Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, ni jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije, nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje, nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima, onima koji se vežu i s crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo s crnim, nego i sa zelenim i žutim vragovima... grmio je predsjednik Franjo Tuđman u zagrebačkoj zračnoj luci 23. studenoga 1996., vidno iscrpljen nakon prekooceanskog leta na povratku s liječenja u američkoj vojnoj bolnici Walter Reed.
Neposluh Ivana Jarnjaka
Povod takvoj žestini valja tražiti u događajima koji su se odvijali dva dana ranije na glavnom zagrebačkom trgu, gdje se 120.000 građana okupilo na prosvjedu protiv gašenja Radija 101, pokazat će se, najmasovnijem skupu u neovisnoj Hrvatskoj. O tome svjedoči i fotografija Saše Zinaje na naslovnici Večernjeg lista, a u mnoštvu je i naša reporterka Tamara Franjić.
“Vodeći ljudi i drugi djelatnici Stojedinice obratili su se okupljenima govoreći s balkona iznad Centralne ljekarne.
– Znali smo da nas volite, ali ne ovoliko! I mi volimo vas! – rekla je kroz suze vidljivo ganuta Zrinka Vrabec-Mojzeš, glavna urednica Radija 101, zahvalivši okupljenima na podršci.
– Mi ćemo se i dalje boriti za slobodnu Hrvatsku za kakvu se borimo od 1983. godine – poručila je Vrabec Mojzeš”, izvještava naša novinarka, dodajući da su se mnoštvu obratili i direktor Radija 101 Silvestar Vrbanac, urednik Željko Matić, ekipa Aktualnog 101, predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak, Stipe Mesić, Vlado Gotovac, Predrag Raos, Dorica Nikolić, Ivo Škrabalo, Zvonimir Šeparović, Zvonimir Trusić i drugi.
“Građani su pjesmom i povicima odobravanja podržali puštanje jingleova Stojedinice, improvizirane žive nastupe Davora Gopca i Zločeste djece. Nakon jednosatnog prosvjeda, Z. Vrabec i S. Vrbanac pozvali su okupljene da se mirno raziđu”, objavljuje Večernji u studenome 1996. godine.
Za potpunu sliku tih događanja potrebno je sagledati i ukupni kontekst. Krvavi je rat u Hrvatskoj upravo bio završen. Tajkuni i sumnjivi poduzetnici su uz političku vrhušku zagospodarili Hrvatskom kroz biznis i medije, ljudi su masovno ostajali bez posla uslijed privatizacijske pljačke i gospodarskih zloporaba. Osiromašeni narod se u takvom poslijeratnom trenutku nije mogao ni želio nositi s, u najmanju ruku, promašenim odlukama predsjednika Tuđmana, koje je uključivalo i zatiranje građanskih i medijskih sloboda, a svoj vrhunac doživjelo upravo u pokušaju gašenja popularnog zagrebačkog radija. Stojedinica je za Tuđmana bila krupan kamen spoticanja, utjecajan i slušan medij kritički orijentiran prema vladajućem HDZ-u i njegovu predsjedniku, glavnoj meti duhovitih komentara i sprdajućih jingleova. Premda je Radio djelovao samo u Zagrebu, a odašiljač nije bio dovoljno jak da pokrije čak ni cijeli grad, Tuđmanovi pretorijanci su ih pokušali ušutkati. Osim mirnih, ali masovnih demonstracija na ulicama glavnog grada, tih je dana predsjednik Tuđman doživio ono što nikada prije nije: otkazivanje poslušnosti svojih najbližih suradnika.
Među njima je i ondašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak, o čemu je, godinama kasnije, govorio za Večernji list. Tako je javnost doznala da je nekoliko dana uoči održavanja skupa potpore Stojedinici, s predsjednikom na liniji Zagreb – Washington razgovarao čak četiri puta, uz pomoć kriptozaštićenih telefona koje su dobili od Amerikanaca.
– Tada mi je iz bolnice poručio da nema razloga da se na Trgu održi taj skup i izdao zapovijed da se održavanje spriječi. Posljednji put taj dan čuli smo se u 18.30 i tada je ponovio da prosvjeda neće biti. Ja sam mu rekao da će sve biti dobro i tada je pukla veza – prisjeća se Ivan Jarnjak, koji je u tom trenutku predsjedniku prešutio vlastiti neposluh koji će ga ubrzo koštati funkcije.
