Na Božić je na njemačkom RTL-u prikazan prvi dio novog serijala o Winnetouu sniman, kao i prije 50 godina, u Hrvatskoj. Ponovno, kao i prije pola stoljeća, požnjeo je instant-uspjeh. Prvi je dio trodijelne priče o izmišljenom apaškom poglavici iz romana Karla Maya s početka prošlog stoljeća gledalo je 5,06 milijuna Nijemaca!
Nije western na njemačkom jeziku ipak uspio pobrati gledateljsko zlato, nadmašio ga je “Helene Fischer Show” koji je gledalo 5,95 milijuna stanovnika najveće zapadnoeuropske države. Svejedno, riječ je o golemom uspjehu priče za koju bismo olako zaključili da su je svi zaboravili. Teško je pronaći njemački ili medij s njemačkog govornog područja koji ne piše o obnovljenom serijalu.
Nema riječi o zaboravu, Winnetou – Mit živi, kako se zove serijal, čini se duboko ukorijenjenim u njemačku kulturu. Poznato je da njemački turisti i dalje vole posjećivati originalne lokacije na kojima su snimani originalni filmovi 60-ih godina, pa je tako i nova produkcija koristila većinu istih lokacija. Snimalo se u Lici, na Velebitu, Plitvičkim jezerima, kanjonu Zrmanje, u NP Paklenica i NP Krka. Cijela je produkcija stajala deset milijuna eura, a angažirano je ukupno 220 ljudi za 80 dana snimanja serijala.
Naglasak na atribute
No, teško bi bilo očekivati ovakav uspjeh s istom pričom koja je ispričana kroz Winnetoua i Old Shatterhanda koje su tumačili Pierre Brice i Lex Barker. Novi je Winnetou, donose gotovo svi njemački mediji, bitno drukčiji, u skladu s vremenom. Pogotovo se uzdiže novog Winnetoua, relativno nepoznatog albanskog glumca Nika Xhelilaja. Kako piše Suddeutsche Zeitung, Xhelilaj je donio jednog novog Winnetoua u kojem je legendu objedinio s besprijekornim tijelom, ali i nešto više intelekta, šarmom i karizmom. Čak i oni, kaže se dalje, koji za jedinog pravog apaškog poglavicu drže Pierrea Bricea, bit će ugodno iznenađeni svježinom i erotskom prisutnošću novog Winnetoua.
Sasvim je jasno da je to bilo lako zaključiti – Winnetou/Xhelilaj najveći je dio filma pred kamerama proveo vrlo oskudno odjeven i naglasak je na njegovim tjelesnim atributima. Već je prvi dio serijala pod nazivom Novi svijet snažno podsjetio na originalno djelo Karla Maya. Utjecajni magazin Focus pozabavio se malo i sadržajem uočivši da je unatoč zadržanom lošem njemačkom jeziku Winnetoua vješto ostvarena ravnoteža između Old Shatterhanda i poglavice Apača.
Posebno zanimljivim drže odmak od originalne priče u kojoj Nscho Tschi, Winnetouova sestra, kao plemenska šamanica ima znatno veću ulogu u cijeloj priči te će, izgleda, ostati u njoj do kraja serijala, i u Tajni srebrnog jezera i u Posljednjoj bitki, što je velika razlika u odnosu na original, gdje je vrlo rano nestala iz priče. Dana joj je uloga, primjećuje Focus, ključne osobe u odnosu Winnetoua i Old Shutterhanda.
Švicarski Blick primjećuje vrlo jaku žensku ulogu netipičnu za takav western te, s obzirom na doba u kojem se radnja odvija, otkriva i kako će se i u ovoj verziji priče Old Shatterhand ponovno zaljubiti u Nscho Tschi, no ovog puta sa sretnim završetkom – zaprosit će je na koljenima, a uslijedit će i ljubavna scena koja je teško bila zamisliva u originalu 60-ih godina. Nscho tumači meksička glumica Iazua Larios koje će se neki sjetiti i po ulozi u Apocalyptu, epskom filmu Mela Gibsona o propasti majanske civilizacije. Bijelog Apaševa pobratima tumači poznati njemački glumac Wotan Wilke Möhring.
Njega pamtimo po ulozi u Valkyrie, priči o pokušaju puča i atentatu na Hitlera koji je organizirao pukovnik Von Stauffenberg i kojeg je u tom filmu tumačio Tom Cruise. U Njemačkoj ga ponajviše znaju po ulozi u seriji Tattort. I za njega njemački mediji navode da je donio drukčijeg Old Shutterhanda, ne tako krutog kao originalnog, ali dobro odrađenog i bez zasjenjivanja ostatka ekipe. Neki će se sjetiti i Marija Santera koji je u originalnom Winnetouu tumačio ulogu Fredericka Santera, dok je u novom glava obitelji Santer. Što se tiče ukupnog dojma o filmu, oni su svakojaki. Neki ga kritičari hvale kao uspjelu laganu obiteljsku zabavu, drugi pak proglašavaju moderniziranim remakeom nečega što je i u originalu bio jednostavno šund.
Podsjeća se pri tome na činjenicu da sam Karl May nikada nije bio u Americi pa sva njegova pisanja o Old Shatterhandu nemaju baš nikakvih osnova pa je od toga i teško napraviti uvjerljiv scenarij bez rupa na koje i nova verzija nije imuna. Morgenpost izjavu Bernharda Schmida, skrbnika ostavštine Karla Maya, prema kojoj nije osobito zadovoljan učinjenim drži ipak pretjeranom. Izjavio je, naime, prema Morgenpostu, da ovo nije “slobodno tumačenje Karla Maya”, već “tumačenje oslobođeno Karla Maya”. Za RTL riječ je o najvažnijoj produkciji godine, Morgenpost će ih malo bocnuti navodeći da su morali očekivati i ozbiljnije kritike s obzirom na to da, kako kažu, nisu baš sinonim za kvalitetu.
Nitko ne spori prekrasne vizuale hrvatskih krajolika gdje je novi Winnetou sniman. Već kada pogledate isječke na odlično napravljenom webu serijala, uviđate da je produkcija maksimalno zaigrala na našu kartu. Nadamo se da će trilogija uskoro dospjeti i na naše ekrane, ne sumnjamo u visoku gledanost i raznolike dojmove. Winnetou je ipak dio i naše filmske povijesti, kao što je to i njemačke.
"Tumačenje oslobođeno Karla Maya" - apsolutno se slažem s tim. Karl May bio je duboko religiozan čovjek, kršćanin, i to se osjećalo u doslovno svakom retku njegovih knjiga. Počevši od toga da je njegov junak štedio neprijatelje pa nadalje. Sjećam se jedne scene kad glavni lik i grupica lovaca jašu kroz pustinju i on opisuje doslovno nadnaravno iskustvo povezanosti s Bogom, izdvajanje iz ovozemaljskog tijela. Jedan od likova tada ga prekida i ruga mu se rečenicom da još nikad nije vidio nekoga da jaše sa sklopljenim rukama i zatvorenim očima. To je Karl May, to je njegov svijet - a od tog svijeta ovi su se i te kako potrudili osloboditi ovu novu verziju Winettoua koja s originalom osim krajolika i glavnih crta radnje nema ama baš nikakve veze. Naravo da je tu Winettou "seksi", naravno da je Nscho-Chie šamanica, a čudi me još samo da Old Shatterhand nije imao i neku homoseksualnu epizodu. Bezvezarija, ukratko, lišena onog osnovnog zbog čega su toliki naraštaju čitali i zapamtili djela Karla Maya. Duhovnosti.