Najmlađa natjecateljica RTL-ove emisije “Tri, dva, jedan – kuhaj!” Anka Cvitanović osvojila je simpatije svih vjernih pratitelja showa, koji se zasigurno pitaju kako 19-godišnjakinji uvijek pođe za rukom ukusno skuhati sve što žiri naredi. – Gledala sam uvijek kulinarske showove i bilo mi je krivo što se nikada nisam stigla prijaviti. Kada sam vidjela poziv za prijavu u “Tri, dva, jedan – kuhaj!”, znala sam da ne smijem propustiti priliku, kaže Anka.
Radi vlastite izmišljotine
Zadovoljna je pokazanim, kaže, tim više što je najmlađa natjecateljica. Anka je kuhanje zavoljela još kao dijete, a svoje prvo jelo napravila je s četiri godine.
– Znam da zvuči kao da izmišljam, ali istina je. Djed me čuvao jer su roditelji bili na poslu i on je malo zaspao na kauču, a ja sam ogulila krumpir i mrkvu, kako sam vidjela da mama radi, i napravila pire. Jedino sam ga zaboravila posoliti. Kada se mama vratila, bila je sretna jer sam nešto skuhala, ali i ljuta na djeda koji je zaspao i nije me dobro čuvao, prepričava uza smijeh Anka. Od vrtića je gledala sve kulinarske emisije, a kaže da ju je ljubavi prema kuhanju dovelo to što voli jesti. Najdraže joj je pripremati, kako ih naziva, vlastite izmišljotine.
Ljubav prema Imotskom
Djetinjstvo je provela u Njemačkoj. Tamo je išla u vrtić i osnovnu školu, a kada je imala 15 godina, njeni roditelji preselili su se u Proložac pokraj Imotskog. I to na njeno inzistiranje.
– Svako smo ljeto iz Njemačke dolazili u Proložac na praznike i meni je to davalo osjećaj slobode. Kada sam vidjela susjedu kako muze kravu i da se s drugom djecom mogu igrati u pijesku, skupljati one male pužiće i loviti gušterice, nije bilo te sile da me odvuče od sela. Meni je to bilo kao u nekom filmu. Rođena sam u gradu, Njemačka mi je draga jer sam tamo napravila prve korake, ali ja sam dijete sa sela, srčano kaže Anka. Njeni roditelji Zora i Niko dobili su je poslije 22 godine braka. No unatoč tomu Anka kaže da nije nimalo razmažena.
– Ne znam kako im je pošlo za rukom da me ne razmaze. Da se meni dogodi da dobijem dijete nakon 22 godine, sigurna sam da mu ne bih mogla odbiti ništa. No kod mojih roditelja je uvijek postojala granica normale, a ni ja nikada nisam imala posebne prohtjeve, kaže simpatična Imoćanka. Proljeće joj je najdraže godišnje doba jer se tada posveti svom vrtu, bavi se ljekovitim biljem, radi med, kopa oko cvijeća...
Ako bude proglašena za najboljeg kuhara amatera tradicionalnih hrvatskih jela, Anka će nagradu od 100 tisuća kuna dijelom potrošiti na siromašne. – Normalno da mi je cilj pobijediti, ali još mi je važnije da se zabavim i steknem iskustvo. U slučaju pobjede dio novca ide onima kojima to treba, dio ću potrošiti na sebe i obitelj, a dio staviti na štednu knjižicu. Neka se nađe, smije se Anka.
najbolja i najljepsa