Beograd, Europsko prvenstvo u vaterpolu, prije točno deset godina.
– Imao sam 18, prvi sam put u reprezentaciji, a rezultat nikad gori. Bili smo sedmi. Vatreno krštenje! – prisjetio se naš vaterpolist, reprezentativac Maro Joković (28).
Deset godina poslije EP opet u glavnom gradu Srbije. Nakon prvog dijela priprema u SAD-u naši su vaterpolisti u Zagrebu imali sparing-treninge s Mađarima. EP počinje 10. siječnja, a Hrvati ga otvaraju – sa Srbima.
Atmosfera se osjeti u vodi
– Bio sam novi u reprezentaciji koju je vodio izbornik Ratko Rudić. Onda nas je u repki bilo 14, danas nas je 13. Petar Muslim i ja bili smo najmlađi. Prvenstvo je počelo već 1. rujna pa smo tri mjeseca prije toga trenirali, bilo je naporno i ništa nam se od toga rada nije “vratilo”. Bilo je to neugodno iskustvo, ali meni ipak jako lijepo. Nikad do tada nisam bio na sličnom velikom natjecanju – uzbuđeno se Joković prisjetio prvog.
U međuvremenu je opet morao u Beograd – 2013. s dubrovačkim Jugom igrao je finale Lige prvaka protiv Crvene zvezde. Zvezda je slavila rezultatom 8:7, a uvjeti za igru bili su gotovo nemogući. Na tribinama je bilo i huligana.
– Bilo huligana ili ne, za svakog sportaša najljepše je kad igra pred punim tribinama. Pogotovo kada igrate finale protiv dobrog protivnika na njegovu terenu. Očekivali smo i buku i huligane, ništa nas nije iznenadilo. Ali to i jest ono najzanimljivije. Tko god kaže da tu atmosferu ne osjeti u vodi, laže! Sve se osjeti, čuju se komentari i u tome nema ničeg lošeg. Sve je to nekako simpatično. Bez obzira na rezultat, utakmica je bila fenomenalna. Ambijent na bazenu bio je dobar iako smo igrali na otvorenom, a bio je početak lipnja pa nije bilo baš toplo. Ali igrati u Beogradu poseban je doživljaj.
Srbi su najavili veliki spektakl za 2016. Bazen će biti montiran u Kombank areni, a kapacitet će biti gotovo 15 tisuća gledatelja. Jokoviću je 5-6 tisuća gledatelja u finalu Igara u Londonu bila najbrojnija publika pred kojom je igrao. No to je, kako kaže, bila kazališna publika.
– Vaterpolo nije nogomet ili američki nogomet pa da dođe 100 tisuća ljudi. Ne mogu ni zamisliti kako je igrati pred toliko ljudi. Najbolje mi je bilo igrati polufinale i finale EP-a u Zagrebu 2010. Tribine su bile postavljene doslovno preko bazena. To mi je bio najbolji doživljaj.
Srbija je trenutačno najbolja reprezentacija svijeta, na posljednja dva velika natjecanja u 2015., Svjetskoj ligi i SP-u u Kazanju, u finalima je Hrvatska gubila baš od susjeda. Imamo li šanse u Beogradu?
Nismo bez izgleda za zlato
– Imamo šanse, hvala Bogu da imamo. Ta dva poraza stvarno nas bole. Nije ugodno od istog protivnika gubiti dva puta zaredom, i to u finalu. Nažalost, opet smo promijenili igrački kadar, nekih igrača od prošle godine nema, a ima nekih novih. To traži neki mali period uhodavanja. A Srbi su manje-više isti već 5-6 godina. Imaju isti kostur reprezentacije uz minimalne promjene, što se u ovom sportu rijetko događa. To im je prednost – objasnio je.
Bi li radije potpisao broncu ili srebro uz još jedan poraz od Srbije u finalu?
– Ja bih svakako igrao finale.
Kaže da su, bez obzira na veliko suparništvo, hrvatski i srpski reprezentativci izvan bazena u dobrim odnosima.
– Dvije godine igrao sam u Italiji, prošle godine i s tri njihova reprezentativca, Andrijom Prlainovićem, Filipom Filipovićem i Duškom Pijetlovićem. U kontaktu smo. Kad god se vidimo, dobro se družimo i obitelji su nam povezane.
S Hrvatskom je osvojio olimpijsko zlato u Londonu 2012., svjetsko zlato u Melbourneu 2007., srebro u Kazanju 2015. i dvije bronce (Šangaj 2011., Barcelona 2013.). S EP-a ima spomenuto zlato iz Zagreba 2010.
– S izbornikom Tucakom dobro komuniciramo. Pod njegovom se palicom svi dobro slažemo. U zadnje tri godine održali smo kontinuitet osvajanja medalja, i to je izvrsno! – zaključio je Joković.
>> Hrvatski vaterpolisti otputovali u Beograd: 'Jedva čekamo Srbe'
Dobro vi nama došli pa neka pobedi bolji.