Žamor redakcije, užurbanost, rokovi, lov na ekskluzivu... Uvukla se ta gungula Sanjinu Španoviću pod kožu još dok je bio dječarac, a s novinarstvom, koje danas smatra načinom života, a ne poslom, upoznao ga je otac, novinar Srđan Španović čijim stopama hrabro kroči kroz politički talk show Veto na Jabuka TV-u, a zanat je brusio u brojnim redakcijama dnevnih novina i kao osnivač portala Zagrebancija.
I političari su od krvi i mesa
Izvještavao je i iz ratnih zona Afganistana, Iraka ili Sirije, a za Večernji list pisao je reportaže iz Južne Amerike.
– Sjećam se kako sam dolazio u redakcije Arene, Nacionala... s pokojnim ocem i gledao kako se stvaraju novine. U početku bih bio ispod stola pa sam jednom, kao nestašno i hiperaktivno dijete, pritisnuo sklopku za struju i ugasio sva računala – smije se Sanjin s kojim smo razgovarali o tome kakvi su političari gosti, koga bi rado posjeo u svoj vrući stolac, ali i o borbi s bolesti.
Kroz emisiju su vam prodefilirali brojni političari, kakvi su oni gosti?
Kako koji. Ali svi su ljudi od krvi i mesa. Većinu uspijem nagovoriti da dođu minimalno pola sata prije emisije. Kroz razgovor ih opustim pa je emisija odmah bolja. Ali ima i onih koji, kad se upali kamera, kao da su druge osobe. Pa ti izvlači odgovore iz njih.
Imate li kakvu anegdotu?
Priveo sam jednog ministra u studio, aktualan je bio kao nitko. Uspio sam ga nagovoriti da dođe jedino meni. I on pet sekundi prije početka emisije krene žonglirati s tri umjetne jabuke koje je našao među rekvizitima. Gledam i ne vjerujem, on me nasmijava, a režiser odbrojava. Pet, četiri, tri, dva, jedan i mi vani. I obojica smrtno ozbiljni odjednom. Cijela emisija totalno na nož, nadmudrivanje, izvlačenje odgovora. I završi emisija, on rekao puno toga, drugi dan svega bilo po portalima. Ali čim je završila emisija, on opet ide žonglirati.
Kako se ponašate kad vam netko od gostiju ide na živce ili se ne slažete s njegovim stavom?
Nije problem imati isti stav ili ne. Politički talk show na zapadu uvijek ima jasne stavove voditelja, ali se diskutira argumentima. Ako mi počnu predbacivati taj stav, odmah sam, pod navodnicima, bezobrazniji. Tražim izravni odgovor, prekidam svako skretanje s teme pitanja, upadam namjerno u riječ i ponavljam pitanje koliko god treba. Jer ako je pitanje jasno, onda neka i odgovor bude jasan. Ponajprije zbog gledatelja. I da, obožavam im baciti sarkastični osmijeh u kojem ima one drskosti. To ih izbaci nerijetko iz takta pa odgovaraju bez premišljanja.
Tko su vam uzori u poslu?
Većinom britanski i američki voditelji lokalnih medija koji su na zapadu utjecajniji nego nacionalni. I to pokušavam preslikati svaku emisiju. Ali uzori su mi i oni voditelji koji zastupaju samo jednu stranu, postavljaju pitanja koja su indikativna i sve češće bezobrazna i radikalna. To ne želim biti nikada i zato ih pogledam da sebi pokažem što ne smijem postati.
Uspoređuju vas s Aleksandrom Stankovićem.
Molim? Uh. Sada ste mi stavili uteg od nekoliko desetaka kila na leđa. On je institucija i brend, a ja sam na početku karijere pred kamerama. Dostići njega je dalek put. Ali godi to čuti. I da, on i ja se ne poznajemo.
Što vam je najveći izazov?
Biti točan, ekskluzivan, imati priču o kojoj će sutra svi govoriti, temeljit, ali i jednostavan da svaka kumica na placu shvati sve. Sada pak zvučim kao Milan Bandić, a ne želim biti demagog i politikant. To je voditelju također velik izazov.
Najbolji savjet koji ste dobili?
Teren je majka svih bitaka, govorio je moj prvi urednik i mentor Goran Gavranović. Kad god bi me vidio u redakciji da sjedim za računalom i ne pišem, tjerao me da odmah odem nekamo, u grad, na neki teren i napravim priču. Jer u uredu je neću naći. Toga se držim i dandanas, pa i u emisiji. Pokušavam ono što sam naučio u tiskanim medijima preslikati na televiziju. Goste biram po tome koliko su aktualni ili imaju li kakvu novost da ih mogu natjerati da je kažu u emisiji. A za to uvijek moraš biti u gradu, tj. na terenu. Popiti kavu i nešto saznati ili se brifirati potpuno o gostu i njegovu radu, da na svaki njegov odgovor imam tri potpitanja i da suvereno baratam materijom.
Da možete ugostiti bilo koga na svijetu, tko bi to bio i što biste ga pitali?
Hm. Evo, na prvu. Marka Zuckerberga. Da čujem čiji je Facebook izum. I koliko zaradi na njemu. I zašto smo svi tako ovisni o njemu.
Koga još niste uspjeli privesti iz domaćih krugova?
Najveći kompliment mi je dao Milan Bandić. Jednom je rekao da meni u emisiju ne bi nikada došao. Očito je svjestan da o funkcioniranju grada znam puno detalja i ne bi me mogao tako lako predriblati. Naravno, volio bih preko puta sebe u eteru imati i Zdravka Mamića ili Davora Šukera. Ostale koje nisam priveo privest ću, uvjeravam vas.
Uspijevate li brinuti se o zdravlju u užurbanom dnevnom ritmu?
Kad su mi doktori na Rebru rekli da imam žučnu cirozu jetre, ugrađen stent i Kronovu bolest, osjećao sam se kao da je smak svijeta. Doktorica Marina Premužić, koja me vodi cijelo vrijeme, rekla mi je da sam mlad i da neću doživotno ležati pod poplunom, već se oporaviti i uz nova pravila nastaviti živjeti i raditi. Naravno, bez odlazaka u ratne zone, pa je tako puni angažman dobila emisija. I zaista, za mjesec i pol će biti dvije godine kako nisam popio kap alkohola, gaziranog pića ili kave. Nema više paprenih jela, ali ima paprenih emisija. I vodit ću ih sve do transplantacije jetre koja je neizbježna. Ne mislim odustati od emisije koja mi je postala gušt. A onda možda se opet vratim terenu i adrenalinu ako doktori dopuste.
A ljubav, imate li za nju vremena?
Za ljubav prema nogometu, utakmicama reprezentacije uvijek. Kao i ljubav prema ovom poslu. Imam i za ono što na što aludirate, ali ne silim. Kada se to dogodi, naći će se i više vremena za tu osobu. As time goes by, kaže Sam u Casablanci za crnim pianom.
>>Daju li Eduardu priliku da zaigra protiv Brazila, on će to i vratiti'
ak ti je stanković uzor onda si nikakav voditelj