Kad smo s nedjelje na ponedjeljak otvorili aferu Hrvatski Watergate, u uvodnoj kolumni potpuno smo jasno napisali kako još nije jasno kamo će voditi priča o redovnom izvješću za predsjednika Josipovića i premijera Milanovića o mogućim nezakonitostima u radu policijskog USKOK-a. Ni sada ne možemo sa sigurnošću tvrditi tko je sve, na koji način i u kojoj mjeri odgovoran; jesu li to djelatnici policijskog USKOK-a, njihov šef, ministar Ostojić ili možda čak premijer Milanović. Međutim, već sada mirno možemo zaključiti kako smo ponosni na rezultate svojih članaka.
Prvo, čak i političari koji su s puno žuči reagirali na Večernjakove tekstove priznali su odmah nakon izbijanja afere kako je postojeći zakonski okvir, koji omogućuje vrlo lagani policijski pristup osjetljivim privatnim podacima kao što su izlisti osobnih telefonskih poziva i SMS-ova, blago rečeno, problematičan. Sada je sigurno da su u Kukuriku koaliciji duboko svjesni da što prije moraju početi pisati nova zakonska rješenja.
Zanimljivo je da su Večernjakovi novinari već napisali nekoliko članaka u kojima su teoretski objasnili da je neobično omogućiti izliste poziva bez naloga suca istrage. Izgleda da se zaista trebala dogoditi afera da bi se poslovično inertan politički soj počeo brinuti o zaštiti privatnosti građana, svojih kolega političara, pa i o posebno osjetljivom pitanju zaštite komunikacijske mreže šefova obavještajnih službi. Štoviše, nitko živ nije zarezivao čak ni zadnje saborsko izvješće državnog odvjetnika Mladena Bajića koji je također upozorio kako većina zemalja, pa i zemlje u našem okružju, nemaju rješenja prema kojima je za zadiranje u nečiji život dovoljan zahtjev nadležnog tijela Operativno-tehničkom centru. Državni odvjetnik posebno je naglasio kako pri tome javnost ima pogrešan dojam da se izlisti pribavljaju uz nalog suda te poručio da je nužno ograničiti mogućnost pribavljanja i korištenja izlista. Dakle, da nije bilo afere Hrvatski Watergate, tko zna koliko bi dugo policijski, obavještajni i kriminalni polusvijet dilao osjetljivim privatnim podacima građana. Sretni smo jer smo demokratske standarde hrvatskog društva svojim radom eksplozivnom brzinom digli na višu razinu.
Drugo, zadovoljni smo jer je sustav političke kontrole rada policije i obavještajnih službi počeo funkcionirati. Sama činjenica da će o specijalnom izvješću o mogućim zloporabama policijskog USKOK-a raspravljati saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost znači da je Večernji list u potpunosti ispunio svoju ulogu javnog medija. Dobili smo informaciju, provjerili smo je kod više izvora visoke razine stručnog i profesionalnog kredibiliteta te javno postavili sva pitanja koja proizlaze iz prikupljenih činjenica. Sada je na saborskom Odboru, a možda i budućem specijalnom istražnom povjerenstvu Sabora, da pretrese sve činjenice i donese konačan zaključak. Hoće li zbog toga zaključka padati ostavke ili neće, mi to ne znamo, niti smo ikada tvrdili, ali nam je drago što će se sigurno ići na promjenu zakona koji Hrvatsku može žigosati kao policijsku državu.
Treće, nakon što smo pokrenuli aferu Hrvatski Watergate, pojedini političari počeli su instrumentalizirati dio medijske scene te puštati najstrašnije spinove od kojih su se neki sveli na najružnije oblike osobnog diskreditiranja šefova obavještajnih službi. U čudnoj mješavini informacija i dezinformacija koju često definiramo kao medijski spin, pojedina “novinarska pera” i političari insinuirali su tobožnje svrstavanje Večernjaka uz desni spektar političke scene, pa čak i uz desničarsko-mafijaško-obavještajni milje. Ne pamtimo ružnije podvale. Mi se bavimo faktima. Nećemo se baviti time što je jedan medij prvo diskreditirao ljude iz obavještajnog aparata, a nakon toga objavio kako je taj isti čovjek apsolutno čist te je poželjno rješenje u raznoraznim kadrovskim kombinacijama javnih pozicija u Republici Hrvatskoj. Reći ćemo samo da nas u Večernjaku ima svakakvih; ima nas desničara, ljevičara, a i onih koji koncentrirano, poput hodača po žici, pokušavaju balansirati u strogom centru te tako sačuvati svoju neutralnost i objektivnost. Zar smo trebali prešutjeti da smo u posjedu informacije koja upućuje na moguće teške zloporabe u policiji? Ma to nema nikakve veze ni s ljevičarenjem ni s desničarenjem. Moramo poručiti kako smo tužni zbog činjenice da je značajni dio lijevo orijentiranih medija nasrnuo na pitanje izvora informacije, a ne na suštinu – na samu informaciju. Što se tiče Večernjeg lista, mi nemamo ništa protiv da posebno saborsko istražno povjerenstvo ispita sve odnose svih ministara unutarnjih poslova i tajnih službi te svih ministara unutarnjih poslova i hrvatskih nakladnika. Možda je zaista potrebno da se krene u propitivanje takvih odnosa i HDZ-ovih i SDP-ovih “glavnih policajaca”. Mi ćemo to podržati.
Četvrto, nakon što smo tijekom afere Hrvatski Watergate došli do saznanja da ministar unutarnjih poslova živi u stanu Ninoslava Pavića, odlučili smo se za objavu te informacije jednostavno zato što vjerujemo da je to relevantna informacija.
Peto, i zaključno: mnogi lijevi kolumnisti i političari jako su se narogušili na moguću ulogu oporbe u aferi Hrvatski Watergate. Mi uopće ne tajimo da smo zbog komentiranja informacija iz afere kontaktirali i s ljudima iz oporbe.
Nije li logična uloga oporbe u svakoj demokraciji da propituje i osporava vlast?
Svima onima koji su nam poručili kako mi ne razumijemo što je uopće bio Watergate, možemo odgovoriti kako možda oni ne razumiju same temelje demokracije. Misle li oni da bi američki Watergate bio moguć bez oporbe? Priziva li to netko povratak jednopartijskog sustava? Ne vjerujemo, ali moramo pitati.
Na tako apsurdne spinove i zamagljivanje merituma jedino je moguće odgovoriti kroz borbu za čvrste principe: ako netko na nelegalan način koristi političku poziciju kako bi iskoristio policiju, vojsku ili obavještajne službe za svoj politički dobitak, taj mora odgovarati. Baš nas briga da li taj netko nosi SDP-ovo ili HDZ-ovo odijelo. Nažalost, dio političara i novinara smatra da pitanje zloporaba u policiji ili obavještajnom aparatu te zaštite privatnosti građana ili nacionalne sigurnosti postoji samo kad je na vlasti desnica. Salonske lumpenproletere u novinarskim redovima moramo upozoriti da se takvi kriteriji zovu dvoličnost.
Duboko smo uvjereni da će rad saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost potvrditi točnost Večernjakovih informacija u aferi Hrvatski Watergate.
>>Sve o aferi "Hrvatski Watergate" čitajte u našem specijalu