– Na kolegiju u MUP-u procijenili smo da bi zabrana prosvjeda imala kobne posljedice. Da sam poslušao Tuđmanovu zapovijed, bilo bi više od stotinu mrtvih i ranjenih, imali bismo i razbijeni cijeli centar grada. Zar sam mogao policajce koji su prošli rat, osobito specijalce, nagovarati da tuku svoje građane samo zato što hoće mirno prosvjedovati i slušati radio? Na kraju krajeva, taj radio slušao sam i ja, kao i moja djeca koja su uz Stojedinicu odrasla – prisjetio se Jarnjak.
Intervencija Vladimira Fabera
Istodobno, tih je dana koji su prethodili prosvjedu, u redovima čelnih ljudi Stojedinice vladala silna napetost. U iščekivanju izvršenja Tuđmanove zapovijedi, u prostorijama radija ništa nije dalo naslutiti dramu koja se upravo odvijala u policiji, prisjetila se za Večernji list tadašnja glavna urednica radija Zrinka Vrabec Mojzeš.
– Znali smo da je Tuđman zabranio skup, ali nismo znali da je Jarnjak u međuvremenu otkazao poslušnost. Otkrio nam je to Vladimir Faber koji me pozvao na hitni sastanak u kafić i rekao da će prosvjeda biti i da će na njega doći 120.000 ljudi. Nama je to bilo smiješno, ali on je inzistirao da moramo imati razglas i osiguranje, jer netko mora svu tu masu kontrolirati. Tada nam je povjerio da je policija prethodno provela svoju anketu: telefonski su nazivali građane, predstavljajući se kao nekakva agencija za ispitivanje javnog mišljenja i na taj način zaključili su koliko će ljudi doći. Ispostavilo se da su imali pravo. Faber nam je rekao da angažiramo zaštitare, da će oni poslati policijsko osiguranje, da ne pozivamo na nasilje i, što se njih tiče, nećemo imati problema. U konačnici, Bad Blue Boys su nam se ponudili kao zaštitari, a skup su osiguravali i dragovoljci Domovinskog rata – priča Zrinka Vrabec Mojzeš.
Ivan Jarnjak, koji je nakon suočavanja s predsjednikom Tuđmanom ubrzo napustio dužnost, danas je prepun opravdanja za Tuđmanov potez:
– U to vrijeme CNN je već objavio vijest da je predsjednik bio na liječenju u Americi, da je teško bolestan i da mu je, prema njihovim procjenama, ostalo još tri mjeseca života. Praktički istog trenutka su se neki ljudi vidjeli na njegovu mjestu, pripreme za nasljednika već su počele. Uoči prosvjeda, taj dan poslije podne održana je sjednica Vlade i na njoj su neki od članova, na zatvorenom dijelu sjednice, bili izričito protiv da se skup zabrani. No, pretendenti na funkciju predsjednika to su radili s namjerom da taj prosvjed ne bude cilj nego sredstvo da se izazove politička nesigurnost, mogući kaos i nemir u Hrvatskoj i da se onda oni pojave kao heroji koji će spasiti državu. Pitanje je kako bi Hrvatska izgledala da je došlo do velikih nereda jer bilo je predviđeno da se izazovu neredi i u drugim gradovima diljem Hrvatske. S druge strane, predsjednik je donosio procjene i odluke isključivo na osnovi informacija koje su mu davali određeni ljudi, ali te informacije nisu bile ni točne ni dobronamjerne – ispričao je Jarnjak.
Istodobno, građani su, kako se pokazalo, bili glasni i uporni u zahtjevu prema vlasti da hitno poništi svoju odluku te da omogući neometan rad Stojedinici, a kritici Tuđmanova odnosa spram slobode govora i medija pridružio se i State Department te upozorio da pokušaj gašenja Radija 101 usporava demokraciju u Hrvatskoj. Naposljetku, koncesija za emitiranje programa Radiju 101 vraćena je na sjednici Vijeća za telekomunikacije održanoj početkom 1997.
gdje je zrinka, družina,.101..sada