će ova ugroza znatno pridonijeti razvoju znanosti i medicine i povećanja ulaganja u znanost i boljem povezivanju znanstvenih timova iz različitih područja.
Kako sada izgleda vaš dan?
Koliko se sada vaše radno vrijeme promijenilo u odnosu na vrijeme kada nema zaraze? Radimo u smjenama od po 12 sati. Od 8 ujutro do 20 sati, zatim idućeg dana od 20 sati do 8 sljedećeg jutra, nakon čega smo slobodni 48 sati. Smjene su vrlo zahtjevne i naporne. Često jedva imamo vremena jesti. Srećom, mnogi dobri ljudi pobrinuli su se da uvijek imamo pri ruci hrane i pića. Dobivamo zaista velik broj donacija i na tome smo stvarno zahvalni. Prije ove epidemije živjeli smo potpuno drukčije. Moje kolege i ja u Jedinici za znanstvena istraživanja radili smo radnim danom u pravilu od 8 do 16 sati. Otkad se pojavio prvi pozitivan pacijent u Hrvatskoj, sve se okrenulo naglavačke. Do tada smo imali nekoliko stotina uzoraka godišnje za dijagnostiku, uglavnom virusa Zapadnog Nila, denge ili Zike, a sada smo primorani odraditi više od toga u jednom danu, što je zahtijevalo potpunu reorganizaciju posla, ali snašli smo se u hodu zahvaljujući kolegama iz susjednih laboratorija koji su nam priskočili u pomoć. Dr. Alemka Markotić sada je, silom prilika, i medijska figura.
Što nam vi sami možete reći o njoj?
Mislim da je slika o prof. Markotić koju ste svi mogli steći iz njezinih medijskih nastupa vrlo blizu onome što i kakva je u stvarnom životu: stručna i vrlo aktivna. Kao šefica zna biti stroga, ali i vrlo poticajna u smislu da budemo što aktivniji i samostalniji u svojem znanstvenom radu. Vjerujemo da vas je pandemija prekinula u istraživanju još jedne opasne vrste virusa, a to je hantavirus.
Do kakvih ste saznanja došli u tom projektu?
U posljednje vrijeme sam, u suradnji s kolegama s Medicinskog fakulteta u Rijeci, proučavala obilježja stanica urođene imunosti takozvanih NK stanica (engl. Natural Killer), odnosno stanica ubojica, u pacijenata koji boluju od hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom, u javnosti poznatoj kao mišja groznica. Nekoliko tjedana prije izbijanja epidemije koronavirusa, konačno smo u našoj Jedinici za znanstvena istraživanja dobili vlastitu opremu za provođenje takvih istraživanja i s veseljem smo se krenuli s izvođenjem eksperimenta, ali nažalost nakon dijagnosticiranja prvog pozitivnog pacijenta, sva istraživanja morali smo prekinuti i posvetiti se isključivo dijagnostici na SARS-CoV-2.
Bili ste kao gost istraživač na Institutu Max Planck, jeste li razmišljali, da odete van za stalno?
Na Institutu Max Planck za biologiju starenja u Kölnu bila sam svega mjesec dana 2016. godine na usavršavanju, u sklopu projekta Innomol dok sam radila na Institutu „Ruđer Bošković". Bila sam u vrhunskom bioinformatičkom laboratoriju gdje sam se upoznala s osnovama bioinformatike. Prije nekoliko godina imala sam veliku želju za odlaskom u inozemstvo i za radom u nekom velikom i dobro financiranom institutu, ali zbog obiteljskih razloga nisam to realizirala. Sad više nemam tih ambicija, tako da sigurno neću ići raditi van za stalno, ali voljela bih ponovno dobiti priliku za neki kratkotrajni boravak na nekoj vrhunskoj znanstvenoj instituciji kako bih stekla neke nove vještine.
Uočili smo da ste se u jednom trenutku angažirali i politički, u ORaH-u. Je li tako nešto vaša politička orijentacija, imate li još političkih ambicija?
Politika me nikada nije zanimala previše. U ORaH sam se učlanila kao bih pridonijela promicanju koncepta održivog razvoja, ali, nažalost, naše društvo u to vrijeme nije bilo za to previše zainteresirano. Osobno više nemam političkih ambicija. To je bilo jedno zanimljivo iskustvo i nemam se namjeru više vraćati u te vode.
Toliko je pametnih i visoko educiranih ljudi u RH, ali svi mediji zapeli za onog "uglednog" sarlatana koji iskace iz svake konzerve pastete, Djikana.